Mihail Pavlovič Šiškin (rođen u Moskvi 1961.) jedan je od najvažnijih i najetabliranijih suvremenih ruskih pisaca. Praktički od romanesknog prvijenca „Zauzimanje Izmaila“, objavljenog 1999., ruska i svjetska kritika proglasili su ga dostojnim nasljednikom Dostojevskog, Tolstoja, Nabokova…, samih međaša globalne književnosti.
U Hrvatskoj je u izdanju Ljevaka objavljen njegov peti roman „Pismovnik“. Šiškin se oženio za svoju švicarsku prevoditeljicu i od 1995. živi u Švicarskoj, ima ruski i švicarski pasoš. Najveći suvremeni ruski pisac posljednje je desetljeće žestoki protivnik Putinove tiranije, kao što ne štedi ni njegove uhljebe i zagovornike, posebno iz redova umjetnika, nazivajući ih dupeliscima. Sve je počelo 2013. kada je Šiškin uljudno, ali odrješito odbio sudjelovati u ruskoj selekciji na jednom velikom književnom sajmu u SAD-u.
‘Pokušavao sam objasniti ljudima tko je zapravo Putin’
Šiškin je promptno reagirao i na ovaj šizofreni čin agresije koju Putin upravo sije, šaljući otvoreno upozoravajuće pismo javnosti (ovdje ga donosimo u cijelosti, u prijevodu Saše Ilića) pod naslovom PISAC PROTIV DIKTATORA.
Šiškin odmah u prvim rečenicama temeljito detektira zlo, ne štedeći one koji oportuno na zlo pristaju: “Ovaj rat nije počeo sada, već 2014. Zapad to nije želio shvatiti i ponašao se kao da se ništa strašno ne događa. Svih ovih godina, pokušavao sam svojim javnim nastupima i pisanjem objasniti ljudima tko je zapravo Putin. Nije mi pošlo za rukom. Ali sada se Putin sam predstavio.“
Također, Šiškin vrlo otvoreno upozorava da je najgore brkati i poistovjetiti brutalni imperijalni režim s narodom i zemljom: „Ja sam Rus. U ime mog naroda, moje države kao i u moje osobno ime, Putin čini monstruozan zločin. Putin nije Rusija. Rusija osjeća bol i stid. U ime moje Rusije i u svoje ime, molim Ukrajince za oprost. Isto tako znam da je zbog svega što se tamo čini, nemoguće oprostiti.“
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘U Putinovoj Rusiji nemoguće je disati’
„Nakon svakog teksta koji sam objavio u Švicarskoj, na adresu redakcije stizala su pisma negodovanja iz ruske ambasade u Bernu. Oni sada šute. Vjerojatno pakiraju kofere ili pišu molbe za dobivanje političkog azila“, navodi dalje i izriče svoju duboko ljudsku čežnju za slobodom:
„Želim se vratiti u Rusiju. Ali kakvu Rusiju? U Putinovoj Rusiji nemoguće je disati – nepodnošljiv je smrad policijskih čizama. Vratio bih se u svoju zemlju, o kojoj sam pisao u Otvorenom pismu još 2013. – dakle, prije aneksije Krima i početka ovog rata protiv Ukrajine – kojim sam odbio da na međunarodnim sajmovima knjiga predstavljam Putinovu Rusiju: ‘Želim predstavljati drugu, svoju Rusiju, zemlju bez uzurpatora vlasti, gdje se ne brani pravo na korupciju, već ljudska prava, zemlju slobodnih medija, slobodnih izbora i slobodnih ljudi.’
