Čini se da su u SSSR-u snimali ozbiljno sjajne SF filmove. Ovo je sedam koje morate pogledati
Jurij Gagarin je zaslužan za eksploziju ovog žanra u sovjetskim zemljama
Ako ćemo generalizirati pri opisivanju ovog žanra, možemo reći da američku znanstvenu fantastiku čine filmovi brzog ritma, koji s razvojem radnje postaju sve brži i završavaju s velikim praskom – doslovno, ali i figurativno. Iako postoje iznimke poput Lucasovog “THX 1138S” i Kubrickove “2001: Odiseje u svemiru”, većina ostalih filmova je bila snimana po poprilično sličnoj špranci.
Sci-fi se u SAD-u pojavio tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća, i ti filmovi su imali izuzetno male budžete. Uglavnom su se bavili opasnostima koje vrebaju od nuklearnog testiranja, i koje za posljedicu imaju smanjivanje ljudi, povećanje kukaca i pojavljivanje zvijeri iz prapovijesti. Vizualni efekti su bili otrcani, i nisu mogli biti dugo u kadru jer su izgledali očajno.
U istočnom bloku snimanje znanstveno fantastičnih filmova najviše je potaknuo odlazak Jurija Gagarina u svemir. Tu je socijalistička utopija dobila novi zamah i filmaši su počeli fantazirati o komunističkoj galaksiji. Njihovi svemirski putnici su rješavali međuplanetarne zagonetke, i pritom najčešće žrtvovali sebe radi spašavanja civilizacije. Zanimljivo je kako je većina sovjetskih sci-fi filmova imala nekoliko detalja koji se ponavljali gotovo svugdje: morala je postojati misija u svemir, morao se pojaviti simpatični robot i svemirskim brodom je morao upravljati kompjuter.
Ako ste ljubitelj znanstvene fantastike, ovo je 7 sovjetskih futuristiških filmova koje bi svakako trebali pogledati.
1. Aelita (1924.)
Redatelj:Yakov Protazanov
Bazirana na Tolstojevoj pripovijetki istog imena, “Aelita” je klasik ne samo sovjetske, već svjetske kinematografije. Ona priča priču inženjera Losa koji dizajnira svemirski brod sposoban da odleti na Mars. Na crveni planet odlazi u pratnji dva suradnika, a kad stignu tamo nailaze na humanoidnu vanzemaljsku civilizaciju. Dok jedan od njegovih suradnika pokušava pokrenuti revoluciju, Los započinje ljubavnu vezu s Aelitom, kćeri marsovskog vođe.
2. Cosmic Voyage (1935.)
Redatelj: Vasily Zhuravlev
Prvi pokušaji slijetanja na Mjesec završavaju katastrofalno. Raketa koja je transportirala zeca netragom nestaje na putu, a isto se događa i s idućom na kojoj je putovala mačka. U trećem pokušaju grupa znanstvenika odluči riskirati i otputovati s raketom . Njihov pokušaj se pokazao uspješnim, i zahvaljujući tome SSSR koloniziraju Mjesec.
Ovaj pomalo naivni sci-fi film je posve gledljiv i danas, zbog samo jednog razloga – to je prvi put u povijesti da je ekipa nekog filma odlučila angažirati prave znanstvenike kao konzultante na setu, što je praksa koja je danas standardna.
3. Meteorites, The Universe, Road to the Stars, Planet of Tempests, The Moon (1947. – 1970.)
Redatelj: Pavel Klushantsev
Klushantsev je bio pionir u svom stilu snimanja, gdje je kombinirao dokumentarni film sa znanstvenom fantastikom. U ovim filmovima je rame uz rame stavio stvarne snimke iz laboratorija s pažljivo konstruiranim scenama planeta na kojima žive vanzemaljci. Njegov “Planet of Tempests” je ostavio toliko snažan dojam na američke filmaše da su snimljene čak dvije adaptacije za njihovo tržište: “Voyage to the Prehistoric Planet” Rogera Cormana iz 1965. i “Voyage to the Planet of the Prehistoric Women” Petera Bogdanovicha iz 1968.
