Kod Kupjanska na sjeveru, fronta se napada iz dva smjera. Izravno iz pravca Sinkovke te južno iz Tabaivke gdje ju ruske snage nastoje odsjeći od ostalih ukrajinskih postrojbi na tom dijelu fronte. Velik je pritisak i na snage koje brane Terni na južnom dijelu Luhanske fronte.
Na ovom dijelu fronte jedna ukrajinska baterija dobije dnevno sljedovanje od 20 do 40 granata. Sastav artiljerijske baterije Oružanih snaga Ukrajine nije ujednačen. Američka baterija sadrži 6, a ruska 3 artiljerijska oružja. U svakom slučaju, opskrbljenost ukrajinskih topnika je ispod minimuma za osiguranje kontinuirane potpore.
Iz Ukrajine ne dolaze lijepe vijesti
Dakle, ako se izuzme potapanje ruskog desantnog broda Cezar Kunikov, koji su ukrajinski pomorski dronovi poslali na dno Crnoga mora, posljednjih nekoliko dana iz Ukrajine ne dolaze lijepe vijesti. Najkritičnije je kod Avdiivke. Ruske snage uspjele su presjeći glavnu rutu opskrbe snaga koje brane južni dio grada.
Na jugozapadnom dijelu grada dio branitelja već se nalazi u operativnom okruženju. Sve su manji izgledi za plansko, organizirano i cjelovito izvlačenje snaga prema sjeverozapadu. Kretanje razlokanim putevima teško je i za pješake, a kamoli za motorna vozila.
U ovakvim uvjetima izvođenje uspješnog ukrajinskog protuudara malo je vjerojatno. Ruske snage dominiraju u artiljeriji. Kretanje borbenih vozila vrlo je ograničeno. Rusi su nadjačali Ukrajince i znatno većim brojem pješaka. Uz to, na glavnom pravcu prodora imaju snažnu i razarajuću podršku avijacije. Dnevno izbace oko 60 planirajućih aviobombi od pola tone tipa FAB-500. Koncentracijom na ograničeno područje razaraju i najjače poljske utvrde.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ponavlja se scenarij iz Bahmuta
Ako se zanemari avijacija, ponavlja se prošlogodišnji scenarij iz Bahmuta. Pokušaj manevarskog ratovanja, primjenom obuhvatnog manevra oklopno-mehaniziranih snaga, za Vojsku Ruske Federacije završio je ogromnim gubicima.
Zbog toga se prešlo na isprobanu taktiku još iz Drugog svjetskog rata. Masovni topovski udari, uz stalno napredovanje pješadije bez obzira na gubitke, osiguravaju postupno ovladavanje teritorijem na traženom pravcu.
Ipak, dok je Crvena armija na ovaj način pomicala stotine kilometara fronte, ruske snage pokazale su sposobnost takve vrste napredovanja samo na ograničenom dijelu ratišta. Kao što je Telegram predvidio još u studenom prošle godine, Vojska Ruske Federacije vjerojatno preuzima kontrolu nad Avdiivkom. Pri ovakvom odnosu snaga, tu nema ništa sporno ni nepredvidivo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kriv je predsjednik Zelenski
Međutim, ukoliko Kijev ne osigura sigurno izvlačenje vlastitih snaga, što u konačnici znači njihovo uništenje i zarobljavanje, račun bi trebalo izravno ispostaviti u palaču Mariinsky, sjedište predsjednika Zelenskog.
Umjesto fokusiranja na podršku operativnim jedinicama na frontu, politički vrh Ukrajine svoje vrijeme trošio je na “osvježavanje” zapovjedne strukture. Napori potrošeni na “pretumbavanje” zapovjednika nisu dali konkretne rezultate na bojištu, osim što je potrošeno vrijeme za donošenje konkretnih odluka.
Naime, prvih nekoliko nastupa general-pukovnika Oleksandra Sirskija, novog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine, ukazuje na nastavak djelovanja u pravcu koji je definirao njegov prethodnik, general Valerij Zalužni. Dakle, smjena generala Zalužnog bila je motivirana isključivo osobnim i političkim, a ne vojnim razlozima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cilj Ukrajine je preživjeti 2024.
Nesumnjivo, sve dok ostvaruju značajnu vatrenu nadmoć, ruske snage nastavit će napredovanje na pojedinim dijelovima fronte. Na Luhanskoj fronti krajnji cilj ruske zimske ofenzive je izbijanje na liniju rijeke Oskil. U Donbasu žele odbaciti ukrajinske snage što dalje od Donjecka kako bi uspostavili normalan promet prema Zaporožju i Krimu.
Nema sumnje, Rusi će uspjeti djelomično realizirati svoje namjere. Međutim, Vojska Ruske Federacije još uvijek je daleko od sposobnosti izvođenja masovnih oklopno-mehaniziranih udara i dubokih prodora.
