Da Zakon o izbornim jedinicama ne valja, da ne ispunjava svrhu i da mora biti izmijenjen konstatirao je Ustavni sud još 2010. godine. Time je obavezao Vladu da smetnje ukloni. Bilo je to prije 17 godina. Nijedna Vlada od tada na to nije ni trznula.
Poslije ovog posljednjeg popisa stanovništva, nalaz je još znatno gori nego te 2010. Iz pojedinih teritorijalno definiranih izbornih jedinica, kojih imamo deset, izabire se u Sabor više zastupnika nego što je matematički opravdano s obzirom na tamošnji broj glasača. S druge strane, neke jedinice predstavlja manji broj zastupnika nego što bi nalagale brojke iz registra birača.
Ne trza ni ova Vlada
To znači da su u dijelu izbornih jedinica birači u politički povoljnijem položaju, a u dijelu u lošijem. Ta po Ustavu nedopuštena neravnoteža traje već najmanje 17 godina. Za dvije godine će još jedni parlamentarni izbori. Na Ustavni sud – koji je svoja upozorenja u međuvremenu više puta ponavljao – i dalje ne trza ni sadašnja Plenkovićeva vlada.
Začudna je ta navada naših visokih vlasti da se svjesno i totalno oglušuju o pravila, ta svojeglavost da se izbjegnu nužne korekcije barem u sustavu i da se nepobitno definirani problem prepusti kiseljenju u vječno istim raspravama bez kraja i konca. Ali upravo to imamo sa Zakonom o izbornim jedinicama, koga Ustavni sud, dakako, može naprosto ukinuti, ali tu ovlast nikad nije primijenio, nego samo nagovara i nagovara. I tako već 17 godina.
Još jedno ‘upozorenje’
Sada se navodno se piše neka odluka koja će u dogledno vrijeme biti usvojena, potpisat će je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, i bit će poslana Vladi i na znanje javnosti. Ali iz dobro obaviještenih izvora javlja se da sporni zakon ni sada neće biti ukinut.
Nakon ovoliko godina šutnje na sve apele Ustavnog suda, očito je da bi jedino takav drastični korak natjerao Vladu da piše novi zakon. Ne bi bilo druge jer bez zakona nema izbora. No, Ustavni sud će, koliko čujemo, ponovno poslati ”upozorenje”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što koči Ustavni sud?
Koje po redu? I čemu ako će ga premijer i njegova saborska većina ponovno gurnuti u ladicu? A upravo bi se to opet moglo dogoditi jer, kako je izračunao profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Goran Čular, HDZ bi na prošlim izborima dobio čak tri saborska mandata manje da je glas svakog hrvatskog birača vrijedio jednako kao što nije.
Sprečava li to predsjednika Ustavnog suda Šeparovića i HDZ-u naklonjenu većinu sudaca da Zakon o izbornim jedinicama stave izvan snage? Reklo bi se da da.
Model se može naći
Jer ako se 17 godina oteže s izvršenjem naloga Ustavnog suda, tada nema drugog načina da se konačno postigne cilj osim odlučnog reza. A modela kako se novim zakonom može ukloniti disbalans ima više ako je predlagaču i zakonodavcu do čistog posla, a ne do stranačkih kalkulacija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne vidimo, na primjer, nikakvog razloga da svaka županija, ili po dvije susjedne, ne budu ujedno i izborne jedinice, a da broj zastupnika koji se biraju u pojedinoj od njih bude odmjeren prema kriteriju broja glasača.
Ako je Zagreb prevelik, on se eventualno može se podijeliti na dvije ili tri kompaktne izborne jedinice. I to je to. Pa onda kako kome. Ali posao stoji. Relativno jednostavan posao. Vlada ne sluša Ustavni sud iako ga je dužna slušati. I tu predstavu gledamo od 2010. godine.
Otkud toliko birača?
A što se izborne teme tiče, posebna je priča da ne rade ni tijela vlasti koja bi ključna izborna pitanja morala držati po kontrolom i u minimalnom redu. Jedno od njih je registar birača u kome je upisano 3,7 milijuna punoljetnih građana s pravom glasa premda imamo samo 3,9 milijuna stanovnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U medijima su se počeli pojavljivati podaci iz niza mjesta diljem države u kojima broj birača čak nadmašuje broj stanovnika, dakle odraslih i djece do 18 godina koja još nisu birači. Brodsko-posavska županija ima, recimo, 12 birača više nego što ima stanovnika.
Glavno da je nogometa
Na takve ludosti Vlada ne može odgovoriti jer nema kako osim da prizna svoj nerad. Da time drži otvorena vrata za izborne prijevare, to sigurno neće. A Ustavni sud, jedini koji ovo stanje može prekinuti, zato ga i imamo, ne primjenjuje legitimno sredstvo ”prisile” koje mu je dao zakon da se njime koristi upravo u ovakvim situacijama.
