Dubravka Ugrešić, Milan Kundera, Tina Turner... Prisjećamo se velikana koji su umrli u godini iza nas

Dubravka Ugrešić

Književnica čije je pisanje odgojilo generacije preminula je 17. ožujka 2023.

Dubravka Ugrešić (r. Kutina, 27. ožujka 1949.) jedna je od najznačajnijih hrvatskih suvremenih spisateljica iza koje je ostao opus voluminozan kvalitetom i kvantitetom. Od prvih književnih djela za djecu (“Mali plamen”, “Filip i Srećica”, “Kućni duhovi”), preko zbirke kratkih priča “Poza za prozu”, do kratkog romana “Štefica Cvek u raljama života”, Ugrešić je još za svojih književnih početaka pokazala intrigantan talent i zanimljive perspektive.

Devedesetih godina prošloga stoljeća piše eseje koji se bave krizom identiteta i fenomenima vezanima uz raspad Jugoslavije, a objavljuje ih u zbirkama “Američki fikcionar” i “Kultura laži”, dok se u zbirkama “Zabranjeno čitanje”, “Nikog nema doma” i “Napad na minibar” bavi kulturnom globalizacijom i postkomunističkim iskustvima.

Nakon hajke izazvane objavljivanjem teksta “Vještice iz Rija” u tjedniku Globus, 1993. godine seli prvo u Njemačku te potom u SAD, a od 2001. živi u Amsterdamu u kojem je i preminula. Književna publika pamtit će je i po kasnijim romanima, “Muzej bezuvjetne predaje”, “Ministarstvo boli”, “Baba Jaga je snijela jaje” te “Lisica”.

Inoslav Bešker

Novinar, sveučilišni profesor i publicist Inoslav Bešker napustio nas je u Rimu 29. lipnja 2023.

Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, doktorirao na Sveučilištu u Milanu temom o fenomenu morlakizma u europskoj književnosti. Kao novinar je radio od 1967. objavljujući u Studentskom listu, Omladinskom tjedniku, Nedjeljnoj Dalmaciji, Telegramu, Startu, Danasu i Vjesniku, a od 1989. dopisnik je iz Rima za Vjesnik a potom za Jutarnji list, povremeno pišući i za Globus te Slobodnu Dalmaciju.

Bešker, koji se rodio u Zagrebu 30. siječnja 1950., ostat će zapamćen kao “izniman poznavatelj međunarodnih odnosa u Europi, zbivanja u Rimokatoličkoj crkvi i Vatikanu”. Predavao je slavističke kolegije na Orijentalnom sveučilištu u Napulju, Sveučilištu La Sapienza u Rimu i Sveučilištu u Bologni, od 2013. bio je redoviti profesor književnosti Sveučilišta u Splitu, a na Sveučilištu u Dubrovniku predavao je religijsku kulturu i kolegije iz novinarstva.

Autor je i nekoliko leksikografskih i kulturnopovijesnih djela, književnopovijesnih studija i eseja. Dobitnik je Nagrade za životno djelo Otokar Keršovani Hrvatskog novinarskog društva.

Krunoslav Šarić

Nakon što je diplomirao glumu 1969. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, Krunoslav Šarić 1983. postaje član ansambla Kazališta Marin Držić u Dubrovniku, u kojem se istaknuo vodećim ulogama u postavama Bertolta Brechta, Ivana Gundulića, Janka Polića Kamova, Williama Shakespearea i Iva Vojnovića da bi potom, do umirovljenja 2010., igrao u HNK-u Zagreb.

Rođen u Derventi 21. lipnja 1944., Šarić je igrao i u Teatru &TD, Glumačkoj družini Histrion, Teatru u gostima i na Dubrovačkim ljetnim igrama, a publika ga pamti po snažnim karakternim ulogama, ali i po komičnom izrazu.

Preminuo je 12. lipnja 2023. godine, a biografske ga crtice pamte i kroz njegovu “sofisticiranu i otmjenu fizičku pojavu, artikuliranu dikciju, markantno lice s naznakom sjete, a katkada i pritajene odbojnosti”. Nastupio je u više od 30 filmova – “Novinar” F. Hadžića, “Mala pljačka vlaka” D. Šorka, “Večernja zvona” L. Zafranovića, “Ti mene nosiš” I. Juke i “Dnevnik Diane Budisavljević” D. Budisavljević samo su neki od njih, a redovito je nastupao i u TV serijama te na radiju.

