Priča se doslovno ponovila – HDZ je opet, drugi put zaredom, raspisao izbore iz zasjede. Tvrdeći da imaju odgovornog posla oko vođenja države, u tajnosti su gradili svoju izbornu infrastrukturu, kako bi u prvi hitac predizbornog startnog pištolja ušli potpuno pripremljeni.
Pitanje građanske pristojnosti
Zasjeda iz koje se jurnulo prema izborima, valja naglasiti, nije sporna kad je u pitanju opozicija. Oni su bili itekako svjesni da Plenković može i vjerojatno hoće povući obarač u svakom trenutku. Kao što nije sporno ni da se parlamentarna većina može raspustiti kad god njoj to odgovara.
Međutim, radi se o građanskoj pristojnosti. O tome da su birači zaslužili barem gram predvidivosti, kako bi i svoje privatne planove mogli prilagođavati prevažnom trenutku odabira vlasti. Svima su puna usta potrebe za što većim odazivom na birališta i posljedičnim legitimitetom cijelog demokratskog sustava, ali sve to će, kako se vidi iz dva HDZ-ova primjera, baciti pod vlak ne za jedan jedini mandat, nego – ako treba – i za jedan jedini glas.
Hitnja je znak ozbiljne slabosti
Prošli put je za juriš iz zasjede prema biralištima opravdanje mogla biti pandemija. Ovaj put se radi samo o procjeni da će krajem travnja ili u svibnju HDZ dobiti taj simbolički “jedan jedini” glas više nego da se na izbore išlo na kraju mandata, u rujnu.
Ali, baš ta hitnja kojom se ovaj put, bez opravdanja u vidu više sile juri na izbore znak je ozbiljne slabosti vladajuće stranke. Ta slabost i ta jurnjava bi vjerojatno ipak mogle koštati HDZ na biralištima (ostali članovi vladajuće koalicije su nebitni, jer bez Plenkovićeve stranke praktički ne postoje). Što je uvod za najlogičnije od svih pitanja – zašto?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šampioni inflacije
Prije odgovora treba ocrtati situaciju u kojoj je Plenković odlučio jurnuti na izbore toliko naglo da bi čovjek rekao da sve skupa podsjeća ne samo na trku, već na bijeg. U javnosti vlada iznimno nezadovoljstvo imenovanjem Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Toliko da su i poslovično inertni Hrvati u velikom broju izašli na ulice Zagreba da bi sudjelovali na oporbenom prosvjednom skupu.
Nadalje, samo tri dana prije objave da se ide u raspuštanje Sabora, u zemlji u kojoj je inflacija najveći problem, objavljeno je da je stopa rasta cijena po prvi put najviša u eurozoni. Uz sve to, izbori nakon turističke sezone, koja je postala glavni gospodarski faktor u zemlji, bili bi “zicer” ako bi se računalo na feel good faktor kod birača. Jedini ozbiljan plus proljetnih izbora na koji se ide je taj što će zaposlenima u javnim službama taman na račune sjesti veliko povećanje plaća, ali ta povišica ne bi nestala do rujna – iako bi njen efekt dotad donekle izblijedio.
Nema dobrog odgovora za HDZ
Logika, ukratko, govori da je juriš na proljetne izbore za HDZ znatno lošiji izbor od rujna. A niti jedan od dva moguća odgovora na pitanje “zašto” nije dobar za vladajuću stranku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvi odgovor je onaj o kojem se spekulira već godinama. I koji se, s ovakvim izbornim kalendarom, savršeno poklapa. Plenkovića se već dugo proziva kako mu je karijera u Hrvatskoj tek odskočna daska za lukrativniji posao u tijelima Europske unije. Kako će, uz sve ostalo, i parlamentarne izbore prilagoditi toj svojoj ambiciji.
Plenkoviću je Hrvatska rezervna opcija
Hrvatski premijer je tu priču mogao pregaziti mnogo puta. Niti jednom nije rekao da ne dolazi u obzir da ode u Bruxelles. Mogao je izbore ostaviti za rujan, kad sve europske funkcije budu već podijeljene (izbori za EU parlament su 9. lipnja) i nasmijati se u lice svima onima koji su ga napadali zbog navodnih ambicija za udobnom europskom foteljom.
