Novi Jurkasov film terapeutska je priča koja bi u normalnoj zemlji morala ući u obvezni školski program
Jurkas je šest godina pratio bivše štićenike domova u Hrvatskoj
Kralj našeg indie filma ima novo, snažno, gorko i potrebno djelo. Da je ova zemlja iole normalna, dugometražni dokumentarac “Sutra ću biti (Priča o Domcima)” Anđela Jurkasa morao bi ući u obavezni školski program. Ogoljen, grub, nježan, istinit i nebranjen. Terapeutskom pričom, koju nam Jurkas bez licemjernih rukavica baca u lice, ova filmčina radi na prevenciji bešćutnosti, nasilja i društvene zapuštenosti daleko više nego jalove birokratski flegmatične institucije.
Šest godina (2016.-2022.) je Jurkasova ekipa apotekarskom strpljivošću i brižnom ustrajnošću pratila sudbine bivših štićenika odgojnih domova u Hrvatskoj. Narodski zvanih kao popravni domovi, kao da je riječ o raštimanim karburatorima a ne o ranjenim ljudima, poraženih već u surovom djetinjstvu raspadnutih obitelji. “Sutra ću biti” memorira refleksije njihovih života u tim zatvorenim ustanovama, i života nakon izlaska – s često uzaludnim pokušajima resocijalizacije u društvo.
Pomno praćeni antijunaci
Martin, Šoki, Đuka, Leo, Lule, Iggy, Borke, Elvis… antijunaci su Jurkasovog grubog i nježnog pletiva, impostiranog na jedini mogući način punokrvnog doxa: ne docirati i davati odgovore, nego diskretno svjedočiti o bolnim alarmantnim pitanjima. Kao u remek-djelu Gorana Markovića “Specijalno vaspitanje” (1977.) ili žestokoj molskoj seriji “Sivi dom” Darka Bajića (1986.), Jurkas svojim bićima pristupa s najdubljom empatijom prema njihovoj nesavršenosti i porazu u startu oduzetih šansi.
Uz sirove, ubojito ekspresivne u neveselom voajerskom neorealizmu, kamere Viktora Jelića, Gorana Berovića i Dine Nikšića te žestokom muzičkom pratnjom Tomislava Užarevića, Jurkas bije bitku za obespravljene. Pun ljubavi i razumijevanja nipošto ne želi izglancati ep o počecima socijalnog dna, nego ga rastvara do srži.
Priče o nesretnoj djeci
Tako se odvijaju priče o nesretnoj djeci, introvertima i grubijanima, ili nasilnicima koji su nasilje na svojoj koži iskalili u netrpeljivost prema drugima, iščupanima iz beznađa koji su postali uglednicima, ili onim dvostruko izopćenima, zbog seksualnog i socijalnog identiteta.
“Sutra ću biti” (nezavisna DOP produkcija pomognuta je i sredstvima HAVC-a) pretpremijeru će imati 5. studenog u kinu Metropolis u okviru Muzeja suvremene umjetnosti. Projekciji će prisustvovati i akteri ovog žestokog filma, te će nakon filma publika moći neposredno razgovarati o njihovim tvrdokuhanim životnim iskustvima.
“Sutra ću bit…? Ne znam šta ću sutra bit. Došlo je vrijeme da ne znaš hoćeš sutra bit čovjek il’ govno…”, trpko rezonira jedan od dječaka u finalu filma. Pretočna definicija današnje hamletovštine. Pogledajte priču o Domcima, jer tamo ranjena djeca prže punk tuge. I poslušajte na najjače.