Osnovni zadatak Oružanih snaga Ukrajine jest izgubiti što manje teritorija, uz nanošenje što većih gubitaka protivniku. Jednostavnim rječnikom, preživjeti 2024. godinu. Potrebno je kupiti vrijeme dok se ne osigura redovito i dostatno opskrbljivanje artiljerijskim streljivom te dodatna mobilizacija i osposobljavanje novih postrojbi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Europa proizvodi sve više naoružanja
U tom smjeru dolaze pozitivne naznake iz mnogih europskih država. Najveći proizvođač streljiva u Europi, njemački Rheinmetall, na kraju 2024. godine planira podići proizvodnju na 700.000 granata na godinu. NAMMO, norveško-finska kompanija koja proizvodi streljivo, otpočela je rad u tri smjene.
Proizvođači iz Sjedinjenih Država ostvaruju planirani porast proizvodnje s konačnim ciljem isporuke od 100.000 granata svakog mjeseca. Koliko su europski kapaciteti u proizvodnji streljiva bili ograničeni vidi se iz primjera Francuske. Nakon što je utrostručila proizvodnju, francuska kompanija Nexter Sistemi mjesečno isporučuje tek 3000 granata kalibra od 155 milimetara.
Ključna zadaća za Kijev je mobilizacija
Međutim, daljnja nadogradnja borbenih sposobnosti ne ovisi isključivo o stranoj pomoći niti o Oružanim snagama Ukrajine. Država, i njeno političko vodstvo, prije ili kasnije morat će osigurati dodatnu mobilizaciju 500.000 građana. To je samo jedna od zadaća koje treba riješiti vladajuća administracija, umjesto da se bavi poslovima koji se ne bi trebali doticati njezine funkcije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tako je predsjednik Ukrajine sazvao najviše vojno i političko rukovodstvo kako bi raspravili učinkovitu borbu protiv ruskih bespilotnih letjelica Orlan 10 i Zala. To nije razina kojom se treba baviti predsjednik države. Izgleda da se Volodimir Zelenski bavi onim što je popularno za njegov rejting, a ne onime što je potrebno u njegovoj nadležnosti. Šteta! Puno je obećavao.
Zelenski je puno obećavao, a sad se samo bavi osobnim rejtingom. I ozbiljno ugrožava izglede za pobjedu
Posljednjih nekoliko dana iz Ukrajine ne dolaze lijepe vijesti
Ako se izuzme potapanje ruskog desantnog broda Cezar Kunikov, koji su ukrajinski pomorski dronovi poslali na dno Crnoga mora, posljednjih nekoliko dana iz Ukrajine ne dolaze lijepe vijesti. Najkritičnije je kod Avdiivke. Ruske snage uspjele su presjeći glavnu rutu opskrbe snaga koje brane južni dio grada.
Avdiivka je pred padom. Ruske snage ušle su u istočne dijelove naselja Novomijalivke. Zapadno od Bahmuta agresori su uspjeli prodrijeti do gradića Časiv Jar. Ruska prva tenkovska armija opasno pritišće na tri pravca na Luganskoj fronti.
Kod Kupjanska na sjeveru, fronta se napada iz dva smjera. Izravno iz pravca Sinkovke te južno iz Tabaivke gdje ju ruske snage nastoje odsjeći od ostalih ukrajinskih postrojbi na tom dijelu fronte. Velik je pritisak i na snage koje brane Terni na južnom dijelu Luhanske fronte.
Na ovom dijelu fronte jedna ukrajinska baterija dobije dnevno sljedovanje od 20 do 40 granata. Sastav artiljerijske baterije Oružanih snaga Ukrajine nije ujednačen. Američka baterija sadrži 6, a ruska 3 artiljerijska oružja. U svakom slučaju, opskrbljenost ukrajinskih topnika je ispod minimuma za osiguranje kontinuirane potpore.
Iz Ukrajine ne dolaze lijepe vijesti
Dakle, ako se izuzme potapanje ruskog desantnog broda Cezar Kunikov, koji su ukrajinski pomorski dronovi poslali na dno Crnoga mora, posljednjih nekoliko dana iz Ukrajine ne dolaze lijepe vijesti. Najkritičnije je kod Avdiivke. Ruske snage uspjele su presjeći glavnu rutu opskrbe snaga koje brane južni dio grada.
Na jugozapadnom dijelu grada dio branitelja već se nalazi u operativnom okruženju. Sve su manji izgledi za plansko, organizirano i cjelovito izvlačenje snaga prema sjeverozapadu. Kretanje razlokanim putevima teško je i za pješake, a kamoli za motorna vozila.
U ovakvim uvjetima izvođenje uspješnog ukrajinskog protuudara malo je vjerojatno. Ruske snage dominiraju u artiljeriji. Kretanje borbenih vozila vrlo je ograničeno. Rusi su nadjačali Ukrajince i znatno većim brojem pješaka. Uz to, na glavnom pravcu prodora imaju snažnu i razarajuću podršku avijacije. Dnevno izbace oko 60 planirajućih aviobombi od pola tone tipa FAB-500. Koncentracijom na ograničeno područje razaraju i najjače poljske utvrde.
