Ovih će vam 4 razloga objasniti zašto je Knausgaardova heksalogija "Moja borba" najvažniji roman desetljeća
Pričali smo s istaknutim hrvatskim intelektualcima o ovom norveškom hit romanu
Karl Ove Knausgaard norveški je autor koji se proslavio autobiografskom heksalogijom naslovljenom Moja borba (sve slučajnosti s Hitlerovim djelom su itekako namjerne). Studirao je umjetnost i književnost u Bergenu, nakon toga je uređivao jedan od poznatijih norveških književnih časopisa da bi u jednom trenutku bio uključen u projekt prevođenja Biblije na norveški. Trenutačno živi u Švedskoj i ponosni je suvlasnik jedne male izdavačke kuće.
Svoju je književnu karijeru započeo 1998. godine, nakon čega je napisao fikcionaliziranu povijest anđela na Zemlji. Oba su romana naišla na odličan prijem kako kod kritike tako i kod publike. No, svjetsku je slavu stekao tek svojim postmodernim prustovskim štivom koje je izazvalo kontroverzne koje nadilaze sam naslov. On je, naime, na otprilike 4.500 stranica svoj život, ali i živote njemu bliskih osoba, ogolio do te mjere da se postavilo pitanje društvene prihvatljivosti takvog autorskog čina.
Prijevod prvog dijela ove serije nedavno je osvanuo i u našim tiskarama, ali mi smo ga čitali već davno prije toga. Kako se čini da ime ovog višestruko nagrađivanog autora već mjesecima lomi naše jezike, mi smo kroz razgovor s Goranom Ferčecom (dranatičar, dramatur i pisac), Srđanom Sandićem (pisac i književni kritičar) i Seidom Serdarevićem (priznati intelektualac i izdavač) pokušali pronaći razlog njegove neočekivano dobre recepcije.
1. Koja je tajna uspjeha neviđeno dobre recepcije Moje borbe
Srđan Sandić je priznao da ga je iznenadila neočekivano dobra recepcija ovog djela. On tu pojavu tumači time što čitateljstvo očito ipak želi literaturu koja nije pisana sebe radi. “Literatura ima zadatak da u čitatelju stvori povjerenje odnosno nekovrsnu identifikaciju. Želimo literaturu koja progovara iskrenije.”
“Knausgaard intimnu obiteljsku problematiku postavlja u neki sasvim novi kontekst. Svojim nas pisanjem tjera da kroz prizmu identifikacije s njegovom revalorizacijom definicije obitelji da se zapitamo što se zapravo događa s nama samima i na taj je način uspio uhvatiti duh vremena u kojem živimo, što sasvim sigurno nije odmoglo komercijalnom uspjehu Moje borbe”, nastavio Sandićevu tezu razvijati Seid Serdarević. Ništa drugačije ne misli niti Goran Ferčec. “Knausgaardov uspjeh ukazuje na to da se stanje u književnosti mijenja. Čovjek se od fikcije vraća nekoj filozofsko-egzistencijalnoj razini. Ovaj autor kroz svoj tekst propituje samu ideju humanizma, subjektiviteta i individualnosti”
U obzir treba uzeti još jednu stvar. Okrutna je stvarnost takva da trendove bilo koje vrste diktira industrija pa stoga doista ne bi trebalo nimalo čuditi što niti u domeni čitanja stvari ne mogu stajati drugačije. I dok je Frečec takvu stvarnost dao samo naslutiti, Serdarević je u tome bio mnogo eksplicitniji. “Činjenica da je ovaj roman izdala nakladnička kuća Ocean more sasvim je sigurno doprinjela njegovom komercijalnom uspjehu”, zaključio je vrlo direktno.
2. Pitanje problematičnosti sadržaja kojim se Kausgaard bavi
Knausgaard je autor koji se nimalo ne suzdržava u tome da cijeli svoj život pretoči na papir. Po tome unutar povijesti književnosti nije nimalo usmaljen. Ono što je na njegovo djelo navuklo nemalu količinu kontroverze bila je činjenica što je on lupi javnosti odlučio ponuditi i intimu sebi bliskih ljudi.
“Teško je govoriti o kontroverzi jer njegov roman zapravo i nije kontroverzan. Književnost može biti kontroverzna jedino ako govorimo o njezinoj biti, ali šamar društvenom ukusu ne pretpostavlja kontroverznost teksta.” Ovako mi je Seid objasnio vrtlog prašine koju je objava Knausgaardove heksalogije podigao. “Njega se smatra kontroverznim samo zbog toga što je primjećen kao prvi koji je uspio ogoliti međuljudske odnose koji zatičemo u bilo kojoj obitelji.”
Na to se nadovezao Sandić teorijom da je “dramativitet autora koji je nositelj, kičma pa i socijalna norma u jednom nudi jednu krajnje zanimljivu perspektivu za iščitavanje. Ovaj autor dopušta puninu altruističke reakcije, koja kroz oštre rubove teksta nudi afektivnu i dobro promišljenu poziciju.”
3. Osebujanost Knausgaardova jezičnog stila
U ovoj su točci svi moji sugovornici bili gotovo unisoni. “Sadržaj u bitnome određuje radikalnost jezika kojim Knausgaard piše o sebi. On je nekako uspio postići balans između jezika, teksta i sadržaja. Stilski je izrazito čist i upravo zbog te imanentne jezične jednostavnosti snalazi se u bilo kojoj situaciji”, ustvrdio je Goran Ferčec.
I Seid se čini usuglašen s Goranovom tezom o tome da je Kausgaard odličan stilist. “Pitanje njegova jezika zapravo je jedno od ključnih pitanja globalnog uspjeha ovog autora. Prijemčljivost njegovog jezika pripisujem varljivoj jednostavnosti izraza koji je u svom sukusu izrazito kompleksan”
4. Kreću li neki novi trendovi u književnosti
Ferčec je uvjeren kako se je u Knausgaardovom slučaju “dogodila dobra književnost koja je dobila svoju reakciju. Ja ovaj komercijalni uspjeh tumačim kao signal zaokreta prema ozbiljnoj književnosti pa bio on i kratkog vijeka.”
Seid Serdarević o ovoj je točci imao za reći nešto više od mojih ostalih sugovornika. “Živimo u vremenu u kojem je ozbiljna književnost dosad bila marginalizirana u medijima kojima su različiti oblici žanrovske književnosti neko vrijeme bili zanimljiviji. Ali to ne znači da je kvalitetna književnost ispala iz javnog diskursa. Jednostavno je bila manje prisutna. No, trend velikih romana jest nešto što se u posljednje vrijeme može zamijetiti.
Romani pokazuju tendenciju vraćanja prustovskom opsegu stranica.”
Takav je trend primjetila i svjetska kritika koja je roman Moja borba proglasila izrazito prustovski intoniranim štivom. No, jedan se od mojih sugovornika s ovim zaključkom nije složio. Sandić nije “sklon vjerovati i fascinirati se kritičarski preuveličanim komparacijama s konkretno Proustom ili bilo kojim drugim kanonskim glasom.To se zove PR, ne analiza, ali u redu.”
Na kraju krajeva, priznali mi to ili ne upravo je taj PR u konačnici Knausgaardu i osigurao njegov zvijezadni status, kako god mi to htjeli čitati.