Marina Abramović opet privlači pažnju, ovaj put pričom o svom sprovodu

Pojavite li se na jednom od njena tri sprovoda, ostat ćete šokirani njenim željama

Performance artist Marina Abramovic lies in a bed during a media preview of her 12-day project titled "Marina Abramovic: In Residence" in Sydney on June 23, 2015. The project that involves public as part of the art is presented free-­of-­charge to the public and runs from June 24 - July 5.  AFP PHOTO / Saeed KHAN
RESTRICTED TO EDITORIAL USE, MANDATORY MENTION OF THE ARTIST UPON PUBLICATION, TO ILLUSTRATE THE EVENT AS SPECIFIED IN THE CAPTION
FOTO: AFP

Marina Abramović, zavidno zdrava šezdesetsedmogodišnjakinja, obzanila je da je već isplanirala vlastiti sprovod. Taj bi događaj trebao predstavljati njezin posljednji performans, a uključivat će živu glaznu, živopisni dress code i obilje crne komedije. Sve je to sabrala u svom manifestu koji je završila ovako: “Umjetnik bi trebao umrijeti svijestan i bez straha, a sprovod je njegov posljednji umjetnički čin prije nego se oprosti sa svijetom.”

Ova poznata performerica uvjerena je da je planiranje vlastita sprovoda posljednji odraz nečije umjetničke poetike. “Kad umrem želi da se pokopaju tri Marine. Postojat će samo jedan pravi leš jer čovjek ne može imati tri tjela, naravno. Želim da te tri Marine budu pokopane na tri različita mjesta, u gradovima u kojima sam provela najviše vremena. Jedna će tako biti pokopana u Beogradu, druga u Amsterdamu, a treća u New Yorku i nitko neće znati u kojem će grobu ležati prava”, pojasnila je dodatno svoj plan.

Evo kako će to točno izgledati

Pitate se odakle joj ovakva ideja? Pa, Marinu Abramović je na taj radikalni čin motiviralo prisustvo sprovodu jedne vrlo bliske prijateljice 2004. godine. Tad je na pariškom groblju Pere Lachaise pokopana književnica Susan Sontag. “Bio je to jedan od najtužnijih pogreba na kojima sam bila u životu, a ona je bila jedna od najvećih ljudi koje sam ja ikad upoznala. Susan je bila toliko puna života, tako znatiželjna i povrh svega nevjerojatna spisateljica”, nastavila je Marina. “Nakon toga sam se vratila u New York i odmah otišla odvjetniku da mu u tančine objasnim što ja točno od svog sprovoda želim.”

Iako se na početku našalila da će svi sudionici morati osvanuti u crnom, njezinoj omiljenoj boji, ipak je u jednom trenutku otkrila da inzistira na tome da se ljudi pojave u jarkim bojama, “pa čak i u ružičastoj”, rekla je. “Moj će veliki prijatelj Antony Hegarthy otpjevati Sintarinu pjesmu “I Did It May Way”. Doduše, nije još pristao, ali mislim da će kad ja umrem biti toliko tužan da će to vjerojatno učiniti.”

Možda vam se sve ovo čini morbidno radikalnim, ali ipak govorimo o Marini Abramović – ženi koja je upravo morbidnu radikalnost učinila svojim zaštitnim znakom. Za kraj je ipak ostavila vjerojatno najuvjerljivije objašnjenje ovog čudnovatog čina. “Za sobom imam karijeru od 45 godina i nikad se ne okrećem natrag. Jedino o čemu razmišljam je budućnost jer kad se osvrnem natrag pomislim samo kako sam dosad trebala već biti mrtva”, zaključila je Marina.