Ponavlja se scenarij iz Bahmuta
Ako se zanemari avijacija, ponavlja se prošlogodišnji scenarij iz Bahmuta. Pokušaj manevarskog ratovanja, primjenom obuhvatnog manevra oklopno-mehaniziranih snaga, za Vojsku Ruske Federacije završio je ogromnim gubicima.
Zbog toga se prešlo na isprobanu taktiku još iz Drugog svjetskog rata. Masovni topovski udari, uz stalno napredovanje pješadije bez obzira na gubitke, osiguravaju postupno ovladavanje teritorijem na traženom pravcu.
Ipak, dok je Crvena armija na ovaj način pomicala stotine kilometara fronte, ruske snage pokazale su sposobnost takve vrste napredovanja samo na ograničenom dijelu ratišta. Kao što je Telegram predvidio još u studenom prošle godine, Vojska Ruske Federacije vjerojatno preuzima kontrolu nad Avdiivkom. Pri ovakvom odnosu snaga, tu nema ništa sporno ni nepredvidivo.
Kriv je predsjednik Zelenski
Međutim, ukoliko Kijev ne osigura sigurno izvlačenje vlastitih snaga, što u konačnici znači njihovo uništenje i zarobljavanje, račun bi trebalo izravno ispostaviti u palaču Mariinsky, sjedište predsjednika Zelenskog.
Umjesto fokusiranja na podršku operativnim jedinicama na frontu, politički vrh Ukrajine svoje vrijeme trošio je na “osvježavanje” zapovjedne strukture. Napori potrošeni na “pretumbavanje” zapovjednika nisu dali konkretne rezultate na bojištu, osim što je potrošeno vrijeme za donošenje konkretnih odluka.
Naime, prvih nekoliko nastupa general-pukovnika Oleksandra Sirskija, novog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine, ukazuje na nastavak djelovanja u pravcu koji je definirao njegov prethodnik, general Valerij Zalužni. Dakle, smjena generala Zalužnog bila je motivirana isključivo osobnim i političkim, a ne vojnim razlozima.
Cilj Ukrajine je preživjeti 2024.
Nesumnjivo, sve dok ostvaruju značajnu vatrenu nadmoć, ruske snage nastavit će napredovanje na pojedinim dijelovima fronte. Na Luhanskoj fronti krajnji cilj ruske zimske ofenzive je izbijanje na liniju rijeke Oskil. U Donbasu žele odbaciti ukrajinske snage što dalje od Donjecka kako bi uspostavili normalan promet prema Zaporožju i Krimu.
Nema sumnje, Rusi će uspjeti djelomično realizirati svoje namjere. Međutim, Vojska Ruske Federacije još uvijek je daleko od sposobnosti izvođenja masovnih oklopno-mehaniziranih udara i dubokih prodora.
Osnovni zadatak Oružanih snaga Ukrajine jest izgubiti što manje teritorija, uz nanošenje što većih gubitaka protivniku. Jednostavnim rječnikom, preživjeti 2024. godinu. Potrebno je kupiti vrijeme dok se ne osigura redovito i dostatno opskrbljivanje artiljerijskim streljivom te dodatna mobilizacija i osposobljavanje novih postrojbi.
Europa proizvodi sve više naoružanja
U tom smjeru dolaze pozitivne naznake iz mnogih europskih država. Najveći proizvođač streljiva u Europi, njemački Rheinmetall, na kraju 2024. godine planira podići proizvodnju na 700.000 granata na godinu. NAMMO, norveško-finska kompanija koja proizvodi streljivo, otpočela je rad u tri smjene.
Proizvođači iz Sjedinjenih Država ostvaruju planirani porast proizvodnje s konačnim ciljem isporuke od 100.000 granata svakog mjeseca. Koliko su europski kapaciteti u proizvodnji streljiva bili ograničeni vidi se iz primjera Francuske. Nakon što je utrostručila proizvodnju, francuska kompanija Nexter Sistemi mjesečno isporučuje tek 3000 granata kalibra od 155 milimetara.
Ključna zadaća za Kijev je mobilizacija
Međutim, daljnja nadogradnja borbenih sposobnosti ne ovisi isključivo o stranoj pomoći niti o Oružanim snagama Ukrajine. Država, i njeno političko vodstvo, prije ili kasnije morat će osigurati dodatnu mobilizaciju 500.000 građana. To je samo jedna od zadaća koje treba riješiti vladajuća administracija, umjesto da se bavi poslovima koji se ne bi trebali doticati njezine funkcije.
Tako je predsjednik Ukrajine sazvao najviše vojno i političko rukovodstvo kako bi raspravili učinkovitu borbu protiv ruskih bespilotnih letjelica Orlan 10 i Zala. To nije razina kojom se treba baviti predsjednik države. Izgleda da se Volodimir Zelenski bavi onim što je popularno za njegov rejting, a ne onime što je potrebno u njegovoj nadležnosti. Šteta! Puno je obećavao.