Dinko Bogdanić za Telegram o novoj aferi s balerinama koje zlostavlja
Prvi istup v.d. ravnatelja baleta splitskog HNK nakon novog skandala
Besprijekorno odjeven, obrijan, namirisan i svježe ošišane prosjede kose, pogleda skrivenog iza naočala koštanog okvira, Dinko Bogdanić, 65-godišnji sjajno držeći tip za svoje godine, v.d. ravnatelja Baleta splitskog HNK-a, uspješni koreograf, redatelj, pedagog i jedna od najvećih hrvatskih muških plesačkih zvijezda međunarodne reputacije, dočekao me širokog osmijeha u kavani hotela Sheraton, u kojemu za jednodnevnog boravka u Zagrebu ispija čaj od jasmina s medom, pregledava e-mailove i SMS-ove, te prelistava najnoviji tisak.
Jučer je doletio iz Pariza, trenutačno boravi u stanu majke, bez koje je nedavno ostao, planira susret s bratom Peruškom, etabliranim kiparom i profesorom na Likovnoj akademiji, no već ponovno pakira kovčege i vraća se večernjim letom na posao u kazalište. Unazad nekoliko godina njegova privremena adresa je u Splitu, no Zagreb oduvijek smatra svojim gradom, koji ga je formirao kao umjetnika, plesača, osobu, intelektualca i u kojem započinje njegova bogata profesionalna priča, već u šestoj godini života, angažmanom u Pionirskom kazalištu. Nakon sad već drugog skandala u karijeri, vezanog uz balerine s kojima surađuje i verbalno ih zlostavlja, koji posljednjih tjedana puni medije, i njegove dosadašnje medijske šutnje, Dinko Bogdanić, sada prvi put hrvatskoj javnosti, ekskluzivno za Telegram, otkriva svoju verziju priče i otvoreno progovara ne samo o ovom slučaju, nego i o uspješnoj karijeri, partnericama, kolegama, stanju u hrvatskom baletu i brojnim glasinama koje ga učestalo prate tijekom cijele karijere.
TELEGRAM: Već dugo se dogovaramo za intervju, odmah nakon izbijanja skandala u Splitu. Uspjeli smo se naći tek sad, po vašem povratku iz Pariza. Što ste radili tamo?
BOGDANIĆ: Razlog mog odlaska u Pariz bio je osobne, ali i poslovne prirode. Kako se to poklopilo s ovim slučajem u Splitu, odlučio sam na nekoliko dana produžiti boravak u Parizu, kako bih se malo oslobodio napetosti, stresa i problema. Novu godinu dočekao sam sa svojim društvom u francuskoj metropoli, u kojoj se uvijek lijepo osjećam.
TELEGRAM: Ovo je sada prvi vaš javni istup nakon skandala u Splitu.
BOGDANIĆ: Oprostite, ali ne bih to nazvao skandalom, nego nemilim događajem.
TELEGRAM: Kako biste vi onda nazvali tu epizodu u Splitu, za vrijeme probe Orašara, s vrijeđanjem rumunjske balerine Alexandre Bertee?
BOGDANIĆ: Ja bih rekao da se taj scenarij ponavlja i da su iste osobe imale glavne uloge, kao i 2005. nakon onoga što je bilo za vrijeme mog ravnateljstva Baletom HNK-a u Zagrebu .
TELEGRAM: Podsjetimo se, bilo je to vezano za vaše vrijeđanje zagrebačke, tada 19-godišnje, balerine Nikoline Bosnar, koja je na kraju od kazališta dobila odštetu u iznosu od 40 tisuća kuna. No, ni njoj, ni trima njezinim kolegicama nije produljen ugovor.
BOGDANIĆ: I ovaj put, s problemom koji se dogodio u Splitu, glavnu je riječ vodila moja bivša, nezadovoljna prijateljica koja me ne može ostaviti na miru da pošteno radim svoj posao kao ravnatelj, koreograf i umjetnik baleta. Davne 2002. te i 2013., kada sam preuzeo, tj. naslijedio njezina oba mandata, kako u Zagrebu, tako i u Splitu, ta ista osoba je digla graju preko medija i prašinu oko ovog, za mene nemilog događaja. No, nije bio tako strašan, kako su ga mediji napuhali i kako ga je sindikat prezentirao.
Zar nije vrlo simptomatično da se pisalo kako sam zlostavljao baš nakon velikih uspjeha mog baleta? Zašto se nije pisalo da je splitski Balet dobio Nagradu glumišta?
TELEGRAM: U Sindikatu tvrde da u Baletu vlada, citiram, “nezdrava, potpuno narušena radna atmosfera”, dok svi ostali plesači o ovom slučaju šute, jer su, navodno, u strahu da im se ne produlji ugovor.
