Kustos velike izložbe o Tomislavu Gotovcu: 'Grad nije shvaćao samo kao svoju galeriju, već i kao svoje odijelo - ili haljinu'
Izložba 'Tomislav Gotovac a.k.a. Antonio G. Lauer: Ulazno silazna genealogija' ostaje otvorena do 19. svibnja
Sedamdeset je godina prošlo otkako je naš najveći konceptualni umjetnik, performer i redatelj avangardnih filmova Tomislav Gotovac u Mostaru izveo svoj prvi performans i tako označio početak jedne nove kulturno-umjetničke sfere u ovom dijelu Europe.
Da je među nama, na današnji bi dan proslavio svoj 87. rođendan koji je i povod za današnje otvorenje velike izložbe “Tomislav Gotovac a.k.a. Antonio G. Lauer: Ulazno silazna genealogija” u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu u 19 sati.
Izložba je postavljena prema konceptu francuskog kustosa Pierrea Bal-Blanca te na dva kata izložbenog prostora donosi pet konceptualnih dijelova koji su međusobno povezani asocijativnim nizom.
Bal-Blanc, u suradnji s Vesnom Meštrić iz MSU-a i Darkom Šimičićem iz Instituta Tomislav Gotovac, rad ovog umjetnika zagrebačkoj publici predstavlja nizom fotografija, projekcijama filmova te rekvizitima i kostimima iz njegovih performansa.
Gotovac u Tirani
Cilj je, započinje razgovor Bal-Blanc, omogućiti razumijevanje ukupnog rada i kontinuiteta prakse umjetnika Tomislava Gotovca kojemu je medij bio samo prilika da prenese svoje ideje. “Gotovac nije htio biti specijaliziran ni u jednom mediju. On je htio govoriti o slobodi i izraziti svoj slobodarski identitet”.
Čitava izložba pokazuje zašto je Tomislav Gotovac – poznat i pod matronimom Antonio G. Lauer – postao naša povijesna figura “bez presedana”, a koncept, po riječima kustosa, odaje poštovanje umjetnikovu opusu.
No, zašto se Gotovac, uopće, odrekao svog rodnog imena?
“Osobno ime povezano s ovim umjetničkim herojem – Tomislav Gotovac – žrtvovano je u ime povratka običnijem imenu – Antonio G. Lauer – što potvrđuje njegovo odbacivanje simbola patrijarhalnog društva”, pojašnjava Bel-Blanc.
“Istražujući pitanja materijalnosti, semiologije i semiotike te tijela kao jezika unutar Gotovčeva stvaralaštva, odlučio sam se za dematerijalizirani postav”, kazuje kustos poručujući posjetiteljima da “kroče horizontalno i nekronološkim poljem dokumenata raspoređenih po podu”.
Francuski kustos s atenskom adresom već se dugi niz godina bavi radom Tomislava Gotovca. Predstavljao ga je publici u Bukureštu, Ateni i Beču, a ova se izložba uvelike oslanja na izložbu Gotovčevih radova koju je Bal-Blanc upriličio u Nacionalnoj umjetničkoj galeriji u Tirani 2021. godine.
Glenn Miller kao okosnica
“Razlika je”, govori nam Bal-Blanc dok hodamo s njim izložbenim prostorom, “u tome što ovdje imam 1500 kvadrata na raspolaganju, dok sam u Tirani imao petsto”. Iako dominantno obilježena Gotovčevim filmskim stvaralaštvom, izložba obiluje artefaktima i dokumentima te posjetiteljima pruža ne samo Gotovčevu perspektivu, već i kontekst u kojem je stvarao i radio.
Tako donosi i reference u kojima je Gotovac našao inspiraciju za svoje djelovanje. Naime, nestanak Glenna Millera za Drugog svjetskog rata – glazbenika koji je dobio prvu zlatnu longplejku u povijesti – ostaje okosnica, motiv i protokol djelovanja Tomislava Gotovca.
Miller je za Gotovca, nastavlja Bal-Blanc, bio ogledni primjerak američke propagandne mašinerije koja je, ponajviše kroz kulturu, kolonizirala Europu.
Tim se problemom kulturne kolonizacije Gotovac bavio gotovo čitavog života. “Osim što je kroz njega kritizirao ono liberalno i američko, Glenn Miller za Gotovca je bio primjer spontanosti i improvizacije unutar stvaralačkog procesa, što je silno obilježilo Gotovčevo stvaralaštvo”.