Prostor slobode govora u Rusiji odavno je bio ograničen samo na Internetu, ali sada je na djelu ratna cenzura. Vlasti su objavile da će svaka kritika izrečena na račun Rusije i rata koji vodi, biti tretirana kao izdaja i biti kažnjena po zakonima koji važe u ratnom stanju“, piše Šiškin.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zločin Putinovog režima je i u tome što je osramoćena cijela zemlja
„Što može učiniti pisac?“ pita se Šiškin glasno i odmah odgovara: „Prije svega, on može govoriti glasno. Šutjeti znači podržavati agresora. Pobunjeni Poljaci su u 19. stoljeću ustali protiv ruskog carizma pod geslom ‘Za vašu i našu slobodu!’ Sada se Ukrajinci u borbi sa Putinovom armijom bore za vašu i našu slobodu. Oni brane ne samo svoje ljudsko dostojanstvo, nego i dostojanstvo cijelog čovječanstva. Ukrajina sada brani našu slobodu i naše dostojanstvo. I mi smo dužni da učinimo sve kako bismo joj pomogli.“
Šiškin podsjeća i na nesagledive posljedice Putinove diktature po samu Rusiju: „Zločin Putinovog režima je i u tome što je osramoćena cijela zemlja. Prva asocijacija pri spomenu njenog imena više nije ruska književnost niti glazba, već djeca pod bombama. Putinov zločin je i u tome što je zatrovao ljude mržnjom. On će otići, ali bol i mržnja mogu ostati dugo u dušama ljudi“, i predviđa mukotrpnu terapiju:
„I samo umjetnost, književnost, kultura, mogu pomoći da se ta trauma prevlada. Ranije ili kasnije, diktator će okončati svoj podli bezvrijedni život, a kultura će nastaviti živjeti. Tako je bilo oduvijek, a bit će i poslije Putina. Književnost ne mora biti o Putinu, niti je dužna da objasni rat. Nemoguće je objasniti rat: zašto ljudi naređuju jednom narodu da ubija drugi. Literatura je ono što stoji nasuprot ratu. Prava književnost oduvijek je govorila o čovjekovoj potrebi za ljubavlju, a ne za mržnjom.“
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Na vlast će doći novi diktator, i Zapad će ga podržati’
Na kraju, Šiškin sa zebnjom gleda u budućnost, ne budemo li imali trezvene glave: „Šta nas čeka? U najboljem slučaju neće doći do atomskog rata. Želim vjerovati da bezumnik neće posegnuti za crvenim dugmetom ili da netko od njegovih podređenih neće izvršiti ovo posljednje naređenje. Ali to je jedino dobro što nas čeka.
Ruska federacija će nakon Putina nestati kao država s karte. Nastavit će se proces raspada imperije. Za primjerom čečenske nezavisnosti krenut će i drugi narodi i regije. Započet će borba za vlast. Ljudi neće željeti da žive u kaosu, a to može uvjetovati potrebu za čvrstom rukom. Čak i na najslobodnijim izborima, ako se takvi budu proveli, na vlast će doći novi diktator. I Zapad će ga podržati jer će on obećati kontrolu nad crvenim dugmetom. Sasvim je moguće da bi se onda sve moglo ponoviti.”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Emotivno pismo velikog ruskog književnika: 'Putin nije Rusija. Rusija osjeća bol i stid. Molim Ukrajince za oprost'
Mihail Pavlovič Šiškin jedan je od najvažnijih i najetabliranijih suvremenih ruskih pisaca
Šiškin podsjeća i na nesagledive posljedice Putinove diktature po samu Rusiju: 'Zločin Putinovog režima je i u tome što je osramoćena cijela zemlja. Prva asocijacija pri spomenu njenog imena više nije ruska književnost niti glazba, već djeca pod bombama. Putinov zločin je i u tome što je zatrovao ljude mržnjom'
Posredstvom divne spisateljice Ivane Bodrožić, koja u svojoj senzibilnoj literaturi i javnom djelovanju nosi iznimnu bitku za ljudsku pravdu, u ruke mi je došlo važno pismo ruskog književnika Mihaila Šiškina. Njegov žestoki krik upućen pomahnitalom warlordu Vladimiru Vladimiroviču Putinu.
Mihail Pavlovič Šiškin (rođen u Moskvi 1961.) jedan je od najvažnijih i najetabliranijih suvremenih ruskih pisaca. Praktički od romanesknog prvijenca „Zauzimanje Izmaila“, objavljenog 1999., ruska i svjetska kritika proglasili su ga dostojnim nasljednikom Dostojevskog, Tolstoja, Nabokova…, samih međaša globalne književnosti.
U Hrvatskoj je u izdanju Ljevaka objavljen njegov peti roman „Pismovnik“. Šiškin se oženio za svoju švicarsku prevoditeljicu i od 1995. živi u Švicarskoj, ima ruski i švicarski pasoš. Najveći suvremeni ruski pisac posljednje je desetljeće žestoki protivnik Putinove tiranije, kao što ne štedi ni njegove uhljebe i zagovornike, posebno iz redova umjetnika, nazivajući ih dupeliscima. Sve je počelo 2013. kada je Šiškin uljudno, ali odrješito odbio sudjelovati u ruskoj selekciji na jednom velikom književnom sajmu u SAD-u.
‘Pokušavao sam objasniti ljudima tko je zapravo Putin’
Šiškin je promptno reagirao i na ovaj šizofreni čin agresije koju Putin upravo sije, šaljući otvoreno upozoravajuće pismo javnosti (ovdje ga donosimo u cijelosti, u prijevodu Saše Ilića) pod naslovom PISAC PROTIV DIKTATORA.