BOGDANIĆ: Mišljenja sam da su se predstavnici sindikata malo zaletjeli. Ako se neki problemi događaju u kazalištu tijekom kreativnog rada, neke napete situacije između glumaca i redatelja, plesača i koreografa, što je normalno da se događa ne samo u kazalištu, nego u svakom poslu ili firmi, onda je upravo sindikat taj koji bi trebao smiriti strasti, sjesti zajedno za stol i vidjeti u čemu je problem. To se ovdje nije dogodilo.
TELEGRAM: Hajmo redom. Dakle, sve je navodno počelo vašim vikanjem, omalovažavanjem i vrijeđanjem rumunjske balerine, honorarne članice ansambla splitskog Baleta, izrazima “fucking Rumunian gipsy!”
BOGDANIĆ: Oprostite, ali to uopće nije točno! Niti sam vikao, niti omaložavao, niti njoj osobno uputio te riječi koje navode svi mediji, nego sam gospodični, balerini, članici ansambla dao korekcije, tj. primjedbe na njezin način rada.
TELEGRAM: Kakve primjedbe?
BOGDANIĆ: Već u prvom činu Orašara izmarkirala je koreografske zadane kombinacije, a u drugom se rušila s vrhova prstiju, tj. nijedan pirouette nije bila u stanju izvesti, pa mi je na drski, bahati, nepristojan i vrlo provocirajući način odgovorila: ‘To je najbolje što mogu.’ Naravno, iziritiran takvim odgovorom povisio sam glas. Osim toga, baletni majstori koji su surađivali s tom balerinom tijekom sezone 2014./15. imali su problema s njezinim neprofesionalnim načinom rada, nedolascima na kondicionalne vježbe, markiranjem proba. Još bih dodao njezino nepoštivanje suživota s drugim članovima Baleta, dovođenje psa, koji nije smio biti u vili Dalmaciji, paljenje roštilja što je zabranjeno zbog borove šume koja okružuje vilu, a koju HNK ima na raspolaganju od Grada Splita. Još mnogo takvih detalja mogao bih reći o osobi koja je u javnosti prikazana kao žrtva.
TELEGRAM: Je li točno da joj je ponuđeno produljenje honorarnog ugovora?
BOGDANIĆ: Točno, ponuđeno joj je produljenje honorarnog ugovora, koji je istekao 2. siječnja 2016., što je gospođica Bertea odbila, te je otišla iz Splita u inozemstvo.
TELEGRAM: Zašto mislite da vam balerina ne bi smjela odgovoriti? Morala bi šutljivo kimati glavom i bespogovorno ispunjavati svaku vašu naredbu, kao koreografa i ravnatelja.
BOGDANIĆ: Ne mora šutljivo klimati glavom, nego pokušati prihvatiti korekciju, ponoviti korak i dovesti ga do savršenstva. Znate, u vrijeme kada sam ja bio plesač, nismo smjeli odgovarati pedagozima, baletnim majstorima, koreografima, nego smo svaku primjedbu shvatili kao učenje i usavršavanje prema tehničkom dijelu baletne umjetnosti.
TELEGRAM: Vremena su se, očito, promijenila. Je li točno da ste bacali mikrofon prema plesačima?
BOGDANIĆ: Opet lažna optužba, ili informacija. Spustio sam mikrofon na inspicijentski stol.
TELEGRAM: Bez obzira na vaše učestalo negiranje, zašto uvijek imate problem sa ženama? Mrzite žene?
BOGDANIĆ: Nemam problema sa ženama. Žene čine većinu mojih suradnika, kao baletni pedagozi, baletni majstori, asistentice i tajnice. Mišljenja sam da sa svima njima jako uspješno surađujem.
TELEGRAM: Zašto nikada ne vičete na muške plesače? Oni vas toliko ne iritiraju.
BOGDANIĆ: Podjednako tretiram muškarce i žene. Jednako ispravljam i dajem korekcije muškim plesačima i balerinama.
TELEGRAM: Vaša je teza da je cijeli ovaj slučaj iskonstruiran, kako bi se osporio vaš rad i uspjeh kao ravnatelja splitskog Baleta, jer ste potkraj prošle godine za Đavla u selu osvojili Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju plesnu predstavu.