Vjeran Zuppa

Jedan od najznačajnijih ljudi za popularizaciju i etabliranje zagrebačkog Teatra &TD bio je upravo Vjeran Zuppa, rođeni Splićanin (26. siječnja 1940.) i dugogodišnji upravitelj i dramaturg toga kazališta. Riječ je o izvanrednom teatrologu, književnom kritičaru i piscu koji je studij jugoslavistike završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je i doktorirao radom “Pojam dramaturgije u XX. stoljeću”.

Kao dramaturg je bio angažiran i u splitskom HNK-u (1980.-84.), te je bio umjetnički ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih (1988.-1990.). Uređivao je brojne časopise, od kojih valja istaknuti Razlog, Telegram, Teku, Novi Prolog i Frakciju; bio je glavni urednik u Grafičkom zavodu Hrvatske (1979.-84.), a od 1996. do umirovljenja redoviti profesor dramatologije na ADU-u u Zagrebu, gdje je obnašao i dužnost dekana od 2000. do 2004., da bi 2011. postao profesor emeritus.

Zuppa je sastavljao antologije, pisao kritike i eseje, razmatrao krizu kritike i njezin položaj u književnom životu, kao i poetike istaknutih pripadnika krugovaškoga naraštaja; autor je pjesničkih knjiga i poema “Silvestar”, “De rationes communi” i “Kristijan Silvestar”, dramatoloških knjiga “Štap i šešir”, “Uvod u dramatologiju”, “Teatar kao σχολή” i “Subjekt kao gost”. Napisao je i dramu “Floria Tosca ili smrt engleske kraljice”, te je redovito prevodio s francuskog i talijanskog.

Sanda Langerholz – Miladinov

Malo je koja kazališna uloga obilježila hrvatsko glumište i hrvatskog kazališnog gledatelja kao ona Nine Filipovne (Milan Grgić – Alfi Kabiljo “Jalta, Jalta”) što ju je Sanda Langerholz-Miladinov donijela u legendarnoj produkciji zagrebačkog Gradskog kazališta Komedije prije više od pedeset godina.

Rođena u Zagrebu 18. srpnja 1932., na Državnoj je muzičkoj školi 1954. završila solo pjevanje, a glumu dvije godine kasnije na Akademiji dramske umjetnosti. Kazališnu je karijeru započela u varaždinskom HNK-u te u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a Komediji se pridružuje 1960. i u njoj je ostvarila najveći broj uloga.

Nakon što je dobila Sterijinu nagradu za ulogu Matilde u komediji A. G. Matoša “Malo pa ništa”, 28. prosinca 1971. zablistala je kao Nina Filipovna, ni ne sluteći da će tu ulogu igrati čak 534 puta tijekom 20 godina i da će je upravo ona obilježiti kao ni jedna druga. Igrala je i u Glumačkoj družini Histrion te u Teatru u gostima, a veći broj uloga ostvarila je na radiju i televiziji.

Godine 1994. nagrađena je Nagradom hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, a 1995., povodom 45. obljetnice rada kazališta Komedije odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Preminula je 23. svibnja 2023.

Nenad Cvetko

“Autentičan u svojoj potrazi za umjetničkom istinom, na sceni, filmu, televiziji, radiju, istodobno izravan u iskazu, stavu da u interpretaciji manje nerijetko znači više, i zaogrnut lomnošću koja kao da nije bila za ovaj svijet” – ovim se riječima Gradsko dramsko kazalište Gavella oprostilo od svog glumca Nenada Cvetka koji je preminuo 10. listopada ove godine.

Cvetko se rodio 27. prosinca 1969., ADU u Zagrebu upisao je 1990., a od 1998. bio je stalni član GDK-a Gavella u kojem je zaigrao u velikom broju predstava. Njegovo matično kazalište ove je godine pokrenulo i “Cvetkovo” – događanje koje će svakog 27. prosinca rezultirati suradnjom Gavelle s Akademijom dramskih umjetnosti.

