Pomogao je spasiti brak Gustava i Alme Mahler. Gdje je danas turski kauč koji je postao simbolom psihoanalize?
Akademska slikarica Diana Sokolić i dizajnerica Karla Kocijan govore o divanu - ležaju koji je stigao s istoka i zaludio zapad
U Europu je stigao negdje u 18. stoljeću, kada se počeo upotrebljavati u Francuskoj. Naročito je popularan postao početkom 19. stoljeća, kao i sve što je dolazilo s Istoka. Bio je glavna figura u haremu, da bi u doba romantizma bio toliko u modi da je postao gotovo nezaobilazan gost europskih kavana. On je divan – turski kauč koji je na zapadu dobio status pomodnog komada namještaja, ali i kulturološkog simbola.
Nakon što su akademska slikarica Diana Sokolić i dizajnerica Karla Kocijan u prvom dijelu ‘Namještajke’ otkrile neke zanimljivosti o povijesti ligeštula – kao i o pijanom pekaru koji ih je s Titanika bacao u more – u drugome dijelu Telegramova serijala o namještaju donosimo priču o ležaju koji je stigao s istoka i zaludio zapad – divanu.
Zašto je baš taj komad namještaja Sigmund Freud odabrao za svoju ordinaciju? Što je rekao Gustavu Mahleru dok je za vrijeme seanse ležao na divanu u njegovoj bečkoj ordinaciji? I kakve veze sa svime ima Mahlerov imenjak Klimt?
Divaniti sa stilom
U Osmanskom carstvu, riječ “divan” odnosila se na carsko vijeće, državni savjet, sijelo, pa i razgovor – odatle i izraz “divaniti”. U doslovnom smislu, divan je bio soba ispunjena jastučićima, a pojam označava i vrstu počivaljke za sjedenje ili ležanje, nalik na kanape, kauč, sofu, često s naslonom i valjkastim jastucima s obje strane.
U Europu je stigao negdje u 18. stoljeću, kada se počeo upotrebljavati u Francuskoj. Naročito je popularan postao početkom 19. stoljeća, kao i sve što je dolazilo s Istoka. U doba romantizma je toliko u modi da se često nalazi po kavanama, koje tada postaju mjesta okupljanja.
Freudov divan
Slavni ležaj na kojemu je Sigmund Freud počeo s psihoanalizom bio je upravo divan, koji je kasnije, baš zahvaljujući Freudu, postao kulturološki simbol psihoterapije – i neizostavan filmski rekvizit, bez kojega bi svaka scena koja se odvija u ordinaciji psihologa ili psihijatra izgledala nedovoljno uvjerljivom.
Freud je svoj divan dobio na dar od pacijentice Madame Benvenisti, negdje oko 1890. godine. Bogato urešen kaškai tepih kojim ga je prekrio sam otac psihoanalize skriva poprilično jednostavan ležaj s grubim drvenim okvirom i nagomilanim jastucima. Postavljen u središte Freudove ordinacije, divan je postao sunce njegove psihoanalitičarske gravitacije, a sviđao se i pacijentima.
Počivaljka je postala predstavnik same prakse psihoanalize i nedvojbeno jedan od najpoznatijih komada kućnog namještaja na svijetu.
Glavni u haremu
Kudgod da je išao, Freud je divan nosio sa sobom, pa tako i u London, u koji se odselio iz Beča 1938. godine. Selidba Freudova divana ne čudi jer je počivaljka bila ključna za stvaranje bečke atmosfere iz perioda fin-de-siéclea u kojem je Freud živio i radio. Zanimljivo je to što je Freudova ideja o psihoanalitičkom divanu usko vezana uz njegov interes za Tursku i tadašnje Osmansko carstvo.
U ta vremena, na orijentalnim slikama, divan – prekriven tepihom i jastucima – obično je bio glavna figura u haremu, s polugolom odaliskom koja je na njemu ležala. Istraživanja velškog “gerilskog povjesničara” Petera Swalesa, pored informacije o Freudovoj tajnoj aferi s vlastitom šogoricom, otkrivaju i da je slavni psihoterapeut navodno zavidio Turcima.
Kako bilo, divan – odnosno, turski kauč – spočetka je bunio mnoge koji su zalazili u Freudovu ordinaciju. Jedan je pacijent posvjedočio da mu se, čim se smjestio u stari, ofucani divan, “otopila nutrina”. “Dok mi je tijelo tonulo u meki pamuk, duša mi se srušila zajedno s tijelom, a suze su mi ispunile oči. Ne bi bilo isto da sam sjedio na stolici”.
Slavni pacijent
Na divanu – koji je Freud koristio kao alat za unaprjeđenje procesa liječenja mnogih poznatih i manje poznatih ljudi – ležao je i Gustav Mahler. Ali tamo nije dospio kao slavni skladatelj i dirigent, već kao suprug prekrasne žene – Alme Mahler.
Rođena 1879. u Beču, Alma je odrastala u umjetničkoj obitelji – majka joj je do udaje bila operna pjevačica a otac poznati slikar. Alma se intenzivno bavila glazbom, učila kompoziciju, a pritom je bila okružena najznačajnijim likovnim umjetnicima Austrije toga doba. Čak je i Gustav Klimt, jedan od najvažnijih slikara bečke secesije, neko vrijeme bio zaljubljen u nju.
S Gustavom se upoznala 1901., na jednom prijemu. Bio je 19 godina stariji od nje i u to je vrijeme postao ravnateljem Opere u Budimpešti. Alma, koja je bila ne samo lijepa i obrazovana, već je iza sebe imala bogatu glazbenu karijeru s preko 50 skladanih kompozicija, očarala je Mahlera i ubrzo su se vjenčali. Već je 1902. rodila prvu kćer Mariju Annu, a nakon dvije godine i drugu kćer Annu.
Feminizam po Freudu
Na muževljev se zahtjev prestala baviti glazbom, a kada je Marija Ana sa samo pet godina umrla, Alma je pala u tešku depresiju. No, odlaskom u toplice 1910., upoznaje mladog arhitekta Gropiusa, s kojim se upušta u strastvenu ljubavnu vezu, za koju uskoro saznaje i njezin muž. I tada, nesretan zbog gubitka kćeri i nevjere svoje supruge, Gustav Mahler odlučuje potražiti pomoć svog sugrađanina i sunarodnjaka Freuda. U Freudovoj ordinaciji dočekao ga je, naravno, divan. Što je Freud rekao očajnome Mahleru?
Objasnio mu je da Alma nije samo njegov ukras, nego žena s karijerom kojoj mora omogućiti nastavak ostvarivanja i na glazbenom polju. Poznati je psiholog Mahleru rekao da za Almu nije dovoljno da bude samo majka i supruga poznatog umjetnika.
I doista, nakon što se vratila iz toplica, Mahler je Almu poticao da se nastavi baviti glazbom te joj pomogao da izda još nekoliko skladbi, da bi iznenada preminuo 1911. godine. Ta činjenica nije spriječila Freuda da Almi pošalje račun za odrađenu seansu!
A što je bilo s divanom? Iako Freudov muzej postoji i u Beču, Freudova ordinacija danas se nalazi u Londonu, u kući koja je bila njegovo zadnje prebivalište i koja je pretvorena u muzej. Centralno mjesto u njemu, naravno, ima slavni divan.