Početkom ruske zimske ofenzive na vidjelo je isplivala jedna ukrajinska manjkavost, koja je dosad bila skrivena od javnosti

Odnos Zelenskog i Zalužnjeg je nejasan i neučinkovit

Odnosi vrhovnog zapovjednika predsjednika Volodimira Zelenskog i glavnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine, generala Valerija Zalužnjeg, to jest između civilne i vojne administracije, mogu se opisati u najmanju ruku kao nejasni i neučinkoviti. Takve relacije mogu imati vrlo maligni utjecaj na sustav obrane.

Posljednje istraživanje Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju pokazuje da 96 posto ispitanika podržava ukrajinske Oružane snage. Zapovjednik Oružanih snaga, general Zalužnji ima povjerenje 88 ispitanika. Tek 66 posto anketiranih vjeruje ukrajinskom predsjedniku Zelenskom.

Ukrajincima problem predstavlja i prelazak na defenzivu

Posljednji, ali ništa manje značajan problem jest prelazak Oružanih snaga Ukrajine na stratešku defenzivu. To je najavljeno bez prethodne planske i sveobuhvatne pripreme teritorija i obrambenih linija. Početkom ruske zimske ofenzive na vidjelo je isplivala, od javnosti skrivena, manjkavost ukrajinske vojske na fronti. Na nedavno oslobođenim prostorima nema urednih obrambenih linija po dubini.

U kojoj je mjeri agresor u stanju iskoristiti slabosti ukrajinske strane? Je li ruska strana u mogućnosti pretočiti trenutni povoljan položaj na ratištu u konkretne dobitke koji bi mogli utjecati ishod rata u korist Moskve? Kolika je stvarna snaga okupatora za slamanje ukrajinskog otpora?

Ukrajinci su uspjeli zadržati Ruse na ulasku u Avdiivku

Ruska vojska krenula je u preuzimanje opće inicijative 10. listopada prošle godine. Združeni iznenadni napad oklopno-mehaniziranih snaga počeo je iz tri smjera na utvrđeni teritorij Avdiivke. Iako su ukrajinske snage bile zatečene, nakon početnih manjih uspjeha spriječeno je opkoljavanje Avdiivke, a napadači su zadržani na prilazima gradu. Čak i proruski blogeri dovode u pitanje vrijednost osvojenog prostora u odnosu na ljudske i materijalne gubitke.

Za razliku od Avdiivke, nešto sjevernije ruska vojska postupno vraća prostor izgubljen tijekom ukrajinske ljetne ofenzive. Zapadno i južno od grada Bahmuta, sa znatno manjim snagama, Rusi potiskuju ukrajinske branitelje na položaje prije početka ljetne ofenzive. Okršaji se vode i na drugim dijelovima Donjeckog i Luganskog fronta. Ipak, borbe kod Avdiivke i Bahmuta predstavljaju dva karakteristična primjera na kojima se mogu objasniti sadašnji, a vjerojatno i budući trendovi razvoja kopnenih operacija tijekom 2024. godine.

Ruski dobici su zanemarivi, uz ogromne gubitke

Razlozi su više nego očiti. Gdje je ukrajinska strana uspjela pravilno utvrditi svoje položaje, kao kod Avdiivke, ruski dobici su zanemarivi, uz ogromne gubitke. Kod Bahmuta obrambene linije nisu bile uređene po dubini; rusko napredovanje ostvaruje se i sa znatno manjim snagama.

Za razliku od ruskih snaga, koje su na ratištu iskopale 6000 kilometara obrambenih rovova, ukrajinske snage na mnogim dijelovima fronte dočekale su rusku zimsku ofenzivu s minimalno pripremljenom prvom obrambenom linijom. Na mnogim mjestima branitelji nemaju rezervnih položaja. Bez tih položaja, snage u obrani nemaju mogućnost sigurnog izvlačenja i organizacije protuudara. Izgubljena prva linija prelazi trajno u ruke napadača.

