Pijani pekar bacao ih je u more, a sada vrijede 150 tisuća dolara. Otkrijte što niste znali o ligeštulima
U suradnji s akademskom slikaricom Dianom Sokolić i dizajnericom Karlom Kocijan donosimo mini-serijal o namještaju
Dokumentarna serija “Moderna vremena” autora Dubravka i Mateja Merlića u režiji Tomislava Šobana svojim je sjajnim pristupom povijesti hrvatskog dizajna druge polovice dvadesetog stoljeća probudila interes ne samo za taj dio našeg kulturnog nasljeđa, već i za dizajn općenito.
Da je tema dizajna, a tako i namještaja, sve popularnija, dokazuje i knjiga “O namještaju” (Jesenski&Turk, 2022.) akademske slikarice Diane Sokolić i dizajnerice Karle Kocijan, koja donosi pregled povijesti namještaja kroz stilske epohe, s posebnim osvrtom upravo na dizajn i dizajnere namještaja u Hrvatskoj od 1945. do danas.
‘Namještajka’
Knjiga kratkim biografijama predstavlja i najznačajnije dizajnere 20. i početka 21. stoljeća, kao i njihove najvažnije stolice i naslonjače; donosi i glosar pojmova iz povijesti umjetnosti koji se u djelu spominju, te rječnik s opisom i nazivom komada, odnosno, vrsta namještaja.
Ova fascinantna knjiga protekloga je vikenda izložena na Zagrebačkom salonu u Laubi koji je otvoren do 30. siječnja, a tim povodom autorice za Telegram pišu serijal tekstova u kojemu se bave namještajem te zanimljivim poznatim i manje poznatim uz njega povezanim pričama.
Znate li koji je komad namještaja pomogao u spašavanju ljudskih života prilikom potonuća Titanika? Što znači fraza ‘premještanje ligeštula na Titaniku’? Postoji li veza između Benjamina Guggenheima i pekara na slavnome brodu? Zvijezda prvoga dijela ‘Namještajke’ je – ligeštul.
Tisućljetna povijest
Malo je komada namještaja koje tako silno asocijativno povezujemo s ljetom kao što to činimo s ligeštulom – sklopivom ležaljkom od platna na drvenoj konstrukciji.
Ta ležaljka na stražnjoj strani ima utore kojima se nagib može prilagođavati, a naziv je u nas stigao iz njemačkog jezika. Na engleskom se jeziku takva vrsta ležaljke zove deck (paluba) chair (stolica), što je i logično jer su se ligeštuli u počecima dominantno koristili na palubama putničkih brodova, ali i na plažama, vrtovima, na izletima u prirodu.
Ligeštuli se često mogu vidjeti na fotografijama s početka dvadesetog stoljeća, no povijest sklopivih stolaca (bez naslona) i stolica (s naslonom), seže još od starog Egipta i antike, te se razvitak udobnih komada namještaja, baš kakav je i ligeštul, može pratiti unazad nekoliko tisuća godina.
Preslagivanje ligeštula
Onakvi kakve danas poznajemo pojavili su se tek oko 1850. godine, a trenutno se većinom izrađuju od metala i sintetičke tkanine radi lakšeg sušenja jer se postavljaju na plaže i uz bazene, a uz to su dio opreme za kampiranje.
No, na palubama brodova obično su izrađeni od drvenog okvira s letvicama, a na njih se ponekad stavljaju i jastuci. Možda najpoznatiji brodski ligeštuli oni su s Titanika: u engleskom jeziku čak postoji fraza “Shifting the deck chairs on the Titanic”, koja doslovno znači: “premještanje ligeštula na Titaniku”, a koristi se kada se hoće reći da netko pažnju posvećuje trivijalnim umjesto važnim stvarima.
Iako je preslagivati ligeštule zadnja stvar koju treba raditi na brodu koji tone, u našoj su priči oni itekako važni.
Na scenu stupa slavna obitelj…
Jedan od najpoznatijih brodova u svjetskoj povijesti na svoju je prvu i zadnju plovidbu isplovio 10. travnja 1912. iz Southamptona, gdje je ukrcao prvi dio putnika, a potom se zaustavio u Cherbourgu, gdje su se ukrcali putnici s europskog kopna, te u Queenstownu (danas Cobh) u Irskoj.
