Ovih šest knjiga Güntera Grassa sada bi obavezno trebali pročitati
Grass nas je napustio danas ujutro, ali njegove knjige su još uvijek s nama
Povodom smrti genijalnog njemačkog Nobelovom nagradom nagrađenog pisca, dramatičara i pjesnika, Güntera Grassa, mi vam u nastavku donosimo listu s popisom djela koja si nikako ne smijete dopustiti barem ne prolistati. Sva su prevedena na hrvatski i možete ih pronaći u fundusu Knjižnica grada Zagreba, osobno sam to provjerio.
1. Limeni bubanj
Govorimo od djelu koje je dio trilogije posvećenoj gradu Danzigu. Dva romana i jedna novela bave se gradom kroz tri vremenska perioda koji su obilježili Njemačku, ali i svijet. Radnja sve tri priče smještena je u grad Danzig (Gdanjsk), koji je ujedno i karika koja ova tri djela narativne strukture povezuje u koherentni ciklus, a govore o vremenu predratnih, ratnih i poslijeratnih godina.
“Limeni bubanj” je najpoznatiji dio ove trilogije, ali i jedan od prominentijih dijelova Grassova opusa, čiji se sadržaj bavi sudbinom malenog čudaka Oskara Matzeratha. Oskar je dječak koji je na svijet došao potpuno razvijena intelekta. Ovaj je dječak odlučio da nakon svog trećeg rođendana više neće rasti, što piscu omogućuje da svijet odraslih fokalizira kroz jedinstvenu perspektivu pripovjedača koji je naoko vječno dijete. Oskar svoje svjedočanstvo piše u jednom liječilištu (čitaj psihijatriji) u Danzigu u dobi od 30 godina.
Pitate se zbog čega se “Limeni bubanj” zove tako? Pa, taj mali Oskar za svoj je treći rođendan od majke na dar dobio mali limeni bubanj. Taj je limeni bubanj bio čaroban i transponirao je svog vlasnika u događaje koji su se odvijali izvan njegova prostornog, ali i vremenskog dosega (primjera radi: svjedočio je seksualnom činu na polju krumpira koji je rezultirao inseminacijom njegove bake Anne).
2. Pasje godine
Radnja romana, trećeg po redu iz ciklusa, zbiva se u višeetičkom porječju Visle, a burna povijesna zbivanja ostavljaju neizbrisive tragove kako u životu zajednice, tako i pojedinaca. Radnja prati razvoj odnosa dvojice muškaraca od kraja Prvog do kraja Drugog svjetskog rata. Pokušavajući oslikati pojavu klice nacizma, autor ovaj roman gradi brulesknim potezima zahvaljujući kojima se najviše osjeća modernistička poetika (nema čvrstoga fabularnog središta, nego se svijet djela iskazuje kao prostor za izražavanje mnogoglasja likova i susretište grozničavih mora koje se preklapaju sa životom).
Fokus se ovdje, bez obzira na tematiku koju pisac raspisuje, ne stavlja na Hitlera, već na Hitlerova psa. Prolistate li određen broj fabula i sami ćete shvatiti da u toj epskoj formi pas simbolizira ljudsku agresivnost, ali i slijepu vjernost koju Grass povezuje s odnosom Nijemaca prema Hitleru. Nabrajanjem predaka iz psećeg rodoslovnog stabla Hitlerova psa, motivu kojem se uvijek iznova vraća, Grass persifilira nacionalsocijalističku rasnu politiku, a kroz opise detaljnjih promjena u životima protagonista ukazuje na stalne mijene povijesnih uvjeta.
3. Štakorica
“Roman ‘Štakorica’ je sastavljen od niza pripovjednih radnji, dijaloga između bezimenog pripovjedača u prvom licu i štakorice. Cjelokupno čovječanstvo je zbrisano. Kružeći u svemirskom brodu oko opustjele Zemlje pripovjedač još jednom proživljava propast čovječanstva kroz sudbine različitih ljudi. Jedan od njih je slikar Malskat, krivotvoritelj gotskih fresaka.”
“On se udružuje sa šezdesetogodišnjim Oskarom Matzerathom, koji na loše društvene i političke prilike ne skreće više pozornost svojim bubnjem, ovom vremenu primjerenijom video produkcijom, te snima film. Oskar se usto vraća na mjesta svojega djetinjstva, u Danzing koji je u međuvremenu preimenovan u Gdansk – i u Kašubiju, kako bi ondje slavio rođendan svoje bake.”
4. Moje stoljeće
Grass za svaku godinu u razdoblju od 1900. do 1999. godine pripovijeda po jednu kratku priču. Likovi, mahom mali ljudi, govore u prvom licu o nekim detaljima iz svojih života, koji su za njih toliko značajni da su ostavili trajni dojam. Iz perspektive velike povijesti ti su događaji i doživljaji nevažni, ali se ta ista povijest kroz njih prelama, te tako osobne sudbine ljudi iz najnižih društvenih slojeva grade jednu paralelnu, istinsku i stvarnu povijest stoljeća.
To se, naravno odražava i na stil pisanja. Svaka je priča ispričana jezikom svog pripovjedača (a njih je ipak 99) i dodatno je začinjena kompleksnim vremenskim skokovima. Ja bi rekao da je to idealno štivo za držanje na noćnom ormariću. Priče su kratke, čitke, a brojanje ovčica je zastarjelije i od Biblije.
5. Kutija: priče iz tamne komore
U ovoj autofikcijskoj knjizi o Grassu o njemu govori njegovo osmero djece (njih osmero), a priču povezuje jedna sasvim neobična fotografska kutija. Pogled na vlastiti život kroz dječje oči, priče o odrastanju, ocu i obiteljskoj prijateljici fotografkinji, pruža novo viđenje života slavnog nobelovca. Kutija je naprava za prikaz osobne i globalne povijesti, veza i odnosa, proživljenog i željenog.
Ona je čarobni aparat koji snima ono čega nema – ljudske želje ili budućnost koja se tek treba dogoditi. Snimljene su tako slike srušenog Berlinskog zida, četiri žene slavnog književnika, ali i brojne, više ili manje skrivene, želje djece tog istog književnika i tih istih žena. Ova je knjiga i autobiografski zapis i dokument o jednom vremenu ali i obiteljska priča.
6. Plebejci vježbaju ustanak
Za kraj sam ostavio jednu od najvećih drama prošlog stoljeća, barem što se političkog teatra tiče, “Plebejci vježbaju ustanak”. U jednom ju je trenutku (sedamdesete) Georgij Paro postavio na pozornici Teatra &td izazvao svojevrsni skandal budući da je istočnonjemačka vlada zahtjevala da se skine s programa (što je Zuppa rezolutno odbio). Siguran sam da su naši stariji čitatelji još uvijek oduševljeni tom predstavom, ali za sve nas mlađe: evo što se u djelu zapravo zbiva.
Već i sam podnaslov ove drame je intigantan: njemačka tragedija. Grass se u ovom djelu kroz sliku i priliku Bertolta Brecha (Chef) bavi Radničkim ustankom iz ’53. koji je krvavo ugušen od strane Crvene armije. Metateatarskom tehnikom Grass dramatizira situaciju tog ustanka povezujući ga s dramom na kojoj Brecht radi (“Plebejci”) i pokretom koji je bio prisiljen podržati.