Ali glavno da svi gledamo nogomet. Ma vidi ovog bezobraznog kanadskog izbornika kako nas ponižava i napada!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ustavni sud može odmah riješiti kaos s izbornim jedinicama. Ali ne želi jer bi to štetilo HDZ-u
Nakon ovoliko godina šutnje na sve apele Ustavnog suda, očito je da bi jedino drastični korak natjerao Vladu da piše novi zakon
Ako se 17 godina oteže s izvršenjem naloga Ustavnog suda, tada nema drugog načina da se konačno postigne cilj osim odlučnog reza. A modela kako se novim zakonom može ukloniti disbalans ima više ako je predlagaču i zakonodavcu do čistog posla, a ne do stranačkih kalkulacija
Da Zakon o izbornim jedinicama ne valja, da ne ispunjava svrhu i da mora biti izmijenjen konstatirao je Ustavni sud još 2010. godine. Time je obavezao Vladu da smetnje ukloni. Bilo je to prije 17 godina. Nijedna Vlada od tada na to nije ni trznula.
Poslije ovog posljednjeg popisa stanovništva, nalaz je još znatno gori nego te 2010. Iz pojedinih teritorijalno definiranih izbornih jedinica, kojih imamo deset, izabire se u Sabor više zastupnika nego što je matematički opravdano s obzirom na tamošnji broj glasača. S druge strane, neke jedinice predstavlja manji broj zastupnika nego što bi nalagale brojke iz registra birača.
Ne trza ni ova Vlada
To znači da su u dijelu izbornih jedinica birači u politički povoljnijem položaju, a u dijelu u lošijem. Ta po Ustavu nedopuštena neravnoteža traje već najmanje 17 godina. Za dvije godine će još jedni parlamentarni izbori. Na Ustavni sud – koji je svoja upozorenja u međuvremenu više puta ponavljao – i dalje ne trza ni sadašnja Plenkovićeva vlada.
Začudna je ta navada naših visokih vlasti da se svjesno i totalno oglušuju o pravila, ta svojeglavost da se izbjegnu nužne korekcije barem u sustavu i da se nepobitno definirani problem prepusti kiseljenju u vječno istim raspravama bez kraja i konca. Ali upravo to imamo sa Zakonom o izbornim jedinicama, koga Ustavni sud, dakako, može naprosto ukinuti, ali tu ovlast nikad nije primijenio, nego samo nagovara i nagovara. I tako već 17 godina.
Još jedno ‘upozorenje’
Sada se navodno se piše neka odluka koja će u dogledno vrijeme biti usvojena, potpisat će je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, i bit će poslana Vladi i na znanje javnosti. Ali iz dobro obaviještenih izvora javlja se da sporni zakon ni sada neće biti ukinut.
Nakon ovoliko godina šutnje na sve apele Ustavnog suda, očito je da bi jedino takav drastični korak natjerao Vladu da piše novi zakon. Ne bi bilo druge jer bez zakona nema izbora. No, Ustavni sud će, koliko čujemo, ponovno poslati ”upozorenje”.
Što koči Ustavni sud?
Koje po redu? I čemu ako će ga premijer i njegova saborska većina ponovno gurnuti u ladicu? A upravo bi se to opet moglo dogoditi jer, kako je izračunao profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Goran Čular, HDZ bi na prošlim izborima dobio čak tri saborska mandata manje da je glas svakog hrvatskog birača vrijedio jednako kao što nije.
Sprečava li to predsjednika Ustavnog suda Šeparovića i HDZ-u naklonjenu većinu sudaca da Zakon o izbornim jedinicama stave izvan snage? Reklo bi se da da.
Model se može naći
Jer ako se 17 godina oteže s izvršenjem naloga Ustavnog suda, tada nema drugog načina da se konačno postigne cilj osim odlučnog reza. A modela kako se novim zakonom može ukloniti disbalans ima više ako je predlagaču i zakonodavcu do čistog posla, a ne do stranačkih kalkulacija.
Ne vidimo, na primjer, nikakvog razloga da svaka županija, ili po dvije susjedne, ne budu ujedno i izborne jedinice, a da broj zastupnika koji se biraju u pojedinoj od njih bude odmjeren prema kriteriju broja glasača.
Ako je Zagreb prevelik, on se eventualno može se podijeliti na dvije ili tri kompaktne izborne jedinice. I to je to. Pa onda kako kome. Ali posao stoji. Relativno jednostavan posao. Vlada ne sluša Ustavni sud iako ga je dužna slušati. I tu predstavu gledamo od 2010. godine.
Otkud toliko birača?
A što se izborne teme tiče, posebna je priča da ne rade ni tijela vlasti koja bi ključna izborna pitanja morala držati po kontrolom i u minimalnom redu. Jedno od njih je registar birača u kome je upisano 3,7 milijuna punoljetnih građana s pravom glasa premda imamo samo 3,9 milijuna stanovnika.
U medijima su se počeli pojavljivati podaci iz niza mjesta diljem države u kojima broj birača čak nadmašuje broj stanovnika, dakle odraslih i djece do 18 godina koja još nisu birači. Brodsko-posavska županija ima, recimo, 12 birača više nego što ima stanovnika.
Glavno da je nogometa
Na takve ludosti Vlada ne može odgovoriti jer nema kako osim da prizna svoj nerad. Da time drži otvorena vrata za izborne prijevare, to sigurno neće. A Ustavni sud, jedini koji ovo stanje može prekinuti, zato ga i imamo, ne primjenjuje legitimno sredstvo ”prisile” koje mu je dao zakon da se njime koristi upravo u ovakvim situacijama.
Ali glavno da svi gledamo nogomet. Ma vidi ovog bezobraznog kanadskog izbornika kako nas ponižava i napada!