Neki ozbiljni esejisti pitaju se kamo su nestali veliki francuski intelektualci koji su obilježili cijelo stoljeće
Što se dogodilo s francuskom avangardom i zašto je danas više nema
U eseju objavljenom u britanskom Guardianu Sudhir Hazareesingh osvrnuo se na razvoj francuskoga društva. Točnije, na pregled onoga što je bilo i onoga što je danas. Povjesničar Andre Siegfried tvrdio je kako je francuska misao bila pokretač svih velikih stvari koje su se dogodile čovječanstvu. “Gdje god da se pojavi, Francuska predstavlja jasnoću, intelektualnu lakoću, znatiželju te suptilnu i potrebnu formu mudrosti”, zaključio je Siegfried. Međutim, Hazareesingh piše kako je sve to samo daleka i nostalgična uspomena. Današnja Francuska poprilično je daleko od te o kojoj Siegfried govori.
Za francusku se filozofiju vjeruje kako je svijetu predstavila racionalizam, republikanizam, feminizam, pozitivizam, egzistencijalizam i strukturalizam. Svi su se oni razvijali desetljećima, neki i stoljećima. Međutim, danas se teško može vidjeti nešto od toga. Saint-Germain-des-Prés, nekadašnja oaza francuske intelektualne ljevice, sad je postala simbolom modnih butika, dok je sav intelektualni sjaj minulih vremena naprosto nestao. “Doći će vrijeme kad ćemo početi prodavati figurice Sartreova lika koje su napravljene u Kini”, govore.
Misle li Francuzi više uopće?
U književnim se krugovima često postavlja pitanje misle li više uopće Francuzi. Revolucionarna događanja kasnoga osamnaestog i početka devetnaestog stoljeća inspirirala su buđenje ideje o slobodi diljem svijeta. Počev od Wolfea Tonea iz Irske, Toussainta Louverturea u Haitiju do Simóna Bolívara u Latinskoj Americi. Ideja o civilnom društvu raširila se u svim nezavisnim državama diljem svijeta.
Francuski su simboli i ideje označavali emancipaciju društava. Sveamerički simbol Kipa slobode iz New Yorka zapravo je djelo francuskoga kipara Frédérica Bartholdija. Poljska himna spominje Napoleona Bonapartea. “Red i napredak”, koji se može pročitati na brazilskoj zastavi, nastao je iz mota o pozitivizmu Augustea Comtea. Svatko ima nešto francusko u svojoj srži.
Što se onda dogodilo s Francuskom kao “predstavnicom svrhe čovječanstva”, kako je sročio povjesničar Ernest Lavisse? Istina, imaju Charlie Hebdo, koji donekle svjedoči o nekadašnjoj moći društva u kojemu je nastao. Međutim, sve je jača i neoreligijska retorika. Intelektualac se, tako, na francuskom sada kaže clerc.
Pojava Jean-Marie Le Pen
Pojavio se i Jean-Marie Le Pen, koji je osnovao Nacionalnu frontu i svoju zemlju je vodio u ultradesnom smjeru. Njega je na čelu Nacionalne fronte zamijenila kći Marine, koja se, kao i otac, želi riješiti svih onih žrtava kolonijalizma, koji, sasma logično, Francusku sad smatraju svojom domovinom i ne vide ništa čudno da se iz Alžira ili Tunisa dosele u Pariz. Le Pen bi to danas mijenjala.
“Francuska je postala zemlja suženih horizonata, atomizacije napretka uma i nacionalnoga provincijalizma”, piše. S tim u skladu Le Pen je osvanula na Timeovoj listi stotinu najutjecajnijih ljudi svijeta. Uz nju, jedini Francuz na listi bio je ekonomist Thomas Piketty i to zato što je napisao bestseler “Kapital u 21. stoljeću”.
Ipak, nije sve tako crno
Sociolog Bruno Latour primijetio je ovo padanje francuskoga društva. Nedostatak intelektualne rasprave ili uopće poticanja ikakvoga razmišljanja. “Prošlo je dugo vremena otkako su intelektualci bili na čelu. Zapravo jako je mnogo vremena prošlo otkako je sam pojam avangarde nestao”, kazao je Latour. Ipak, nije sve tako crno. Ako je išta moguće, onda je moguć potencijal francuskog društva da napravi nagli preokret. “Regeneracija je jedan od esencijalnih mitova francuske kulture”, zaključuje Hazareesingh.