Bez obzira što je sveobuhvatnost Hamasovog napada na Izrael iznenadila većinu analitičara, ono što nikoga tko je iole pratio političku situaciju u samom Izraelu u posljednje vrijeme i potpuno skretanje udesno, ali i imao uvid u razinu represije države prema Palestincima nije moglo iznenaditi, jeste činjenica da je pokrenut novi rat. Ili, jednostavnije govoreći, kada neki konflikt ostane neriješen ili zamrznut u statusu quo s kojim su zainteresirane strane frustrirane, samo je pitanje vremena kad će novi sukob, hranjen nezadovoljstvom i traumama, iznova eskalirati.
Stoga je, unatoč tome što nema nikakve izravne veze sa situacijom na tzv. zapadnom Balkanu, a svakako puno manje će posljedično djelovati na regiju u komparaciji s ratom u Ukrajini, rat koji je upravo počeo u Izraelu u punom smislu riječi predstavlja upozorenje o tome što se događa kad konflikt ostane zamrznut i neriješen te generira daljnja nezadovoljstva.
U regiji trenutačno imamo s doslovno takvom situacijom Kosovo i tek s nešto malo boljom situacijom Bosnu i Hercegovinu te na trećem mjestu Crnu Goru koja također živi u jednoj vrsti statusa quo koji joj ne dopušta formiranje nove vlade i smislen iskorak ka budućnosti.
Pravni status Kosova i BiH posljedica arbitraže
I nema nikakve sumnje da oni koji su izravno involvirani u odnose na Kosovu i u Bosni i Hercegovini mogu sve riješiti sami, kad bi bili spremni na dogovor i kompromise. No, međunarodna zajednica, odnosno ono što je od nje u današnjim okolnostima ostalo, jednostavno ne može oprati ruke i praviti se da ništa od navedenog nije njen problem i da je ona tek medijator između političkih pa i nacionalno suprotstavljenih politika.
To ne može napraviti ponajprije iz razloga što su današnji pravni status Kosova i ustavno uređenje Bosne i Hercegovine izravna posljedica međunarodne arbitraže i odluka, zahvaljujući čemu su obje zemlje u nekoj vrsti protektorata, dok je njihov utjecaj na događanja u Crnoj Gori jednako bitan, jedino što se ne može pravno formulirati na isti način. Pored toga, ne može okrenuti glavu i iz razloga što je više nego očito da se domaći politički akteri niti žele, niti smiju, niti mogu oko bilo čega dogovoriti i samim tim je uloga medijatora realno suvišna.
Drugim riječima, međunarodna zajednica, u prvom redu Europska unija i SAD moraju pronaći trajno rješenje za zemlje zapadnog Balkana, i to neko koje će biti održivo i neće generirati nove nepravde i sukobe. Da bi to postigla morala bi prvo shvatiti da je to nužno napraviti, što se donekle jeste već dogodilo, potom da se stvari mogu riješiti jedino nekakvim kompromisnim rješenjima i na koncu izravnom i što skorijom integracijom tih zemalja koje su realno zakočene na europskom putu nakon ulaska Hrvatske, u Europsku uniju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Status quo nije moguće održavati vječno
Očekivati od domaćih političkih aktera, jednako u Bosni i Hercegovini, kao i od strane Aleksandra Vučića ili Albina Kurtija, ma koliko god da zapadni diplomati njih na ovaj ili onaj način podržavali i imali ogromni utjecaj pri njihovom dolasku na vlast, da će oni iz nekakve zahvalnosti ili iz pragmatične računice, zaključiti kako će sada naglo ostaviti sva uvjerenja i politike po strani te naglo postati kooperativni i posvećeni cilju ulaska u Europsku uniju i politici konsenzusa, spada u red naivnijih političkih očekivanja.
U red istih takvih očekivanja spada i ono da je status quo moguće održavati vječno i za nadati se da će barem tu ideju nakon početka novog rata u Izraelu konačno napustiti.
Mnogo je stvari ovih dana napisano o neefikasnosti pa i o besmislenosti trajno pravom veta blokiranih Ujedinjenih Nacija, povodom održavanja Opće skupštine te organizacije u New Yorku, ali je čak i takav, blokiran i nefunkcionalan UN bolji od toga da ne postoji nijedno mjesto ili organizacija u svijetu koje okuplja sve države svijeta na jednom mjestu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Isto tako, koliko god nepravedan, birokratiziran, neefikasan i ideološki problematičan bio svijet Europske unije, on predstavlja jedini izlaz da se izraelski scenarij ne ponovi i u našoj regiji. Upitno je pak koliko su oni koji o tome odlučuju toga svjesni. Ono što je puno pouzdanije jeste to da dobar dio građana spomenutih zemalja ne dijeli ovo mišljenje.
Zašto rat koji je upravo počeo u Izraelu predstavlja ozbiljno upozorenje za države na Balkanu
U regiji trenutačno imamo Kosovo s doslovno takvom situacijom
Kada neki konflikt ostane neriješen ili zamrznut u statusu quo s kojim su zainteresirane strane frustrirane, samo je pitanje vremena kad će novi sukob, hranjen nezadovoljstvom i traumama, iznova eskalirati.