Većinu su putnika činili milijunaši te poslovna i kulturna elita onoga vremena. Biti na Titaniku na njegovoj prvoj plovidbi bila je stvar prestiža. Stoga se na njemu našao i Benjamin Guggenheim, jedan od sedmorice sinova bogatog industrijalca Meyera Guggenheima. Benjaminov brak s Florette J. Seligman bio je poslovni spoj dviju bogatih obitelji. Iako je s Florette imao tri kćeri (jedna od kojih je slavna Marguerite “Peggy”), u tom braku nije bilo puno sreće.
Florette se protivila neumjerenoj rastrošnosti svoga supruga, pa je on kupio stan u Parizu u kojem je provodio veći dio svoga vremena. Tamo je, razumije se, našao i društvo – mladu pjevačicu Léontine Aubart, s kojom je krenuo na putovanje Titanikom. Uz njih su bili gospođina pomoćnica, Benjaminov batler Victor Giglio i vozač.
Pojavljuje se pekar
U trenutku udara broda u santu, svi su spavali. Udarac je prvo probudio žene, koje su pojurile do Guggenheimove kabine, odakle su, navukavši na sebe debele džempere, zajedno otrčali na palubu. Tamo je već vladala gužva. Brodsko osoblje pomagalo je ženama i djeci da se ukrcaju u čamce za spašavanje. Guggenheim i Giglio ukrcali su Leontinu i njenu sobaricu u čamac, a onda se priključili posadi, pomažući joj.
Vidjevši da za njih neće biti mjesta u čamcima, vratili su se u svoje kabine, odjenuli frakove; Benjamin je stavio ružu u zapučak. Natočili su si viski, zapalili cigare, te odlučili mirno pričekati da brod potone. Tome svjedoči jedna od preživjelih putnica, koja je čula Guggenheimove riječi: “Odjenuli smo se najbolje što možemo i spremni smo potonuti kao džentlmeni”.
Za to vrijeme, dok su se na palubama žene ukrcavale u čamce ne vjerujući da brod doista tone, glavni pekar Titanika Charles John Joughin jurio je uokolo dijeleći ljudima u čamcima štruce kruha. Na sebe je navukao slojeve debele odjeće i neprekidno trčao od kuhinje do čamaca noseći onoliko kruha koliko je mogao. Usput je, prestravljen onime što se događa, u sebe nalijevao sva alkoholna pića na koja je naišao.
U ligeštulu je spas
Nakon što je podijelio sav kruh, Joughin je u more počeo bacati ligeštule, kako bi se za njih mogli primiti ljudi koji su, budući da za njih nije bilo mjesta u čamcima, bespomoćno plutali ledenim prostranstvom.
On je ostao stajati prepušten sudbini, držeći se za ogradu broda koji tone, sve dok nije izgubio tlo pod nogama. Iako su ljudi u ledenom moru umirali nakon samo nekoliko minuta, pekar Joughin nekako je uspio doplivati do jednog prevrnutog čamca te, držeći se za ruku jednog od putnika, živ dočekao spasilački čamac, provevši u ledenoj vodi puna dva sata. Kao jedinu posljedicu imao je – otečena stopala.
Čini se da ga je pijanstvo, zajedno sa slojevima odjeće, spasilo od smrzavanja.
Ligeštul za 150.000 dolara
I dok tijela Benjamina Guggenheima i Victora Giglia nikada nisu pronađena (ili identificirana), dame su se spasile i doživjele starost: Leontina je umrla 1964. godine s navršenih 77 godina, baš kao i njezina sobarica, koja je i rođena i umrla iste godine kad i njena gospođa.
Joughin, koji je dijelio kruh i u more bacao ligeštule, umro je 1956. u 78. godini. Tako su ligeštuli za jedne bili zadnje mjesto na kojemu su sjedili, a drugima su spasili živote.
Zanimljivo, samo je šest ligeštula s Titanika “preživjelo” potonuće. Jedan je 2001. godine prodan na aukciji za 33,5 tisuće funta, a drugi 2015. za rekordnih 150 tisuća dolara.