Pavica Gvozdić

Ime ugledne pijanistice Pavice Gvozdić uvršteno je u popis stotinu najznačajnijih pijanista u Enciklopediji suvremenih pijanista (Moskva) 1988. godine.

Rođena u vojvođanskoj Srijemskoj Mitrovici 29. lipnja 1937., Gvozdić je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirala glasovir kod S. Stančića, a usavršavala se u Parizu kod Magde Tagliaferro. Od 1975. je predavala glasovir na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji na kojoj je profesor emeritus od 2008. godine. Osvajala je više natjecanja u zemlji i inozemstvu, a kronike je pamte kao “glazbenicu snažna temperamenta i velike muzikalnosti”, dok je njezin repertoar obuhvaćao djela od 18. do 20. stoljeća. Dobitnica je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2013. godine.

Jasmin Telalović

Glumac magičnog pogleda iznenada je otišao sa ovoga svijeta 10. veljače ove godine i to 20 godina otkako se pridružio ansamblu Zagrebačkog kazališta mladih u kojem je igrao u brojnim produkcijama. Rođen 1977. u bosanskohercegovačkom Zvorniku, Jasmin Telalović je, osim u matičnom kazalištu, igrao i u predstavama zagrebačkog HNK-a te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Tumačio je glavne uloge u filmovima “Tu” Zrinka Ogreste i “Ne pitaj kako” Lukasa Nole. Nastupao je u domaćim televizijskim serijama “Odmori se, zaslužio si”, “Bitange i princeze”, “Zimmer Frei”, “Naša mala klinika” i drugim.

Globalne zvijezde kojih više nema

Godina 2023. bila je teška godina i za svijet, koji je tako ostao bez nekih od “najvećih” – u njoj su nas napustili Tina Turner, Milan Kundera, Toto Cotugno, Matthew Perry, Tony Bennett, Gina Lolobrigida i Alan Arkin, a u 2023. je preminuo i bošnjački književnik i teatrolog Dževad Karahasan.

Tina Turner

Malo je koja žena toliko utjecala na popularnu kulturu 20. stoljeća kao što je to Anna Mae Bullock, poznatija kao Tina Turner.

Rođena 26. studenoga 1939., slavna američka pjevačica soul, rhythm & blues, pop i rock glazbe odrasla je u ruralnim dijelovima Tennesseeja, a prva je pjevačka iskustva stjecala u zboru baptističke crkve u gradiću Nutbushu. Za njezinu je karijeru ali i život od velikog značaja bio susret s Ikeom Turnerom koji se zbio 1957. S njime počinje surađivati prvo pod pseudonimom Little Anna, da bi nakon uzimanja novog imena nastao uspješan tandem Ike & Tina Turner, koji prvi uspjeh na top-ljestvicama bilježi pjesmom “A Fool in Love” 1960. godine. Najveća su im zajednička ostvarenja “River Deep – Mountain High” te “Proud Mary”.

U međuvremenu je ovaj duo postao i bračni par, koji je ipak završio razvodom – Tina je kasnije priznala kako ju je Ike psihički i fizički zlostavljao.

Ostvaruje uloge u filmskoj adaptaciji rock-opere “Tommy” (1975., Ken Russel) te u “Pobješnjelom Maxu 3” (1985., George Miller), a titulu jedne od najslavnijih svjetskih pjevačica potvrđuje hitovima “Private Dancer”, “Let’s Stay Together”, “What’s Love Got to Do with It”, “We Don’t Need Another Hero”, “The Best” i “Goldeneye”. Dobitnica je 12 nagrada Grammy, a 1991. je primljena u Kuću slavnih rock and rolla.

Kraljica rock and rolla napustila nas je 24. svibnja 2023. u Švicarskoj.

Toto Cutugno

“Insieme, unite, unite, Europe”, čuveni je stih refrena pjesme “Insieme” s kojom je talijanski pjevač Toto Cutugno, ususret ovdašnjim ratovima 1990., odnio pobjedu na Euroviziji koja se te godine održala u Zagrebu.

Rođen 7. srpnja 1943., Cutugno se prvo profilira kao tekstopisac sedamdesetih godina prošloga stoljeća pišući pjesme za Adriana Celentana, Dalidu, Mireille Mathieu i Johnnya Hallydaya. Bio je i član sastava Albatros s kojim je dvaput nastupio na festivalu u Sanremu, gdje već 1978. započinje solo karijeru – na ovom je prestižnom glazbenom natjecanju ukupno nastupio 15 puta – a 1980. odnosi pobjedu s pjesmom “Solo noi”.