Posveta Kinoklubu Zagreb
Kustos napominje kako je Gotovac oduvijek bio svjestan da propaganda ne dolazi samo s istoka, tj. od komunizma, već i s kapitalističkog zapada.
Jedan dio izložbe posvećen je i Kinoklubu Zagreb uz kojeg je Gotovac bio vezan. “On je stvarao filmove kroz kolektivne razmjene, oni su proizlazili iz čiste ljudske vezanosti. Zato izložba donosi svojevrsni videoklub koji stoji kao posvetka Kinoklubu Zagreb”.
Svaka će se tri tjedna na tom dijelu izložbe tako prikazivati recentna produkcija zanimljivih svjetskih filmaša kao što su Rainer Oldendorf, Karol Radziszewski, Moyra Davey, Brice Delsperger, Marina Giotti, Bouchra Khalili, Jean-Charles Massera, Jordan Strafer, Mark Ther i Shikeith, a ulaz u taj dio ostaje slobodan za publiku.
Gotovac kao putokaz
Avangardne i ekspresionističke filmove Tomislava Gotovca koji su bili prikazivani diljem svijeta – od Dublina, Londona, Moskve, Berlina, Kyote, New Yorka i Varšave do Beča, Beograda i Ljubljane – moći ćemo gledati u više navrata tijekom obilaska ove multimedijalne izložbe čiji su dio i Marina Abramović, ali i Sanja Iveković.
Naime, Bal-Blanc je Tomislava Gotovca upoznao prije dvadeset godina u Parizu zahvaljujući upravo Sanji Iveković s kojom je i sam izvodio performanse. Osim toga, kustos već dva desetljeća surađuje s bečkom kulturnom institucijom Kontakt Collection koja posjeduje velik dio Gotovčevog rada.
Prolazeći pokraj izloženih kultnih fotografija Tomislava Gotovca sa tadašnjeg Trga Republike, Bal-Blanc napominje kako u Zagreb u posljednje vrijeme dolazi često. “Fascinantno je koliko značajnih umjetnika imate u ovom gradu. Od Sanje Iveković, preko Gorana Trbuljaka i Vlade Marteka. Živuće legende”.
Nekim je umjetnicima, dodaje kustos, publika potrebna kako bi ih obožavala, ali ne i Gotovcu. “On je publiku pozivao na sudjelovanje unutar svojih projekata; želio je uključenu publiku koja će doprinositi njegovu umjetničkom stvaralaštvu. Gotovac je pokazivao put”.
Utjecaj na nove generacije
“Bilo mu je važno izvoditi sa zemlje, shvaćao je važnost prostora. Nije radio razliku između uma i tijela; svjesnost o gravitaciji i okolišu bila je za njega od iznimne važnosti. Gotovac grad nije shvaćao samo kao svoju galeriju, već i kao svoje odijelo ili haljinu”, tvrdi kustos.
U Dvorani Gorgona održavat će se i projekcije dugometražnih filmova kao sastavni dio programa.
U taj program uključeni su prethodnici, suvremenici i sljedbenici kinematografskog opusa Tomislava Gotovca, čime se otvara mogućnost uvida u to koliki je bio njegov, svjestan ili nesvjestan, utjecaj na nove generacije sineasta na međunarodnoj sceni.
Većina radova Tomislava Gotovca na izložbi posuđena je iz kolekcije umjetnikove kćeri Sarah Gotovac, u suradnji s Institutom Tomislav Gotovac. Paralelno će biti izložena djela iz fundusa MSU-a koji posjeduje reprezentativnu zbirku umjetnikovih radova iz svih faza djelovanja.
Odbacivanje patrijarhalnog društva
“Ova velika izložba nije segmentirana; ona je fluidna i koherentna i kao takva predstavlja kontinuum Gotovčeva rada. To je razlog zašto bi je svatko trebao doći pogledati i upoznati se s radom najvećeg ovdašnjeg konceptualnog umjetnika”.
A što bi Gotovac rekao na prosvjednike koji bacaju hranu na Mona Lisu?
“Da su naivni”, kratko će naš sugovornik.
Izložba se može pogledati do 19. svibnja.