Postoji i urbana legenda kako je George Lucas Klushantseva smatrao kumom “Star Warsa” i žarko ga je želio upoznati, no nažalost to se nikad nije dogodilo.
4. Solaris (1972.)
Redatelj: Andrey Tarkovsky
Ovo je priča o Krisu Kelvinu, psihologu koji otputuje na svemirsku stanicu Solaris kako bi analizirao i saznao treba li se misija koja se tamo provodi nastaviti. Znanstvenici koji se nalaze na toj stanici su već na rubu ludila, a ubrzo nakon dolaska i Kelvin počinje imati halucinacije, te mu se ukazuje njegova žena koja je počinila samoubojstvo nekoliko godina prije toga.
Tarkovskyev “Solaris” se smatra najbitnijim filmom sovjetske znanstveno-fantastične kinematografije. Taj film je u SSSR-u doživio takav uspjeh da je ovaj redatelj nakon njega mogao snimiti što god je htio, bez ikakvih ograničenja od strane partije.
Američki redatelj Steven Soderberg je 2002. snimio adaptaciju “Solarisa” s Georgeom Clooneyem u ulozi Kelvina, no taj film nije imao artističku i konceptualnu moć originala.
5. Pilot Pirx’s Inquest (1978.)
Redatelj: Marek Piestrak
Ovaj film nastao je u poljsko-sovjetskoj produkciji i bavi se misijom na Saturn. Velika korporacija uspijeva dizajnirati humanoidne robote te ih odluči poslati na ovaj planet, zajedno s grupom stručnjaka koje predvodi kapetan Pirx, kako bi lansirali dva satelita u prsten oko Saturna. Kao što je i za očekivati, stvari ne pođu po planu.
Ovaj film izgleda moderno čak i danas. Zasluge za to idu poljskom redatelju Piestraku koji je uložio veliki trud u to da film izgleda što je realnije moguće. Kostimi i modeli su dizajnirani po uzoru na američke i sovjetske prototipove, a glazbu je producirao progresivni estonski skladatelj Arvo Pärt. Zanimljiva je činjenica kako je glazba iz ovog filma inspirirala pjesmu grupe The Prodigy, “Smack My Bitch Up”.
6. Per Aspera ad Astra (1981.)
Redatelji: Richard Viktorov i Nikolai Viktorov
Naslov ovog filma je latinska izreka koja u prijevodu znači “od trnja do zvijezda”. Baziran je na scenariju kultnog sovjetskog scenarista sci-fi filmova Kira Bulycheva, a radnja se događa u nekoj dalekoj galaksiji. Glavni lik Pushkin, čije je ime inspirirano dobro poznatim ruskim pjesnikom, u svojim svemirskim putovanjima nailazi na svemirski brod u kojem otkriva vanzemaljku koja ima sposobnost teleportacije i telekineze.
Originalnu verziju filma režirao je Richard Viktorov 1983., a njegov sin Nikolai 2001. napravio je novu verziju gdje je remasterirao zvuk i specijalne efekte, te izbacio scene u kojima se propagira sovjetska ideologija.
7. Hard to be God (2013.)
Redatelj: Aleksei German
“Hard to be God” prikazuje srednji vijek na nekom drugom planetu, gdje vladaju kaos, tama i degradacija. Cijela situacija se pažljivo promatra sa Zemlje, koja čeka pravi trenutak da pošalje svojeg poslanika da započne renesansu. Odabir padne na Don Rumata Estorskia, koji otputuje na taj planet. Iako mu je zadatak bio da samo promatra, on se ipak odluči umiješati.
Ovaj film je trebao biti redateljski debi Alekseia Germana. No kad su sovjetski tenkovi ušli u Čehoslovačku 1968., priča u kojoj vlast u gradu Arkanaru preuzima “Crno bratstvo” djelovala je previše anti-sovjetski. German je nastavio rad na filmu tek krajem devedesetih, a njegov sin, Aleksei German mlađi, dovršio ga je 2013.