Krivnja se pokušava svaliti na Zalužnjeg

Zašto Ukrajinci nisu utvrdili novodostignute linije? Sad se sva krivnja pokušava svaliti na generala Valerija Zalužnjeg. Međutim, početkom 2023. godine u društvu je stvorena gotovo euforična atmosfera općeg napredovanja. Ukrajinski političari gotovo su se utrkivali u izjavama kako uskoro slijedi oslobađanje okupiranih područja. Tko je vidio da se pobjednička vojska, koja napreduje, ukopava i uređuje obrambene položaje? Izgradnja obrambenih položaja samo bi demotivirala pobjednički duh!

Zar nije zapovjednik ruskih okupacijskih trupa, general Sergej Surovikin, smijenjen zbog “neaktivnosti” na fronti i izgradnje obrambenih linija? Kasnije se pokazalo da je sustav obrambenih linija, koji su uređivane po njegovoj zapovijedi, bio presudan za sprječavanje ciljeva ukrajinske ljetne ofenzive prošle godine u Zaporožju.

Ne umanjujući odgovornost generala Zalužnjeg, svaki zapovjednik dužan je urediti položaje u zoni odgovornosti svoje postrojbe. Većina brigada ukrajinskih kopnenih snaga obično ima svoje vlastite inženjerske bojne. Dvije namjenske inženjerske brigade i druge zasebne jedinice također djeluju pod Zapovjedništvom snaga za potporu. Međutim, veličina zemljišne prostorije koju je potrebno pripremiti nadilazi kapacitete vojne inženjerije. Nužan je angažman i civilne građevinske operative, što je izvana nadležnosti vojske.

Paradržavna tijela u Ukrajini se množe

Tek krajem studenog, zamjenik premijera i ministar digitalne transformacije Mihailo Fedorov najavio je stvaranje nove radne skupine na čelu s njim i ministrom obrane Rustemom Umerovom, za “koordiniranje napora svih vlasti i vojske u pitanjima izgradnje utvrda.”

Vojska bi trebala biti zadužena za uređenje prve obrambene linije, dok bi novoformirana radna skupina vodila brigu o izgradnju druge i treće linije obrane. Na žalost, to je samo još jedno od paradržavnih tijela koja se množe unutar administracije Volodimira Zelenskog. Da stvar bude kompliciranija, izgradnja sporadičnih fortifikacijskih objekata, do sada je bila u nadležnosti ukrajinskih oblasnih uprava, koje su povremeno dobile sredstva od središnje vlade.

Državni aparat usporava donošenje i provođenje odluka

Samo diletant, u domeni vođenja i upravljanja, može očekivati da će “ad hoc” radna skupina efikasno uskladiti rad dvojice ministara, lokalnih vlasti, privatnih i državnih kompanija, vojnih zapovjedništava i operativnih postrojbi.

Ne treba zaboraviti da u Ukrajini, pored Glavnog stožera oružanih snaga, postoji i Stožer vrhovnog zapovjednika. Paralelno s Vladom, djeluje Nacionalno vijeća za obranu i sigurnost koje koordinira tijela izvršne vlasti. Koordinacijski stožer za humanitarna i socijalna pitanja preklapa se u radu s nadležnim ministrima. Sva ta tijela dodatno usložnjavaju i usporavaju donošenje i provođenje odluka. Srećom po Ukrajince, Vojska Ruske Federacije ne demonstrira zapažene ofenzivne sposobnosti.

Oklopne snage moraju ići uskim pravcima

Interesantno je da su pokušaji prodora oklopno – mehaniziranih snaga prošli vrlo loše po napadača. To se dogodilo kod Avdiivke, a i nedavno kod Novomihailivke. Za to postoji nekoliko razloga. Masovno minsko zaprečavanje i ograničene mogućnosti kretanje tehnike zbog vremenski uvjeta kanaliziraju napredovanja oklopa na uske prohodne pravce. Svako skretanje uzrokuje ulazak u smrtonosna minska polja odnosno neprohodan teren.

Kretanje tehnike, na uskim prohodnim pravcima, dovodi do gomilanja sredstava. Time angažirana tehnika postaje vrlo zahvalna meta za arteriju i FPV dronove. Do sada su Rusi u minusu, samo oko Avdiivke, za preko 400 jedinica borbene tehnike.