BOGDANIĆ: Zar to nije simptomatično? Nekome uvijek u Hrvatskoj smeta moj uspjeh. I treba lansirati nešto da me se se oblati u javnosti. Znate, moj životni moto jest: red, rad i disciplina. Tako funkcioniram cijeli život i to nekima nikako ne odgovara. Princip rada sa mnom je vrlo jednostavan – tko se trudi i želi napredovati, taj napreduje, a onaj kome to ne odgovara i misli da su moji zahtjevi preveliki, preteški, ili prenaporni, slobodno može razmisliti o odlasku. Znate, buku podižu uvijek oni koji su jako nezadovoljni svojim životom, svojim karijerama, puni frustracija, zamislili su da su netko i nešto u karijeri, ali to nisu ostvarili. Ja ih nazivam zadnjom rupom na svirali, koji mi žele uvijek zagorčati život i plasirati tzv. skandal u javnost. Moje pitanje za medije jest zašto na isti način na koji su popratili ovu situaciju, nisu popratili ono pozitivno što se događa? Zašto se nije govorilo o tome kako je splitski balet dobio nagradu Hrvatskog glumišta? Ili zašto se nije pisalo da je Orašar bio rasprodan do posljednjeg mjesta za sve izvedbe? Ili zašto se uspjeh predstave 5 DO 12 u koreografiji Igora Kirova, nije popratio na isti način?
TELEGRAM: Je li nakon ovog slučaja, koji je rezultirao opomenom pred otkaz od strane ravnatelja splitskog HNK-a Gorana Golovke, izjavom predsjednice Kazališnog vijeća Inge Koludrović-Tomić kako nije utvrđena osobito teška povreda u radu, i vašom isprikom, vaš odnos s tom kućom i dalje normalan?
BOGDANIĆ: Da, najnormalniji. Podržalo me je kazališno vijeće, gradonačelnik Baldasar, te svi ljudi koji su vjerovali u mene i bili za to da budem i ostanem direktor Baleta. U Baletu je atmosfera i dalje radna, veselimo se radu na novoj predstavi Vragolasta djevojka, u koreografiji Normana Dixona, koju prenosim osobno. Negativna energija je otišla, ostali smo svi koji volimo ovaj posao.
TELEGRAM: Bivša intendantica vam je zamjerala da vi samoživo i ambiciozno inzistirate na tome da sami koreografirate i postavljate sve predstave u vrijeme ravnateljskog mandata.
BOGDANIĆ: Da. Činjenica je da su mnogi svjetski direktori baletnih ansambala ujedno i koreografi, koji najbolje poznaju svoje plesače, znaju njihovu sposobnost i mogućnost izvođenja baletni koraka. Balanchine, Neumeier, Nureyev, Cranco, Culberg, Bejart, Limon, Petit, Jooss i mnogi drugi vodili su, ili još uvijek vode, svoje baletne ansamble 20, 30 ili 40 godina. Tadašnja intendantica HNK Zagreb, do tada nije o tome principu vođenja baleta znala ama baš ništa, kamoli čula za sva ta imena. Da ne govorim o baletnoj umjetnosti u Hrvatskoj, dotična je zaboravila i našu hrvatsku baletnu povijest.
TELEGRAM: Kad je Irena Pasarić preuzela u zagrebačkom Baletu funkciju ravnateljice, većinu predstava koreografirao je njezin prijatelj iz Londona, Derek Dean. Njega u Velikoj Britaniji prati sjena u kulturnoj javnosti zbog svojedobno velikog skandala vezanog za zlostavljanje.
BOGDANIĆ: Da, to je bio izbor gospođe Irene Pasarić. Sama je dovodila Deana da joj koreografira svaku baletnu premijeru. Tada je to bilo normalno i plaćala mu je velike honorare, putovanja, hotele… Znate, ne bih više o tome. To je bilo prije 30 godina, za mene je to zaboravljena stvar. Želim samo istaknuti da je on bio i direktor i koreograf koji je godinama vodio Engleski nacionalni balet, promovirajući englesku školu baleta po cijelom svijetu.
Netočno je to što se pisalo. Ljudi nezadovoljni svojim karijerama pokušavaju mi podmetnuti tzv. skandale
TELEGRAM: Ljudi u Baletu vole zvijezde. Imali smo Sonju Kastl, Maju Bezjak, Vesnu Butorac-Blaće, Ivanku Žunac, Maju Srbljenović, Almiru Osmanović, Irenu Pasarić… Danas je to Edina Pličanić, kojoj ste baš vi prvi pružili šansu kao ravnatelj Baleta. Što mislite u kojoj je ona danas plesačkoj fazi i kako bi se trebala razvijati?
BOGDANIĆ: Edina Pličanić je izvrsna balerina koja je pod mojom palicom, ako se mogu tako izraziti, odigrala svoju prvu Juliju, svog prvog Bijelog i Crnog labuda, prvu Vilu šećera, prvu Đavolicu, zaigrala prvi put Balanchineove balete, kao što su Apollo, Serenade, Ravelov Bolero, La Valse i druge. Plesač tog potencijala uvijek treba imati čvrstu ruku uz sebe, da je vodi. Ima ona veliku, zasluženu, bogatu i nagrađivanu karijeru, ali o tome dragulju trebalo bi voditi mnogo više pažnje i birati za nju specijalni repertoar i uloge.