Nije to napravio. Odlučio se za parlamentarne izbore taman toliko prije europskih i taman tako da u slučaju za njega povoljnog ishoda u pregovore oko EU sinekura može ući neopterećen političkim odnosima i kampanjom kod kuće. Ukratko, sam Plenković je ovim izborima iz zasjede pokazao kako mu je Hrvatska opcija B. I to će mu konkurencija sigurno i uporno nabijati na nos narednih tjedana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Utrka s vremenom zbog istrage EPPO-a
Drugi odgovor na pitanje zašto ovako hitno na izbore je još nezgodniji. I podrazumijeva da Plenković više nema vremena. Radi se, dakako, o istrazi Ureda europske javne tužiteljice u Hrvatskoj oko posla ministarstva kulture i medija kod obnove od potresa. Obruč oko najbližih suradnika ministrice Nine Obuljen Koržinek se ozbiljno stegnuo. Plenković je na ovoj temi ušao u otvoreni sukob s europskim tužiteljima, zastupajući besmislene teze kako nemaju ovlasti istraživati ovaj slučaj.
Premijer je pritom iskazivao dosad neviđenu količinu nervoze, poput čovjeka koji se neprestano osvrće iza vlastitog ramena i koji je u bjesomučnoj utrci s vremenom. No, ta utrka će biti manje važna nakon izbora. Jer, ako se istraga i proširi nakon formiranja nove Vlade, ako domine nastave padati, barem njihov tresak neće dodatno utjecati na rezultate HDZ-a. S eventualnim novim mandatom u rukama su svi horizonti odmah vedriji, a problemi lakše rješivi.
Samo, treba tu pobjedu na izborima tek osvojiti. Može li se to kad ovakva hitnja prema biralištima toliko podsjeća na – bijeg, drugo je pitanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Plenković ovako, iz zasjede, raspisao izbore baš za proljeće? Dva su ključna razloga zašto mu se toliko žuri
Proljetni datum za izbore je za HDZ nepovoljniji od rujna - čemu onda ovakva žurba?
Dva su moguća odgovora - jedan je da Plenković želi imati čistu situaciju prije pregovora o raspodjeli europskih fotelja u lipnju. Što znači da mu je Hrvatska opcija B. Drugi je da žuri u strahu od proširenja istrage EPPO-a oko obnove nakon potresa
Priča se doslovno ponovila – HDZ je opet, drugi put zaredom, raspisao izbore iz zasjede. Tvrdeći da imaju odgovornog posla oko vođenja države, u tajnosti su gradili svoju izbornu infrastrukturu, kako bi u prvi hitac predizbornog startnog pištolja ušli potpuno pripremljeni.
Prije četiri godine je tako Gordan Jandroković pomalo uvrijeđeno odgovarao na pitanja novinara o izborima, jer se, eto, HDZ tada bavio borbom protiv Covida-19, samo da bi desetak dana kasnije bio imenovan šefom izbornog stožera stranke. Ovaj put se Andrej Plenković snebivao u Saboru na raspravi o oporbenom zahtjevu za izborima, pitajući se zašto bi sam sebi skraćivao mandat – samo da bi desetak dana kasnije iz rukava istresao imena na prvim mjestima u svih 11 izbornih jedinica.
Pitanje građanske pristojnosti
Zasjeda iz koje se jurnulo prema izborima, valja naglasiti, nije sporna kad je u pitanju opozicija. Oni su bili itekako svjesni da Plenković može i vjerojatno hoće povući obarač u svakom trenutku. Kao što nije sporno ni da se parlamentarna većina može raspustiti kad god njoj to odgovara.
Međutim, radi se o građanskoj pristojnosti. O tome da su birači zaslužili barem gram predvidivosti, kako bi i svoje privatne planove mogli prilagođavati prevažnom trenutku odabira vlasti. Svima su puna usta potrebe za što većim odazivom na birališta i posljedičnim legitimitetom cijelog demokratskog sustava, ali sve to će, kako se vidi iz dva HDZ-ova primjera, baciti pod vlak ne za jedan jedini mandat, nego – ako treba – i za jedan jedini glas.
Hitnja je znak ozbiljne slabosti
Prošli put je za juriš iz zasjede prema biralištima opravdanje mogla biti pandemija. Ovaj put se radi samo o procjeni da će krajem travnja ili u svibnju HDZ dobiti taj simbolički “jedan jedini” glas više nego da se na izbore išlo na kraju mandata, u rujnu.