Rusi sada mobiliziraju brojnije manje skupine

Iz tih razloga, posljednje ruske napade karakterizira angažman brojnih manjih skupina mobilizirane pješadije iz sastava motoriziranih postrojbi. Iako Rusi koriste pet puta više granata od Ukrajinaca, nema značajnog prodora. Napredovanja se mjere u stotinjak metara.

Većina elitnih zračno-desantnih i postrojbi specijalnih snaga, koje su nosile najveći teret dosadašnjeg rata, vjerojatno su izvučene s prve linije radi popune i odmora. Međunarodni institut za rat predviđa otvaranje novog težišta ruskih napada u rajonu Kupjanska.

U tom smjeru djeluju postrojbe 1. gardijske tenkovske armije i 6. kombinirane armije Zapadnog vojnog okruga, pojačane ruskim mobilizacijskim naporima. Ovladavanjem Kupjanska ruske snage stvorile bi uvjete za potiskivanje branitelja s istočne obale rijeke Oskil. Međutim, ruska namjera za izbijanje na rijeku Oskil čini se sve manje mogućom. Već danima nema nikakvih pomaka.

Ukrajincima treba predah

Ukrajinskim snagama potrebno je vrijeme za predah, popunu i stvaranje dobro uvježbanih rezervi. Uređenje obrambenih položaja pod stalnom vatrom neprijatelja teško je provediv zadatak. Stoga se, radi skraćenja linije fronte i konsolidacije obrane, mjestimična povlačenja ukrajinskih snaga na novouređene položaje nameću se kao racionalan potez.

Prije svega, to se može očekivati u Donjeckoj i Luganskoj oblasti. Kod Bahmuta to bi značilo povlačenje do mjesta Časiv Jar. Ako obrana bude trpjela neprihvatljive gubitke, napuštanje Avdiivke također je jedna od opcija. Međutim, niti jedno od mogućih ruskih napredovanja ne rješava pitanje rata.

Ima brojnih indikacija da i Rusi gube dah

Brojne su indikacije da ruske snage, angažirane u kopnenoj zimskoj ofenzivi, polako gube dah. Međutim, pred predsjedničke izbore u ožujku, vladar iz Kremlja Vladimir Vladimirovič Putin želi stvoriti sliku pobjednika. Zbog toga će nastaviti sa zračnim napadima i kopnenom ofenzivom bez dodatne mobilizacije.

U ovom trenutku za njega je bitan dojam koji ostavlja kod glasača, a ne stvarni rezultati. Nakon ožujka, novo pokretanje ruskih napada bit će uvjetovano dodatnom popunom ljudstva, vjerojatno putem dodatne mobilizacije. To znači odgodu mogućih ofenzivnih djelovanja najranije do početka ljeta.

Kontinuitet i količina strane vojne pomoći postali su prioritetno pitanje kod mnogih europskih zemalja. Američki Kongres blizu je dogovora o nastavku financiranja vojnih potreba Ukrajine. Dakle, u ovoj godini Ukrajina neće ostati bez strane vojne pomoći.

Kaos u kriznim situacijama

Organizacijski kaos i nesnalaženje nove vlasti u kriznim situacijama nije posebnost Ukrajine. Karakteristično za cijelu 1991. godinu Domovinskog rata bio je posvemašnji nered i preklapanje nadležnosti različitih državnih i paradržavnih tijela. Htjeli to priznati ili ne, prilike su nametnule bolja rješenja. Prije ili kasnije, to će se dogoditi i u Ukrajini. Samo je pitanje cijene konsolidacije obrambenih napora.

Ruska proganjala nastoje prikazati unutrašnje političke razmirice kao izostanak ukrajinske volje za borbu. To je potpuno netočno. Volja za otpor ruskoj agresiji i dalje je dominantna među građanima Ukrajine.

Međutim, prestanak unutrašnjih političkih trzavica između aktualne administracije na jednoj i vojnog vrha na drugoj strani te stvaranje političke platforme svih patriotskih snaga, uključujući i političku opoziciju, nužan je preduvjet uspješne obrane. To je izazov prije svega za predsjednika Zelenskog. Na tom pitanju pokazat će se je li sposoban transformirati se od obične političke zvijezde s ograničenom upotrebom u zrelog državnika!