Novi vizualni identitet grada Rima je poprilično naljutio mlade fašiste. Zašto?
Neofašistička organizacija pobunila se zbog micanja latinskog slogana grada
Par mjeseci prije nego što se Hrvatskom rasplamsao skandal oko registracijskih tablica za automobile i državnih obilježja na njima, u susjednoj se Italiji zbilo nešto slično što je kod nas prošlo u potpunosti ispod radara. Dok je hrvatsku desnicu i konzervativce, na nimalo suptilan poticaj Tomislava Karamarka, razjario izostanak grba s prvonagrađenog rješenja na javnom natječaju za dizajn registracijskih tablica (kojeg su zamijenila dva dijagonalno postavljena kvadratića), mladi talijanski neofašisti pobunili su se protiv novog vizualnog identiteta grada Rima kao turističke destinacije.
Reklo bi se da je dizajn preko noći postao najvažniji segment suvremenog življenja oko kojeg se posvuda lome koplja, no i sami znamo da interes najšire publike za dizajn akcelerira samo onda kada se struka drzne dirnuti u najveće svetinje zajednice kojoj službuje. U Hrvatskoj je to, čini se, nacionalna pripadnost na koju je većina građana vrlo ponosna, iako bivaju Hrvatima pukim prirodnim slučajem. Drugim riječima, ljudi su osjetljivi na radikalne izmjene svega na što su navikli, pa kako neće biti i na micanje grba starog četvrt stoljeća, kojeg je umjetnik Miroslav Šutej dizajnirao pod budnim okom Franje Tuđmana i Zlatka Canjuge.
O redizajnu koji je izazvao reakciju
Šalu na stranu, Vlada Kukuriku koalicije, koja je u slučaju s tablicama regirala slično kao i s dvojezičnim natpisima u Vukovaru, ne može se usporediti s talijanskim političkim kolegama. Za razliku od ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, koji su prvonagrađeni prijedlog tablica koautora Nikole Đureka, Damira Bralića, Andrije Mudnića, Luke Reichera i suradnika Borisa Ljubičića počeli samovoljno mijenjati na prvi Karamarkov mig izrečen pri običnom susretu s novinarima, rimskom gradskom vijeću nije bilo ni na kraj pameti da usvojeni dizajn povuče zbog rogoborenja društvene skupine koja nema prvenstveni legitimitet da govori i sudi o toj temi.
Novi rimski vizualni identitet u biti je jednostavan redizajn ranijeg identiteta, koji će se nastaviti koristiti u sasvim službene institucionalne svrhe, dok će se redizajn koristiti u turističkoj i marketinškoj sferi, a očito je namijenjen ponajprije strancima kojima pokušava komunicirati duh Rima, otvorenog grada. O rješenju rimsko-milanske dizajn tvrtke Inarea može se raspravljati, no ključno je istaknuti da naručitelj, gradska vlast, usprkos primjedbama dijela javnosti naravno nije naknadno zadirala u stručnu koncepciju dizajnera. Sve probleme te vrste valja koliko je moguće predvidjeti i unaprijed ih riješiti istraživačkim radom u koji bi trebala biti uključena i javnost, no ako naručitelj pruža povjerenje dizajnerima da u okviru svoje struke riješe zadani problem onako kako misle da je najbolje, tada se u njihovo konačno rješenje ne bi trebalo dirati.
Nacionalni identiteti su promjenjivi i fluidni
Dakako, ovisno o ugovoru rješenje se može odbiti ili mijenjati tijekom rada, no i tada treba imati na umu koji su njegovi cilj i svrha. Talijanskim desničarima najviše je smetalo što je na turističkom znaku i logotipu skraćenica latinskog natpisa na gradskom grbu – “SPQR, Senatus Populusque Romanus” (Senat i građani Rima) – zamijenjena sloganom na engleskom jeziku “Rome & You”. Argument je bio da takvom zamjenom vizualni identitet grada više ne predstavlja njegove korijene, vrlo slično Karamarkovim žalopojkama da tablicama bez grba “SDP rastače sve što je nacionalno”. Naravno, engleski jezik u Rimu rijetko je kome materinji, no korijen problema nalazi se negdje drugdje.
I u Rimu i u Hrvatskoj, razlozi prigovora prema kojima su pojedini elementi nacionalnog (i lokalnog) identiteta nezamjenjivi podrazumijevaju da je nacionalni identitet uvijek nešto bogomdano, zadano i fiksirano. To je u potpunom raskoraku sa suvremenom stvarnošću u kojoj su identiteti kao skupovi individualnih i kolektivnih vrijednosti uvjerljivo fluidni, a pogotovo su takvi krovni identiteti velikih skupina i zajednica, kao i cijelih kultura. Stoga je konsenzus oko tako nečega možda i nemoguć, a to je razlog više da se posao artikulacije vizualnih identiteta zajednica povjeri onima koji to znaju raditi, na temelju vlastitog i kulturnog iskustva.
Politička volja mora biti motor promjena
Pravilno provođenje takvih projekata, koje je zakazalo u hrvatskom, a možda i u rimskom slučaju (vrijeme će pokazati), stvar je procedure, te pametno i dosljedno vođene politike. Povucimo paralelu s još jednim lokalnim primjerom, dizajnom novih uličnih natpisa za Grad Zagreb, čiji su autori također Nikola Đurek i Damir Bralić (inače među najkompetentnijim dizajnerima-tipografima u Hrvatskoj i Europi). Ovaj angažman dogovoren je izravnom narudžbom, a ne javnim natječajem, što u slučaju ovakvih kompleksnih zahvata može biti problematično. No, usprkos tehničkim poteškoćama u postavljanju novih natpisa na zgrade i stupove s imenima ulica i trgova posvuda po gradu, izostanak žučnih primjedbi pokazuje da građani postupno prihvaćaju ovo rješenje.
Također, unatoč neutemeljenom pljuvanju i optužbama s desnice, gotovo je sigurno da bi novi dizajn registracijskih tablica zaživio kad bi Vlada imala dovoljno hrabrosti i integriteta da ga podrži, kao što će se novi dizajn vizualnog identiteta Rima kao turističke zajednice vrlo vjerojatno održati, sve i da fašisti krenu u masovne prosvjede na ulicama. Jednostavno, većini stanovništva nije stalo do kvalitetnog dizajna per se, već samo do nacionalnih obilježja s kojima se poistovjećuje. A dobar dizajn mijenja i razvija ta obilježja kako vrijeme teče i u skladu sa njime, te kao takav pronalazi svoje mjesto u kulturi čak i ako je na prvu dočekan s otporom i indignacijom. Kad se promjene ne bi inicirale, ne bi se nikada ni dogodile.
Izvori: www.printmag.com, www.underconsideration.com/brandnew