Odsad možete biti još veći čistunci. Ova će vam aplikacija cenzurirati tekstove
S aplikacijom Clean Reader sada možete tekstove čitati čiste ili još čišće od čistoga
Jedan par iz savezne države Idaho nedavno je razvio aplikaciju “Clean reader” koja cenzurira opscene riječi iz e-knjiga. Upravo zahvaljujući toj aplikaciji sada možete odabrane tekstove čitati čiste ili još čišće od čistoga. Spomenuta aplikacija svojim korisnicima osigurava čišćenje teksta uživo u realtimeu za vrijeme čitanja. U Velikoj se Britaniji trenutačno vodi velika debata oko ove aplikacija, pa ni činjenica da su autori razjareni ovim novitetom stoga nimalo ne čudi.
Naletite li tako kojim slučajem u tekstu na riječ f*ck jednostavno biste je mogli cenzurirati baš poput svih drugih agresivnih, pornografskih i inih nepristojnih riječi kojima biste sad rado nadopunili niz u znak malog protesta protiv ove malograđanske, pseudomoralne i ograničene cenzure knjiženosti.
Usporedbe s paljenjem knjiga
Joanne Harris prošlog je tjedna u Telegraphu popljuvala ovu aplikaciju riječima “Onoga tko podupire ideju koju zastupa ova aplikacija sigurno ne bi smetalo da se počnu paliti knjige nepodobnih sadržaja”, a Lionel Shriver u Guardianu je opsceno obranio kao egzistencijalnu vrijednost književnosti.
Njihovi su prosvjedi rezultirali time da su se liste ponuđenih naslova unutar kratkog vremena ispraznile. S ove se strane Antlantika još uvijek na račun ove aplikacije mogu se čuti optužbe poput jeftini paternalizam, diktarura lažnog morala, cenzura. Po amričkoj strani “Clean reader” se još uvijek reklamira sloganom “Read books, not profany” poraćenim ilustracijom metle.
Aplikacija “Clean reader” funkcionira po principu kombinacije jezičnog Mr. Proppera i autokorekcije prezabrinutog superega. Čitatelj upravlja mogućnošću da tekst koji će čitati pročisti na tri levela čistoće, a nakon toga će algoritam zamijenitim svaku psovku, ali i sve drugo što su njegovi stvoritelji smatrali dubioznim. Tako f*cker postaje idiot, što se još i može nekako shvatiti, ali da vagina postaje bottom je u najmanju ruku anatomski neispreavno. Zamistite samo što bi se dogodilo “Vagininim monolozima”.
Što bi ova aplikacija učinila de Sadeu je jasno (podrumsku hobby pornografiju), a “50 nijansi sive” bi po toj čistki postalo još nježnije, romantiziranije i snovitije štivo nego što već ionako jest. Ali što je s Katulom, Bateilleom ili Bernhardom, “Lolitom”, “Uliksom” ili “Ljubavnikom lady Chatterley”?
Teror morala i zaluđenost kontrolom
Par koji se skriva iza “Clean readera” očito u svojim glavama ima čistunsku, jednodimenzionalnu i nimalo divlju ideju književnosti. Povod za razvoj te čudnovate aplikacije bio je trenutak u kojem je njihova kćer nakon što je u nekom tekstu pročitala nešto malo slobodnije prirode, naime, bila malo tužna pa su oni odlučili da bi najbolje za sve bilo da da oni naprave ovakvu cenzuru. Zanimljivo, nije li?
Sad sve postaje malo čudno i nesimpatično, počevši s predodžbom da bi se dječja radoznalost trebala ugušiti umjesto da se to dijete poduči razlici između fikcije i stvarnosti i onda sve to primijeni na književnost.
Dobro, nitko nije prisiljen koristiti tu aplikaciju para iz Idaha, a ako je za vjerovati tendencijama proteklih nekoliko dana, onda će ona ubrzo i nestati.
Cenzura ipak najvećma služi samo kao štit vlastite mašte od (ne)čiste savijesti. Najbolje je onda književnost sa svim njenim mračnim stranama izmijetiti u neki drugi kontekst, zar ne?