Šiškin odmah u prvim rečenicama temeljito detektira zlo, ne štedeći one koji oportuno na zlo pristaju: “Ovaj rat nije počeo sada, već 2014. Zapad to nije želio shvatiti i ponašao se kao da se ništa strašno ne događa. Svih ovih godina, pokušavao sam svojim javnim nastupima i pisanjem objasniti ljudima tko je zapravo Putin. Nije mi pošlo za rukom. Ali sada se Putin sam predstavio.“
Također, Šiškin vrlo otvoreno upozorava da je najgore brkati i poistovjetiti brutalni imperijalni režim s narodom i zemljom: „Ja sam Rus. U ime mog naroda, moje države kao i u moje osobno ime, Putin čini monstruozan zločin. Putin nije Rusija. Rusija osjeća bol i stid. U ime moje Rusije i u svoje ime, molim Ukrajince za oprost. Isto tako znam da je zbog svega što se tamo čini, nemoguće oprostiti.“
‘U Putinovoj Rusiji nemoguće je disati’
„Nakon svakog teksta koji sam objavio u Švicarskoj, na adresu redakcije stizala su pisma negodovanja iz ruske ambasade u Bernu. Oni sada šute. Vjerojatno pakiraju kofere ili pišu molbe za dobivanje političkog azila“, navodi dalje i izriče svoju duboko ljudsku čežnju za slobodom:
„Želim se vratiti u Rusiju. Ali kakvu Rusiju? U Putinovoj Rusiji nemoguće je disati – nepodnošljiv je smrad policijskih čizama. Vratio bih se u svoju zemlju, o kojoj sam pisao u Otvorenom pismu još 2013. – dakle, prije aneksije Krima i početka ovog rata protiv Ukrajine – kojim sam odbio da na međunarodnim sajmovima knjiga predstavljam Putinovu Rusiju: ‘Želim predstavljati drugu, svoju Rusiju, zemlju bez uzurpatora vlasti, gdje se ne brani pravo na korupciju, već ljudska prava, zemlju slobodnih medija, slobodnih izbora i slobodnih ljudi.’
Prostor slobode govora u Rusiji odavno je bio ograničen samo na Internetu, ali sada je na djelu ratna cenzura. Vlasti su objavile da će svaka kritika izrečena na račun Rusije i rata koji vodi, biti tretirana kao izdaja i biti kažnjena po zakonima koji važe u ratnom stanju“, piše Šiškin.
Zločin Putinovog režima je i u tome što je osramoćena cijela zemlja
„Što može učiniti pisac?“ pita se Šiškin glasno i odmah odgovara: „Prije svega, on može govoriti glasno. Šutjeti znači podržavati agresora. Pobunjeni Poljaci su u 19. stoljeću ustali protiv ruskog carizma pod geslom ‘Za vašu i našu slobodu!’ Sada se Ukrajinci u borbi sa Putinovom armijom bore za vašu i našu slobodu. Oni brane ne samo svoje ljudsko dostojanstvo, nego i dostojanstvo cijelog čovječanstva. Ukrajina sada brani našu slobodu i naše dostojanstvo. I mi smo dužni da učinimo sve kako bismo joj pomogli.“
Šiškin podsjeća i na nesagledive posljedice Putinove diktature po samu Rusiju: „Zločin Putinovog režima je i u tome što je osramoćena cijela zemlja. Prva asocijacija pri spomenu njenog imena više nije ruska književnost niti glazba, već djeca pod bombama. Putinov zločin je i u tome što je zatrovao ljude mržnjom. On će otići, ali bol i mržnja mogu ostati dugo u dušama ljudi“, i predviđa mukotrpnu terapiju:
„I samo umjetnost, književnost, kultura, mogu pomoći da se ta trauma prevlada. Ranije ili kasnije, diktator će okončati svoj podli bezvrijedni život, a kultura će nastaviti živjeti. Tako je bilo oduvijek, a bit će i poslije Putina. Književnost ne mora biti o Putinu, niti je dužna da objasni rat. Nemoguće je objasniti rat: zašto ljudi naređuju jednom narodu da ubija drugi. Literatura je ono što stoji nasuprot ratu. Prava književnost oduvijek je govorila o čovjekovoj potrebi za ljubavlju, a ne za mržnjom.“
‘Na vlast će doći novi diktator, i Zapad će ga podržati’
Na kraju, Šiškin sa zebnjom gleda u budućnost, ne budemo li imali trezvene glave: „Šta nas čeka? U najboljem slučaju neće doći do atomskog rata. Želim vjerovati da bezumnik neće posegnuti za crvenim dugmetom ili da netko od njegovih podređenih neće izvršiti ovo posljednje naređenje. Ali to je jedino dobro što nas čeka.
Ruska federacija će nakon Putina nestati kao država s karte. Nastavit će se proces raspada imperije. Za primjerom čečenske nezavisnosti krenut će i drugi narodi i regije. Započet će borba za vlast. Ljudi neće željeti da žive u kaosu, a to može uvjetovati potrebu za čvrstom rukom. Čak i na najslobodnijim izborima, ako se takvi budu proveli, na vlast će doći novi diktator. I Zapad će ga podržati jer će on obećati kontrolu nad crvenim dugmetom. Sasvim je moguće da bi se onda sve moglo ponoviti.”