Međunarodni uspjeh postiže s neslužbenom himnom Talijana “L’italiano”. Cutugno, koji je s ovoga svijeta otišao 22. kolovoza 2023., ostat će zapamćen kao jedan od simbola talijanske melodije.

Milan Kundera

Iako se u književnosti javio polovicom 1950-ih i to stihovima koji promiču komunističke vrijednosti te dramama s angažiranom društvenom problematikom, jedan od najvećih književnika 20. stoljeća Milan Kundera već će se desetak godina nakon toga distancirati od svojih književnih početaka te postati jedan od oštrijih kritičara neostaljinističkoga režima.

Rođen u Brnu 1. travnja 1929. u obitelji srednjeg staleža, u djetinjstvu je učio svirati glasovir od oca, kasnije je otišao i na studij muzikologije i kompozicije, a u Pragu se okušao i na studiju književnosti i esejistike, da bi potom prešao na filmsku akademiju. Nakon diplome počeo je predavati svjetsku književnost. Kao vodeći predstavnik skupine angažiranih književnika, na IV. kongresu Saveza čehoslovačkih pisaca 1967. nagovijestio je politički preokret koji će se manifestirati unutar Praškog proljeća.

Zrelo razdoblje njegova književnog stvaralaštva započelo je romanom “Šala” 1967. godine koji češka kritika, za razliku od inozemne, nije najbolje dočekala. Potom je objavio zbirku pripovijedaka “Smiješne ljubavi”, da bi se 1975. nastanio u Francuskoj u kojoj se afirmirao, te je od početka devedesetih pisao isključivo na francuskom jeziku.

Kundera je umro 11. srpnja 2023., a uz Bohumila Hrabala je najpopularniji suvremeni češki pisac u inozemstvu te ga najšira čitateljska publika pamti po djelima “Nepodnošljiva lakoća postojanja”, “Život je drugdje”, “Oproštajni valcer”, “Knjiga smijeha i zaborava” i “Besmrtnost”, a zapaženi su i njegovi eseji “Umjetnost romana”.

Matthew Perry

Zvijezda “Prijatelja”, jednog od najpopularnijih sitcoma svih vremena, Matthew Perry pronađen je koncem listopada 2023. bez svijesti u svom domu u Los Angelesu, a kasnije je objavljeno da je preminuo od akutnih učinaka ketamina. Iznenadna smrt glumca najpoznatijeg po ulozi Chandlera, zaprepastila je fanove diljem svijeta.

Ovaj kanadsko-američki glumac (rođen 19. kolovoza 1969.) igrao je u “Prijateljima” od 1994. do 2004., za što je 2002. osvojio nominaciju za Primetime Emmy. Nominiran je i za Zlatni globus za ulogu u “The Ron Clark Story”, te je jedan od glavnih glumaca u filmu “Ponovno 17”.

Unatoč velikom uspjehu, Perry se dugo borio sa zlouporabom droga, a toksikološko izvješće otkrilo je da je u trenutku smrti imao nevjerojatnu količinu ketamina u svom organizmu, ekvivalentnu općoj anesteziji.

Tony Bennett

97 godina života, 20 Grammyja, tri braka, više od pedeset milijuna prodanih ploča, četvero djece, milijuni obožavatelja – to su brojke kojima je omeđen život Tonyja Bennetta, glazbene ikone koja nas je napustila 21. srpnja 2023. u New Yorku.

Slavni američki jazz pjevač – kojem se za života poklonio i njegov prijatelj Frank Sinatra (Bennett je s posljednjom suprugom otvorio i umjetničku školu kojoj je nadjenuo Sinatrino ime), i to tako što ga je prozvao najvećim pjevačem na svijetu – pjevao je svim američkim predsjednicima, od Dwighta D. Eisenhowera do Baracka Obame. Glazbi je ostao posvećen do kraja života te je, unatoč bolesti, snimao sve do prije dvije godine.

