U zemlji u kojoj su natalitet i iseljavanje već godinama ključni strateški problemi, nema sumnje koja bi društvena skupina morala biti centar pažnje – obitelj, pogotovo obitelj s malom djecom. Srećom, nakon evo već desetljeća “debelih krava”, godina obilježenih pozitivnim globalnim ekonomskim kretanjima i neumornim priljevom novca iz EU fondova, ali i masovnim iseljavanjem iz zemlje – nekadašnji ekonomski problem broj jedan, nezaposlenost, praktički više ne postoji.
No, osim zaposlenja, mlade hrvatske obitelji muče (barem) dva ogromna, strateška problema – sve nepriuštivije stanovanje i nedovoljan broj mjesta u vrtićima. Za potrebu ove analize, klasične i sveobuhvatne hrvatske probleme, nedovoljnu kupovnu moć i predovoljnu korupciju ovaj put ćemo preskočiti.
Jačanje nukleusa društva
Predstavljajući novu mjeru hrvatske Vlade, premijer Andrej Plenković je prošlog ljeta ustvrdio kako se radi o koraku u smjeru koji u konačnici garantira “jačanje hrvatske obitelji kao nukleusa hrvatskog društva bez kojega nema napretka ni u jednoj sferi života”. Plenković, međutim, nije predstavio novi model kojim bi obitelji mogle doći do krova nad glavom (svog ili dugoročno iznajmljenog, svejedno), niti je našao način kako da svakom djetetu u zemlji zagarantira mjesto u vrtiću, po mogućnosti besplatno. Ne, Vlada je, kako je rekao premijer, napravila “veliki iskorak u ravnoteži poslovnog i obiteljskog života” time što je – zabranila rad trgovina nedjeljom.
Plenković je tad dodao i kako je “siguran da ćemo se vrlo brzo naviknuti na novi režim”. Danas, niti mjesec dana nakon što je krenula puna primjena prohibicije rada trgovina nedjeljom, jasno je da je bio preoptimističan. Zabrana rada nedjeljom se, naime, pretvara u potpuni kaos.
Pola kruha i 30 litara dizela
Odlazak u neki trgovački centar koji radi nedjeljom (svatko može odabrati 16 nedjelja godišnje u kojima će držati otvorena vrata) je postao poseban vid ekstremnog sporta, pogotovo u mjesecu obilježenom sniženjima. Slično je i subotama – jer se nedjeljom ne radi. U trgovinama s robom opće potrošnje stvaraju se redovi kakvih se javnost sjeća iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je zadnja faza socijalizma bila obilježena svakojakim nestašicama.
Kruh se kupuje na benzinskim postajama, koje smiju raditi, a unatoč tome što je u zakonu navedeno da pekarnice ne smiju raditi, dio njih se dosjetio iskoristiti briljantnu rupu u propisima. Kako je ugostiteljskim objektima dozvoljen rad nedjeljom (jer, valjda, kuhari i konobari nemaju obitelji), pekarnice se nedjeljom pretvaraju u – ugostiteljske objekte. Odnosno, nude samo peciva i kolače, a ne i kruh. Uostalom, što ima veze, kruh se ionako kupuje uz 30 litara dizela.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sajam i cirkus
Uz to, dio gradova u kojima HDZ nije na vlasti iskoristio je drugu rupu u zakonu, pa je, primjerice, Split proglasio sve nedjelje u ovoj godini – sajamskim danima. Trgovine i dalje ne mogu raditi, ali se njihovi artikli mogu prodavati na štandovima.
Uz to, određivanje samo 16 nedjelja radnim čini se kao natpis na nadgrobnom spomeniku ideje o turističkoj sezoni koja traje izvan klasičnog ritma lipanj-rujan, iako je njeno produženje zlatni gral i glavni poklič svake dosadašnje hrvatske administracije. Ustavni sud, koji je već dva puta rušio zabrane rada nedjeljom, mudro šuti i čeka da prođu izbori. Da se, valjda, nikom ne zamjere. Uglavnom, sve skupa se više doima kao jedan golemi cirkus nego ozbiljno uređena država.
Faktor nedjelje
No, onima koji gube vrijeme u kaosu vikendima nije nimalo smiješno. Pogotovo nije smiješno vlasnicima malih obrta i trgovina koji sami rade u svojim radnjama, ali ih je, evo, Vlada zaštitila braneći im rad nedjeljama. Ionako ugroženi konkurencijom velikih trgovina i centara ljudi bi uskoro mogli imati ne samo nedjelje, nego i sve dane u tjednu za obiteljska druženja. Jer će im posao propasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čini se, barem iz perspektive kaotičnog siječnja, da je HDZ previše riskirao sa svojom velikom reformom broj dva (prva je, dakako, povratak Dana državnosti na 30. svibnja) provedenom u osam godina na vlasti. Većinska podrška koju je zabrana rada nedjeljom imala u javnosti (po anketama) mogla bi se vrlo lako početi topiti suočena s ogromnim logističkim poteškoćama kojima rezultira u stvarnom životu. Štoviše, ukoliko se u nekoliko narednih mjeseci “ne naviknemo na novi režim”, mogla bi biti i faktor – u nedjelju. Onu u kojoj će se održati parlamentarni izbori.