Ali, baš ta hitnja kojom se ovaj put, bez opravdanja u vidu više sile juri na izbore znak je ozbiljne slabosti vladajuće stranke. Ta slabost i ta jurnjava bi vjerojatno ipak mogle koštati HDZ na biralištima (ostali članovi vladajuće koalicije su nebitni, jer bez Plenkovićeve stranke praktički ne postoje). Što je uvod za najlogičnije od svih pitanja – zašto?
Šampioni inflacije
Prije odgovora treba ocrtati situaciju u kojoj je Plenković odlučio jurnuti na izbore toliko naglo da bi čovjek rekao da sve skupa podsjeća ne samo na trku, već na bijeg. U javnosti vlada iznimno nezadovoljstvo imenovanjem Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Toliko da su i poslovično inertni Hrvati u velikom broju izašli na ulice Zagreba da bi sudjelovali na oporbenom prosvjednom skupu.
Nadalje, samo tri dana prije objave da se ide u raspuštanje Sabora, u zemlji u kojoj je inflacija najveći problem, objavljeno je da je stopa rasta cijena po prvi put najviša u eurozoni. Uz sve to, izbori nakon turističke sezone, koja je postala glavni gospodarski faktor u zemlji, bili bi “zicer” ako bi se računalo na feel good faktor kod birača. Jedini ozbiljan plus proljetnih izbora na koji se ide je taj što će zaposlenima u javnim službama taman na račune sjesti veliko povećanje plaća, ali ta povišica ne bi nestala do rujna – iako bi njen efekt dotad donekle izblijedio.
Nema dobrog odgovora za HDZ
Logika, ukratko, govori da je juriš na proljetne izbore za HDZ znatno lošiji izbor od rujna. A niti jedan od dva moguća odgovora na pitanje “zašto” nije dobar za vladajuću stranku.
Prvi odgovor je onaj o kojem se spekulira već godinama. I koji se, s ovakvim izbornim kalendarom, savršeno poklapa. Plenkovića se već dugo proziva kako mu je karijera u Hrvatskoj tek odskočna daska za lukrativniji posao u tijelima Europske unije. Kako će, uz sve ostalo, i parlamentarne izbore prilagoditi toj svojoj ambiciji.
Plenkoviću je Hrvatska rezervna opcija
Hrvatski premijer je tu priču mogao pregaziti mnogo puta. Niti jednom nije rekao da ne dolazi u obzir da ode u Bruxelles. Mogao je izbore ostaviti za rujan, kad sve europske funkcije budu već podijeljene (izbori za EU parlament su 9. lipnja) i nasmijati se u lice svima onima koji su ga napadali zbog navodnih ambicija za udobnom europskom foteljom.
Nije to napravio. Odlučio se za parlamentarne izbore taman toliko prije europskih i taman tako da u slučaju za njega povoljnog ishoda u pregovore oko EU sinekura može ući neopterećen političkim odnosima i kampanjom kod kuće. Ukratko, sam Plenković je ovim izborima iz zasjede pokazao kako mu je Hrvatska opcija B. I to će mu konkurencija sigurno i uporno nabijati na nos narednih tjedana.
Utrka s vremenom zbog istrage EPPO-a
Drugi odgovor na pitanje zašto ovako hitno na izbore je još nezgodniji. I podrazumijeva da Plenković više nema vremena. Radi se, dakako, o istrazi Ureda europske javne tužiteljice u Hrvatskoj oko posla ministarstva kulture i medija kod obnove od potresa. Obruč oko najbližih suradnika ministrice Nine Obuljen Koržinek se ozbiljno stegnuo. Plenković je na ovoj temi ušao u otvoreni sukob s europskim tužiteljima, zastupajući besmislene teze kako nemaju ovlasti istraživati ovaj slučaj.
Premijer je pritom iskazivao dosad neviđenu količinu nervoze, poput čovjeka koji se neprestano osvrće iza vlastitog ramena i koji je u bjesomučnoj utrci s vremenom. No, ta utrka će biti manje važna nakon izbora. Jer, ako se istraga i proširi nakon formiranja nove Vlade, ako domine nastave padati, barem njihov tresak neće dodatno utjecati na rezultate HDZ-a. S eventualnim novim mandatom u rukama su svi horizonti odmah vedriji, a problemi lakše rješivi.
Samo, treba tu pobjedu na izborima tek osvojiti. Može li se to kad ovakva hitnja prema biralištima toliko podsjeća na – bijeg, drugo je pitanje.