Zašto rat koji je upravo počeo u Izraelu predstavlja ozbiljno upozorenje za države na Balkanu

U regiji trenutačno imamo Kosovo s doslovno takvom situacijom

Fire and smoke rises above buildings during an Israeli air strike in Gaza City on October 8, 2023. At least 200 Israelis died in a surprise large-scale attack by the Palestinian militant group Hamas on October 7, 2023, the army said, as Prime Minister Benjamin Netanyahu vowed to reduce the group's Gaza hideouts to "rubble". (Photo by EYAD BABA / AFP)
FOTO: AFP

Kada neki konflikt ostane neriješen ili zamrznut u statusu quo s kojim su zainteresirane strane frustrirane, samo je pitanje vremena kad će novi sukob, hranjen nezadovoljstvom i traumama, iznova eskalirati.

Bez obzira što je sveobuhvatnost Hamasovog napada na Izrael iznenadila većinu analitičara, ono što nikoga tko je iole pratio političku situaciju u samom Izraelu u posljednje vrijeme i potpuno skretanje udesno, ali i imao uvid u razinu represije države prema Palestincima nije moglo iznenaditi, jeste činjenica da je pokrenut novi rat. Ili, jednostavnije govoreći, kada neki konflikt ostane neriješen ili zamrznut u statusu quo s kojim su zainteresirane strane frustrirane, samo je pitanje vremena kad će novi sukob, hranjen nezadovoljstvom i traumama, iznova eskalirati.

Stoga je, unatoč tome što nema nikakve izravne veze sa situacijom na tzv. zapadnom Balkanu, a svakako puno manje će posljedično djelovati na regiju u komparaciji s ratom u Ukrajini, rat koji je upravo počeo u Izraelu u punom smislu riječi predstavlja upozorenje o tome što se događa kad konflikt ostane zamrznut i neriješen te generira daljnja nezadovoljstva.

U regiji trenutačno imamo s doslovno takvom situacijom Kosovo i tek s nešto malo boljom situacijom Bosnu i Hercegovinu te na trećem mjestu Crnu Goru koja također živi u jednoj vrsti statusa quo koji joj ne dopušta formiranje nove vlade i smislen iskorak ka budućnosti.

Pravni status Kosova i BiH posljedica arbitraže

I nema nikakve sumnje da oni koji su izravno involvirani u odnose na Kosovu i u Bosni i Hercegovini mogu sve riješiti sami, kad bi bili spremni na dogovor i kompromise. No, međunarodna zajednica, odnosno ono što je od nje u današnjim okolnostima ostalo, jednostavno ne može oprati ruke i praviti se da ništa od navedenog nije njen problem i da je ona tek medijator između političkih pa i nacionalno suprotstavljenih politika.

To ne može napraviti ponajprije iz razloga što su današnji pravni status Kosova i ustavno uređenje Bosne i Hercegovine izravna posljedica međunarodne arbitraže i odluka, zahvaljujući čemu su obje zemlje u nekoj vrsti protektorata, dok je njihov utjecaj na događanja u Crnoj Gori jednako bitan, jedino što se ne može pravno formulirati na isti način. Pored toga, ne može okrenuti glavu i iz razloga što je više nego očito da se domaći politički akteri niti žele, niti smiju, niti mogu oko bilo čega dogovoriti i samim tim je uloga medijatora realno suvišna.

Drugim riječima, međunarodna zajednica, u prvom redu Europska unija i SAD moraju pronaći trajno rješenje za zemlje zapadnog Balkana, i to neko koje će biti održivo i neće generirati nove nepravde i sukobe. Da bi to postigla morala bi prvo shvatiti da je to nužno napraviti, što se donekle jeste već dogodilo, potom da se stvari mogu riješiti jedino nekakvim kompromisnim rješenjima i na koncu izravnom i što skorijom integracijom tih zemalja koje su realno zakočene na europskom putu nakon ulaska Hrvatske, u Europsku uniju.

Status quo nije moguće održavati vječno

Očekivati od domaćih političkih aktera, jednako u Bosni i Hercegovini, kao i od strane Aleksandra Vučića ili Albina Kurtija, ma koliko god da zapadni diplomati njih na ovaj ili onaj način podržavali i imali ogromni utjecaj pri njihovom dolasku na vlast, da će oni iz nekakve zahvalnosti ili iz pragmatične računice, zaključiti kako će sada naglo ostaviti sva uvjerenja i politike po strani te naglo postati kooperativni i posvećeni cilju ulaska u Europsku uniju i politici konsenzusa, spada u red naivnijih političkih očekivanja.

U red istih takvih očekivanja spada i ono da je status quo moguće održavati vječno i za nadati se da će barem tu ideju nakon početka novog rata u Izraelu konačno napustiti.

Mnogo je stvari ovih dana napisano o neefikasnosti pa i o besmislenosti trajno pravom veta blokiranih Ujedinjenih Nacija, povodom održavanja Opće skupštine te organizacije u New Yorku, ali je čak i takav, blokiran i nefunkcionalan UN bolji od toga da ne postoji nijedno mjesto ili organizacija u svijetu koje okuplja sve države svijeta na jednom mjestu.

Isto tako, koliko god nepravedan, birokratiziran, neefikasan i ideološki problematičan bio svijet Europske unije, on predstavlja jedini izlaz da se izraelski scenarij ne ponovi i u našoj regiji. Upitno je pak koliko su oni koji o tome odlučuju toga svjesni. Ono što je puno pouzdanije jeste to da dobar dio građana spomenutih zemalja ne dijeli ovo mišljenje.