TELEGRAM: Kad sam nedavno pričao s primabalerinom Butorac-Blaće, nisam se mogao oteti dojmu kako joj je danas, nakon tako sjajne karijere, ostala velika gorčina i nezadovoljstvo zbog odnosa društva prema njoj.
BOGDANIĆ: Da, čitao sam. Znate li tko ju je vratio u HNK?
TELEGRAM: Vi.
BOGDANIĆ: Kad sam došao na mjesto ravnatelja, čuo sam da Vesna Butorac-Blaće surađuje s baletnim ansamblom u Komediji i bilo mi je najnormalnije da je pozovem u HNK, gdje je napravila veliku karijeru i da bude angažirana kao pedagog i suradnik u koreografijama. No, problem je što se kod nas nimalo ne poštuje znanje, iskustvo i tradicija.
TELEGRAM: Važi li to i za novog ravnatelja Baleta Leonarda Jakovinu, koji je također jedan od plesača kojem ste itekako pomogli u karijeri?
BOGDANIĆ: Jesam, pomogao sam Leu kroz doškolovavanje u Münchenu i kao plesaču kada je bio angažiran u Berlinu, za vrijeme mog mandata, kao prvi baletni majstor. Kad je Jakovina postavljen od strane nove intendantice Dubravke Vrgoč, javio sam mu se, popričali smo i rekao sam mu da može računati na moju pomoć ako mu bude potrebna.
TELEGRAM: No, koliko znam, nije vam se više javio. Još jednom deviza: prije mene ništa, poslije mene potop?
BOGDANIĆ: Baš tako! A nitko ne razmišlja da smo svi mi prolazni na tim funkcijama.
TELEGRAM: Što ako novi ministar kulture odluči promijeniti vodstvo u svim teatrima, pa time skine i vas s mjesta vršitelja dužnosti ravnatelja splitskog Baleta ?
BOGDANIĆ: Što bi bilo? Neću propasti. Za mene uvijek ima dovoljno posla. Pogotovo u inozemstvu. Iako, ja sam s ovih prostora. Ja sam rođen ovdje. Ovdje su moji korijeni. Ovdje je moj otok, Starigrad na Hvaru. Ovdje je Zagreb, kojeg toliko volim i u kojem sam počeo karijeru. Kad sam živio u Njemačkoj, koristio sam svaku priliku da doletim barem na dan, dva ili vikend u Zagreb i obiđem mamu, tatu, brata, prijatelje, teatar… Vezan sam uz ovo podneblje, vezan sam uz Hrvatsku.
TELEGRAM: Smeta li vam što se u Hrvatskoj stalno ponavlja isti problem: poslovno i privatno se isprepliću, ljudi nikako da razgraniče to dvoje?
BOGDANIĆ: Naravno, jer se ne vrednuje iskustvo i znanje, nego se često ide po rodbinskim vezama. Što se tiče kulture, nisam primijetio da se radi po tim “rodbinskim” vezama. Naravno, uvijek je lijepo kada vam netko preporuči potencijal.
TELEGRAM: Zbog čega ste prestali komunicirati s Milkom Šparemblekom? On vas godinama ne podnosi i priča kako godinama kopirate Nurejevljeve koreografije i prodajete ih kao svoje.
BOGDANIĆ: Gospodin je u godinama, pa zaboravlja da njegove koreografije neodoljivo podsjećaju na djela Mauricea Bejarta, s kojim je plesao i radio u Parizu 50-ih godina prošlog stoljeća, te ih prodaje pod svojim imenom.
TELEGRAM: To što ste javno “izašli iz ormara” i priznali da ste gay, mislite li da vam to nije trebalo? Što ste dobili, a što izgubili tim potezom?
BOGDANIĆ: Na to ću pitanje odgovoriti kratko. Dobio nisam ništa, a izgubio sam “prijatelje”.
TELEGRAM: Zašto o vama već desetljećima u hrvatskoj javnosti vlada mišljenje da ste prgav, težak, samoljubiv, svađalački nastrojen tip, koji uvijek misli da je u pravu?
BOGDANIĆ: Što se tiče moje profesije, mislim da sam više-manje uvijek u pravu. Balet je moja ljubav, moja strast, moj život, moje sve. Naravno da ću baletnu profesiju uvijek braniti i ako ću zbog toga biti prgav, težak i svađalački nastrojen, onda neka budem.
Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 23. siječnja 2010.