Neki dan otvoreno je novo golemo krilo Tate Moderna, a mi vam donosimo priču o tome kako je taj muzej uopće nastao
Na početku nitko nije čak niti očekivao da će Tate ikad zaživjeti
“Ljudi su mislili da sam lud kad sam predložio Bankside”, prisjetio se Nicholas Serota, direktor poznatog muzeja Tate Modern koji je smješten u toj staroj londonskoj elektrani. “Bio je to zapostavljeni i dosta neugledan dio Londona. Većini ljudi je ideja transformacije čađave elektrane iz 50-ih u suvremeni galerijski prostor bila nezamisliva”, dodaje vizionar koji je početkom ovog stoljeća stvorio jedan od danas najprepoznatljivijih muzeja na svijetu.
Prvi korak u ovom velikom procesu preobražaja bio je pronalazak arhitekta s pravom vizijom za budući muzej, piše Guardian. “Otvorili smo natječaj i pozvali Tadao Andoa, Davida Chipperfielda, Rafaela Monea, Rema Koolhaasa i Renza Piana.” Na kraju nije odabrano niti jedno od tih zvučnih imena, već projektni prijedlog dotad malo poznatog arhitektonskog dvojca Herzog & de Meurona.
“Njihov je prijedlog predviđao najmanje zahvata u postojeću zgradu dok su ostali imali malo preambiciozne ideje za nadogradnju”, pojašnjava Serota. “Herzog & de Meuron su jedini prepoznali da je sve što se treba napraviti jednostavno adaptirati postojeću zgradu tako da se oslobodi njezin pun potencijal.”
Elektrana je nekad bila nalik dvorcu iz Trnoružice
“Kad smo prvi put posjetili elektranu Bankside 1994. godine učinila nam se poput dvorca iz Trnoružice – ogromna urbana planina u potpunosti obrasla, ograđena bodljikavom žicom osipanom ružama”, prisjećaju se arhitekti. Danas je to dakako totalno nezamislivo, ali svojevremeno je današnji Tate Modern bio okružen dijelom grada koji je bio potpuno isključen iz svih društvenih zbivanja.
Herzog & de Meuron bili su prestravljeni viđenim. “Zgrada je doista bila čudovište. Odlučili smo da bi bilo besmisleno boriti se protiv nje.” Umjesto toga su se, kako oni to kažu, odlučili za aikido prostup – okretanje neprijatelja protiv njega samoga. “”Morali smo se osloniti na originalni dizajn Gilesa Gilberta Scotta kako bismo potkopali njegovu simetriju.”
I male intervencije su bile dovoljne za velike promjene
“Dvorana u kojoj su bile smještene turbine vjerojatno je najbolje što smo u svojoj karijeri napravili”, tvrde poznati arhitekti. No kad su oni prvi put ušli u napuštenu elektranu, ta je golema dvorana još uvijek bila krcata turbinama, a istovremeno užasno inspirativna. “Mogli ste vidjeti da je arhitekt na umu imao katedralu kad je projektirao dvoranu.”
Najveća intervencija u taj prostor bilo je micanje metalnog poda u prizemlju zgrade kako bi otvorili sav prostor koji je bio zarobljen pod turbinama ne bi li tako pojačali kolosalnost prostora i još ga više približili konceptu katedrale. “Vodili smo se za idejom da spustimo ljude na najnižu točku kako bismo svim katovima tako dali jednaku važnost. U suprotnom bi sve što bi ostalo pod tim metalnim podom izgubilo na važnosti”, tvrdi dvojac.
Važna im je bila i ulazna rampa. “Nije to bila nikakva svjesna referenca ni na što, ali radi se o jednom od onih fundamentalnih prostornih iskustva poput Campa u Sieni, ili piazze ispred Popidoua. To je jednostavno bio najnježniji način za transfer ljudi s jednog levela na drugi.”
Postojala je i alternativna lokacija za Tate, također elektrana
No, Serota priznaje da izbor odabranih arhitekata nije bio uvjetova samo njihovim jednostavnim planom, bio je rezultat finacijske nužnosti. “Naša su sredstva bila ograničena pa smo stoga morali paziti na količini arhitekture. Starija generacija kasnih modernista žestoko nas je kritizirala zbog toga što nismo izgradili novu zgradu i zato jer smo odlučili angažirati tad relativno nepoznat arhitektonski biro”, prisjeća se ravnatelj Tatea.
Na kraju se koncept švicarskog dvojca Herzog & de Meuron pokazao i više nego genijalnim rješenjem koji je zbog svoje jedinstvenosti Tate lansirao na kulturnu kartu svijeta.
“Kad smo se odlučili za Bankside, ljudi su govorili kako bi bolje bilo rješenje bila elektrana Battersea, kad se već spaša neka Scottova zgrada.” Serota kaže kako je i ta opcija bila na razmatranju, ali je bila preskupa i prevelika, čak i za njegove pojmove.
Na početku nitko nije vjerovao u uspjeh projekta
“Kad smo krenuli s projektom na svijetu nije postojalo mnogo galerija koje su nastale transformacijom industrijskih prostora”, kaže Serota ističući kako im je upravo to pomoglo pri brendiranju muzeja koji je nedavno, zbog svoje ogromne popularnosti, proširen spektakularnom ekstenzijom – Switch Houseom.
“Tko bi rekao tad da ćemo udvostručiti očekivani broj posjetitelja i da ćemo se 16 godina nakon otvorenja masivno proširiti”, uzbuđeno zaključuje Serota.