Bez obzira što je sveobuhvatnost Hamasovog napada na Izrael iznenadila većinu analitičara, ono što nikoga tko je iole pratio političku situaciju u samom Izraelu u posljednje vrijeme i potpuno skretanje udesno, ali i imao uvid u razinu represije države prema Palestincima nije moglo iznenaditi, jeste činjenica da je pokrenut novi rat. Ili, jednostavnije govoreći, kada neki konflikt ostane neriješen ili zamrznut u statusu quo s kojim su zainteresirane strane frustrirane, samo je pitanje vremena kad će novi sukob, hranjen nezadovoljstvom i traumama, iznova eskalirati.
Stoga je, unatoč tome što nema nikakve izravne veze sa situacijom na tzv. zapadnom Balkanu, a svakako puno manje će posljedično djelovati na regiju u komparaciji s ratom u Ukrajini, rat koji je upravo počeo u Izraelu u punom smislu riječi predstavlja upozorenje o tome što se događa kad konflikt ostane zamrznut i neriješen te generira daljnja nezadovoljstva.
U regiji trenutačno imamo s doslovno takvom situacijom Kosovo i tek s nešto malo boljom situacijom Bosnu i Hercegovinu te na trećem mjestu Crnu Goru koja također živi u jednoj vrsti statusa quo koji joj ne dopušta formiranje nove vlade i smislen iskorak ka budućnosti.
Pravni status Kosova i BiH posljedica arbitraže
I nema nikakve sumnje da oni koji su izravno involvirani u odnose na Kosovu i u Bosni i Hercegovini mogu sve riješiti sami, kad bi bili spremni na dogovor i kompromise. No, međunarodna zajednica, odnosno ono što je od nje u današnjim okolnostima ostalo, jednostavno ne može oprati ruke i praviti se da ništa od navedenog nije njen problem i da je ona tek medijator između političkih pa i nacionalno suprotstavljenih politika.
To ne može napraviti ponajprije iz razloga što su današnji pravni status Kosova i ustavno uređenje Bosne i Hercegovine izravna posljedica međunarodne arbitraže i odluka, zahvaljujući čemu su obje zemlje u nekoj vrsti protektorata, dok je njihov utjecaj na događanja u Crnoj Gori jednako bitan, jedino što se ne može pravno formulirati na isti način. Pored toga, ne može okrenuti glavu i iz razloga što je više nego očito da se domaći politički akteri niti žele, niti smiju, niti mogu oko bilo čega dogovoriti i samim tim je uloga medijatora realno suvišna.
Drugim riječima, međunarodna zajednica, u prvom redu Europska unija i SAD moraju pronaći trajno rješenje za zemlje zapadnog Balkana, i to neko koje će biti održivo i neće generirati nove nepravde i sukobe. Da bi to postigla morala bi prvo shvatiti da je to nužno napraviti, što se donekle jeste već dogodilo, potom da se stvari mogu riješiti jedino nekakvim kompromisnim rješenjima i na koncu izravnom i što skorijom integracijom tih zemalja koje su realno zakočene na europskom putu nakon ulaska Hrvatske, u Europsku uniju.
Status quo nije moguće održavati vječno
Očekivati od domaćih političkih aktera, jednako u Bosni i Hercegovini, kao i od strane Aleksandra Vučića ili Albina Kurtija, ma koliko god da zapadni diplomati njih na ovaj ili onaj način podržavali i imali ogromni utjecaj pri njihovom dolasku na vlast, da će oni iz nekakve zahvalnosti ili iz pragmatične računice, zaključiti kako će sada naglo ostaviti sva uvjerenja i politike po strani te naglo postati kooperativni i posvećeni cilju ulaska u Europsku uniju i politici konsenzusa, spada u red naivnijih političkih očekivanja.
U red istih takvih očekivanja spada i ono da je status quo moguće održavati vječno i za nadati se da će barem tu ideju nakon početka novog rata u Izraelu konačno napustiti.
Mnogo je stvari ovih dana napisano o neefikasnosti pa i o besmislenosti trajno pravom veta blokiranih Ujedinjenih Nacija, povodom održavanja Opće skupštine te organizacije u New Yorku, ali je čak i takav, blokiran i nefunkcionalan UN bolji od toga da ne postoji nijedno mjesto ili organizacija u svijetu koje okuplja sve države svijeta na jednom mjestu.
Isto tako, koliko god nepravedan, birokratiziran, neefikasan i ideološki problematičan bio svijet Europske unije, on predstavlja jedini izlaz da se izraelski scenarij ne ponovi i u našoj regiji. Upitno je pak koliko su oni koji o tome odlučuju toga svjesni. Ono što je puno pouzdanije jeste to da dobar dio građana spomenutih zemalja ne dijeli ovo mišljenje.