Pogledali smo prvu sezonu nove Netflixove serije. 'The Gentlemen' Guya Ritchieja nokautirat će vas na vaše zadovoljstvo
Spin-off istoimenog Ritchiejeva filma iz 2019. osvanuo je 7. ožujka s osam jednosatnih epizoda prve i zasad jedine potvrđene sezone
Novi "The Gentlemen" je sjajan, dinamičan i urnebesan, prepun prizora u kojima se začudno spajaju aristokratska blaziranost i gangsterska sirovost. Koliziju svjetova iz kojih dolaze ono je što nitko nikad nije snimio tako zavodljivo i urnebesno poput Ritchieja. Savršena kombinacija nevjerice i glasnog smijanja je zagarantirana.
Serija “The Gentlemen”, koju potpisuje etablirani britanski redatelj Guy Ritchie, osvanula je 7. ožujka na Netflixu s osam jednosatnih epizoda prve i zasad jedine potvrđene sezone. Serija je spin-off istoimenog filma iz 2019., u kojem su glavne uloge tumačile holivudske zvijezde poput Matthewa McConaugheyja, Colina Farrella, Henryja Goldinga i Hugha Granta, uz poslovično sjajan casting svojstven Ritchiejevim ranijim uradcima, u kojima bi još bolje upoznali prvoligaše britanskog glumišta.
Činjenica da se nitko od spomenutih ne pojavljuje u Netflixovom spin-offu istovremeno budi mali oprez, ali i obećava samostalno djelo koje neće ‘jahati’ filmski predložak. Kao i kod sličnih varijanti u kojima se eksploatira raniji uradak pa prenosi na dulju formu i drugačiji format, tako je i nad “The Gentlemenom” bio prisutan upitnik o kvaliteti. Zavrjeđuje li da svoje dragocjeno vrijeme potrošimo na njega?
Kao i svi konzumenti stream sadržaja, i ja sam od onih koji razmaženo drže do svojeg vremena, kao i do svog još razmaženijeg ukusa, bez obzira koliko on bio manjkav ili zadrt. U slučaju Guya Ritchieja stvar je još kompliciranija – jedan sam od onih koji doista vole njegov filmski stil kojim je izgradio ime. Istovremeno, mogu razumjeti i one koji ga baš ne vole. Ritchie je jedan od onih kod kojih vam je dovoljno par kadrova pa da prepoznate da su njegovi. U svakom slučaju, očekivanja su bila velika, kao i oprez.
Neočekivano nasljedstvo
I zato, nakon gledanja novog “The Gentlemena”, možemo odmah “prijeći na posao” i to onako kako to radi Guy Ritchie, što se kaže, u glavu. Novi “The Gentlemen” je sjajan, dinamičan i urnebesan. I to na onaj način koji podsjeća na njegove najbolje momente koje nam je u bogatoj karijeri priuštio.
Na početku serije pratimo mladog časnika Eddieja Hornimana (glumi ga Theo James), koji nakon očeve smrti neočekivano, kao mlađi brat, nasljeđuje 500 godina staro seosko imanje. Obiteljsko imanje i biznis koje zatiče u trulom i lošem stanju – krov je pun rupa a farma jogurta i burgera je na izdisaju – ispostavljaju se tek kao svojevrsni paravan za farmu kanabisa, koja je dio puno već carstva koje je od preminuloga oca iznajmilo dio zemlje, ili bolje rečeno, ono što je ispod zemlje.
Tako upoznaje Susie Glass (Kaya Scoledario) koja vodi tu podzemnu proizvodnju trave za svog oca Bobbyja Glassa (Ray Winstone), dok ovaj služi podužu zatvorsku kaznu.
Redatelj u punoj formi
Mladi Edward mora se suočiti s nečim o čemu njegova tipično dekadentna aristokratska obitelj ne zna ništa, kao i onim o čemu ni sam ništa ne zna u toj obitelji, a to su gadni dugovi starijeg brata (Daniel Ings) još gadnijoj gangsterskoj ekipi iz Liverpoola. Istovremeno, pod pritiskom je misterioznog biznismena iz Londona (Giancarlo Esposito), koji nudi previše novaca za obiteljsku farmu i za kojeg naslućuje da zna što se na farmi zapravo događa.
Uz sve te neočekivane likove sa zakulisnim namjerama, mlađi Horniman može računati jedino na pouzdanog kućepazitelja i vrtlara Geoffa Seacombea (o da, tu je Vinnie Jones), jednog od likova koji su oduvijek bili svojevrstan trademark Ritchiejevih filmova. A ono što nas je u njegovim filmovima oduševljavalo, toga u “The Gentlemenu” ima napretek i čini se da je redatelj u punoj formi.
Prepoznatljiv drive
Iako je radnja serije doista spin-off filma, to ne treba opterećivati one neodlučne gledateljice i gledatelje. Potpuno je svejedno jeste li film gledali ili niste jer, iako je kostur radnje i poneki punkt iz filma prisutan u seriji, ona je zasebna i neovisna priča. Ono što je najvažnije je da se opet možemo uvjeriti u posebnost filmskog kadra i dinamike Guya Ritchieja, onoga čime se izdvojio od ostalih i postao jednim od najvažnijih filmaša svoje generacije.
Redatelj koji je u industriji od tinejdžerskih godina i koji se u njoj uspinjao poput šljakera – od najnižeg levela prema vrhu – nikad nije krio da želi osvojiti gledatelje. Guy Ritchie uvijek je želio da ga raja voli i prilično je uspio u tome.
Taj njegov drive ponovno je tu: brza dinamika i montaža, savršeni spotovski spoj glazbe i prizora u slow-motionu, uz opsesiju koju Ritchie nikad nije krio, a to je fascinacija likovima poput Michaela Corleonea iz Coppolinog “Kuma”. Dakle, u osnovi, good guy koji vodi privilegiran život, ali u kaosu nastalom nakon susreta s mračnim podzemljem i svim tim besprizornim tipovima ‘prodaje dušu vragu svome’ i postaje beskrupulozni monstrum ogrezao u moći.
Nokaut na vaše zadovoljstvo
Ta “gospoda” se u seriji kreću u biotopu u kojemu se Ritchie snalazi kao riba u vodi, a to je začudni spoj aristokratske blaziranosti i gangsterske sirovosti. “The Gentlemen” je prepun prizora u kojima se čas priča uvijeno i ‘svisoka’ dok se pijucka čaj s podignutim malim prstom, da bi se sve u sekundi izvrnulo u dijaloge s liverpulskim žargonom među likovima u trenirkama dok filetiraju ribu na obližnjoj tržnici.
Taj love/hate odnos prema spomenutim britanskim ‘atrakcijama’ poput aristokracije i gangstera i koliziju svjetova iz kojih dolaze ono je što nitko nikad nije snimio tako zavodljivo i urnebesno poput Ritchieja.
I zato, ako volite (ili ste voljeli) osebujan stil redatelja koji priče snima poput kakvog boksača brzim izmjenama različitih udaraca, u odlično tempiranim serijama aperkata i direkata, dopustite da vas Guy Ritchie ‘nokautira’ na vaše zadovoljstvo. Savršena kombinacija nevjerice i glasnog smijanja je zagarantirana, a onih sat vremena koliko traje pojedina epizoda proći će u tili čas.