Svoj prvi hit “Because of You” snimio je 1951. godine te je od onda u svakom desetljeću imao barem jednu pjesmu koja se nalazila na vrhu top ljestvica. Obožavala ga je i Lady Gaga, s kojom je rado nastupao i snimio dva albuma, a s njom je i održao, krajem 2021., svoj posljednji nastup.

Bennett se bavio i slikarstvom, u kojem je bio izuzetno talentiran, a svoje je radove potpisivao majčinim prezimenom Benedetto. Volio je slikati svoje kolege, a možda najpoznatiji njegov portret jest onaj čuvenog Louisa Armstronga.

Gina Lolobrigida

Titulu jedne od najljepših žena svijeta talijanska filmska diva Gina Lolobrigida ponosno je nosila desetljećima. Smatrana holivudskim seks simbolom 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća, ova je Talijanka – rođena 5. srpnja 1927. u skromnoj obitelji – filmske kadrove dijelila s Frankom Sinatrom, Seanom Conneryjem, Marcellom Mastroiannijem i Humphreyem Bogartom.

Nakon Drugog svjetskog rata upisala je studij slikarstva i kiparstva na Akademiji lijepih umjetnosti u Rimu i tamo ju je zapazio filmski lovac na talente. Od 1946. statira u filmovima, a prvu je glavnu ulogu dobila u filmu “Achtung! Banditi!” Carla Lizzanija iz 1951. koji ju je lansirao među zvijezde talijanske kinematografije u vrijeme zamiranja neorealizma.

Pamte se njezina ostvarenja atraktivnih, jednostavnih i domišljatih pučanki u komedijama kao što su “Druga vremena” Alessandra Blasettija, “Kruh, ljubav i fantazija” te “Kruh, ljubav i ljubomora” Luigija Comencinija, kao i uloge u francuskim filmovima, a status međunarodne zvijezde potvrdila je u holivudskim produkcijama – “Udri đavola” Johna Hustona, “Trapez” Carola Reeda te spektaklu “Salamon i kraljica od Sabe” Kinga Vidora.

Nakon 1973. je rijetko glumila te se posvetila fotografiji i kiparstvu. Preminula je 16. siječnja 2023. u 96. godini od posljedica komplikacija nakon loma bedrene kosti.

Alan Arkin

Zvijezda Netflixove serije “The Kominsky Method” Alan Arkin preminuo je 29. lipnja 2023. u 89. godini života.

Ovaj dobitnik nagrada Oscar i Tony rodio se u obitelji učitelja i pisca Davida I. Arkina, a život mu je obilježila rana selidba u Los Angeles, u kojem je završio Los Angeles City College. Zanimljivo je da je bio nominiran za Oscara već za svoju prvu filmsku ulogu (ukupno četiri nominacije), a bavio se i režijom i glazbom te je igrao i u kazalištu.

Najpoznatiji je po ulogama u filmovima “Kvaka 22”, “Rusi dolaze”, “Argo” te “Mala miss Amerike” za koji je i dobio Oscara za najbolju sporednu mušku ulogu i to za ulogu Edwina Hoovera koja je na ekranu trajala samo 14 minuta!

Njegov je sin glumac Adam Arkin.

Dževad Karahasan

Poznat po svojoj izjavi da je “Odlazak iz Bosne najsigurniji način da čovjek postane Bosanac”, bošnjački književnik i teatrolog, akademik Dževad Karahasan umro je 19. svibnja 2023. godine.

Nakon što je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1976., te doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu deset godina kasnije tezom o dramaturškim modelima u glembajevskom ciklusu Miroslava Krleže, Karahasan je radio kao dramaturg i profesor na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti te Filozofskom fakultetu. Kasnije je predavao i na Sveučilištu u Göttingenu, Njemačka. Čitalačkoj se publici uvukao pod kožu zbirkama pripovijedaka “Kraljevske legende”, “Kuća za umorne” i “Izvještaji iz tamnog vilajeta”, kao i romanima “Istočni divan”, “Šahrijarov prsten”, “Sara i Serafina”.

Karahasan je autor i drama, brojnih eseja te djela o teoriji drame, dobitnik je Herderove nagrade, Heineove i Goetheove medalje, leipziške nagrade za europsko razumijevanje, a 2020. je osvojio i prestižnu Goetheovu nagradu.