Zabrana rada nedjeljom, vidjelo se to prošlog vikenda, prerasta u potpuni cirkus. Plenkoviću bi se lako mogao obiti o glavu
Neradne nedjelje se pretvaraju u kaos i logističku noćnu moru, a sve se polako širi i na subote
Ustavni sud, koji je već dva puta rušio zabrane rada nedjeljom, mudro šuti i čeka da prođu izbori. Da se, valjda, nikom ne zamjere
U zemlji u kojoj su natalitet i iseljavanje već godinama ključni strateški problemi, nema sumnje koja bi društvena skupina morala biti centar pažnje – obitelj, pogotovo obitelj s malom djecom. Srećom, nakon evo već desetljeća “debelih krava”, godina obilježenih pozitivnim globalnim ekonomskim kretanjima i neumornim priljevom novca iz EU fondova, ali i masovnim iseljavanjem iz zemlje – nekadašnji ekonomski problem broj jedan, nezaposlenost, praktički više ne postoji.
No, osim zaposlenja, mlade hrvatske obitelji muče (barem) dva ogromna, strateška problema – sve nepriuštivije stanovanje i nedovoljan broj mjesta u vrtićima. Za potrebu ove analize, klasične i sveobuhvatne hrvatske probleme, nedovoljnu kupovnu moć i predovoljnu korupciju ovaj put ćemo preskočiti.
Jačanje nukleusa društva
Predstavljajući novu mjeru hrvatske Vlade, premijer Andrej Plenković je prošlog ljeta ustvrdio kako se radi o koraku u smjeru koji u konačnici garantira “jačanje hrvatske obitelji kao nukleusa hrvatskog društva bez kojega nema napretka ni u jednoj sferi života”. Plenković, međutim, nije predstavio novi model kojim bi obitelji mogle doći do krova nad glavom (svog ili dugoročno iznajmljenog, svejedno), niti je našao način kako da svakom djetetu u zemlji zagarantira mjesto u vrtiću, po mogućnosti besplatno. Ne, Vlada je, kako je rekao premijer, napravila “veliki iskorak u ravnoteži poslovnog i obiteljskog života” time što je – zabranila rad trgovina nedjeljom.
Plenković je tad dodao i kako je “siguran da ćemo se vrlo brzo naviknuti na novi režim”. Danas, niti mjesec dana nakon što je krenula puna primjena prohibicije rada trgovina nedjeljom, jasno je da je bio preoptimističan. Zabrana rada nedjeljom se, naime, pretvara u potpuni kaos.
Pola kruha i 30 litara dizela
Odlazak u neki trgovački centar koji radi nedjeljom (svatko može odabrati 16 nedjelja godišnje u kojima će držati otvorena vrata) je postao poseban vid ekstremnog sporta, pogotovo u mjesecu obilježenom sniženjima. Slično je i subotama – jer se nedjeljom ne radi. U trgovinama s robom opće potrošnje stvaraju se redovi kakvih se javnost sjeća iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je zadnja faza socijalizma bila obilježena svakojakim nestašicama.
Kruh se kupuje na benzinskim postajama, koje smiju raditi, a unatoč tome što je u zakonu navedeno da pekarnice ne smiju raditi, dio njih se dosjetio iskoristiti briljantnu rupu u propisima. Kako je ugostiteljskim objektima dozvoljen rad nedjeljom (jer, valjda, kuhari i konobari nemaju obitelji), pekarnice se nedjeljom pretvaraju u – ugostiteljske objekte. Odnosno, nude samo peciva i kolače, a ne i kruh. Uostalom, što ima veze, kruh se ionako kupuje uz 30 litara dizela.
Sajam i cirkus
Uz to, dio gradova u kojima HDZ nije na vlasti iskoristio je drugu rupu u zakonu, pa je, primjerice, Split proglasio sve nedjelje u ovoj godini – sajamskim danima. Trgovine i dalje ne mogu raditi, ali se njihovi artikli mogu prodavati na štandovima.
Uz to, određivanje samo 16 nedjelja radnim čini se kao natpis na nadgrobnom spomeniku ideje o turističkoj sezoni koja traje izvan klasičnog ritma lipanj-rujan, iako je njeno produženje zlatni gral i glavni poklič svake dosadašnje hrvatske administracije. Ustavni sud, koji je već dva puta rušio zabrane rada nedjeljom, mudro šuti i čeka da prođu izbori. Da se, valjda, nikom ne zamjere. Uglavnom, sve skupa se više doima kao jedan golemi cirkus nego ozbiljno uređena država.
Faktor nedjelje
No, onima koji gube vrijeme u kaosu vikendima nije nimalo smiješno. Pogotovo nije smiješno vlasnicima malih obrta i trgovina koji sami rade u svojim radnjama, ali ih je, evo, Vlada zaštitila braneći im rad nedjeljama. Ionako ugroženi konkurencijom velikih trgovina i centara ljudi bi uskoro mogli imati ne samo nedjelje, nego i sve dane u tjednu za obiteljska druženja. Jer će im posao propasti.
Čini se, barem iz perspektive kaotičnog siječnja, da je HDZ previše riskirao sa svojom velikom reformom broj dva (prva je, dakako, povratak Dana državnosti na 30. svibnja) provedenom u osam godina na vlasti. Većinska podrška koju je zabrana rada nedjeljom imala u javnosti (po anketama) mogla bi se vrlo lako početi topiti suočena s ogromnim logističkim poteškoćama kojima rezultira u stvarnom životu. Štoviše, ukoliko se u nekoliko narednih mjeseci “ne naviknemo na novi režim”, mogla bi biti i faktor – u nedjelju. Onu u kojoj će se održati parlamentarni izbori.