Redatelj Giorgio Surian najavljuje novu opernu premijeru u Rijeci: 'Djevojka sa Zapada sofisticirana je i spektakularna'
Najzrelije Puccinijevo djelo na pozornicu HNK-a Ivana pl Zajca Rijeka stiže 28. veljače
Stogodišnjicu smrti velikog talijanskog skladatelja Giacoma Puccinija Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci obilježit će izvedbom njegove opere “Djevojka sa Zapada” (La Fanciulla del West), pod dirigentskom palicom maestra Valentina Egela i u režiji Giorgia Suriana.
Puccinijeva djela “La Bohème”, “Tosca” i “Madama Butterfly” čine tri od šest najčešće izvođenih opera u svijetu, dok je opera “Djevojka sa Zapada” – jedno od Puccinijevih najsloženijih djela – praizvedena u njujorškoj Metropolitan Operi 1910. i, kako saznajemo u razgovoru s redateljem nove riječke produkcije, ostala nepravedno u sjeni.
Premda je Rijeka grad duge i bogate tradicije izvođenja Puccinija, do danas je “Djevojka sa Zapada” tamo izvedena samo jednom, četiri godine nakon praizvedbe 1914.: u tadašnjem Teatru Comunale izvela ju je jedna gostujuća operna družina iz Italije. Od 1946., kada je ustanovljena riječka Opera s vlastitim ansamblom, “Djevojka sa Zapada” nije bila na opernoj pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca. Ta će se dugogodišnja nepravda ispraviti upravo 28. veljače, kada “Djevojka sa Zapada” premijerno stiže na scenu nacionalnog teatra grada Rijeke.
Surian u dvojakoj ulozi
“Kritika je složna da je ovo najzrelije Puccinijevo djelo”, otvara razgovor Surian. “Priča se odvija u tipičnom vestern ambijentu punom surovosti, raskalašenosti, razbojništva, kocke i umorstava. Rudarsko mjesto gdje vlada borba za opstanak i gdje preživljavanje mijenja ljude i nabolje i nagore”.
Lica su to, kaže ovaj umirovljeni nacionalni operni prvak, nostalgična, udaljena od svojih obitelji, lica koja sanjaju i nadaju se boljoj budućnosti. “Puccini kroz tu borbu dobra i zla šalje poruku iskupljenja, podcrtavajući na prvome mjestu čistoću i dobrodušnost glavne junakinje koja ljubavlju osvaja zajednicu”.
Surian, veliko ime riječke, hrvatske ali i međunarodne operne scene, komad ne samo da režira, već je i jedan od interpreta, zajedno sa sopranisticama Gabrielle Mouhlen i Anastasijom Bodlyrevom u alternaciji, te tenorom Ivanom Momirovim. Naš će sugovornik pjevati ulogu šerifa Jacka Rancea i po prvi puta režirati ovu opernu predstavu.
Praizvedbom ravnao Toscanini
Puccini u Surianovoj karijeri zauzima važno mjesto – pjevao je u operama “Turandot”, “La Bohème”, “Gianni Schicchi”, a jednu je ulogu u mladosti ostvario čak i u “Madami Butterfly”. Međutim, u “Tosci” je, kaže, pjevao najviše puta. “A sada mi je, eto, došla i ta uloga šerifa. Volim vesterne još iz djetinjstva, kao i svi iz moje generacije, tako da mi je biti šerifom u operi jedno veliko zadovoljstvo”, govori.
“Djevojka sa Zapada” prva je opera skladana za Metropolitan Operu u New Yorku, a prilikom blještave njujorške praizvedbe za dirigentskim je pultom bio Toscanini, dok su velike operne zvijezde Enrico Caruso, Emmy Destinn i Pasquale Amato pjevali glavne uloge. Puccini je, sam u svojoj loži, pratio izvedbu.
Libreto je napisan prema drami Davida Belasca “Djevojka sa zlatnog zapada” a prati događaje tijekom kalifornijske zlatne groznice 1850-ih. Umjesto mjesta iz snova i nade u bolju budućnost, Kalifornija se pokazuje prostorom nesmiljene borbe. Saloon Polka, bar glavne junakinje Minnie, jedino je mjesto susreta i suživota onih u potrazi za bogatstvom i srećom.
Pritom, mnogi se bore za njezinu naklonost – uključujući i šerifa – ali ona čeka pravu ljubav, misleći da ju je pronašla u zgodnom strancu koji je ušetao u krčmu. On bi, međutim, mogao biti ozloglašeni razbojnik, zbog čega se cijela krhka zajednica okreće naglavačke.
Vagnerijanski kompleksna
“Ovu je operu teško izvoditi jer je spektakularnija od ostalih Puccinijevih djela, koja su većinski intimnog karaktera. ‘Djevojka sa zapada’ zahtijeva veći trud, a zanimljivo je i to da je u glazbenom smislu sofisticiranija. Kritičari je smatraju jednom od najteatralnijih i najboljih Puccinijevih dostignuća”, kaže Surian.
“Meni je divno to što je ona više u vagnerijanskom stilu. Nema onih arija na koje je publika navikla, već je razrađena u složenoj i inventivnoj orkestraciji, a pjevači su, pak, poput dijela orkestracije. Čisti vagnerijanski stil”.
Režirati i pjevati istovremeno, svjedoči iskusni Surian – koji je pozornicu dijelio i s, između ostalih, Lucianom Pavarottijem, Nikolajom Giaurovim, Joseom Carrerasom i Montserat Caballe – nije lak zadatak. “Unatoč svemu, spremni smo. Imamo još nekoliko proba s orkestrom i publika može očekivati dobro razrađen komad, kako na scenskoj i vizualnoj, tako i na umjetničkoj, izvađačkoj i pjevačkoj razini”.
Puccini u gradu koji teče
Riječka je publika, govori Surian, “dakako uvijek uzbudljiv izazov”. “Imamo lijep i otvoren odnos. Sretan sam što mogu još nešto donijeti za tu našu publiku. Sve što sam radio – Rijeka je prihvatila, i drago mi je da imam ulogu više koju mogu podijeliti sa svojim gradom i svojim ljudima”, dodaje.
On se prilikom režije pažljivo držao Puccinijevih naputaka. “On je bio vrlo precizan i pratio sam njegove opaske. Ako ga se prati i prenese na pozornicu onako kako je on to zamislio – ne može biti greške”, pojašnjava. Iako će mnoge svjetske i domaće operne kuće na ovaj ili onaj način proslaviti obljetnicu Puccinijeve smrti, Rijeka za to ima poseban razlog.
Naime, Riječani su slavnog skladatelja upoznali prilikom njegova osobnog posjeta “gradu koji teče” 1895. godine. Riječke novine La bilanca, krajem ožujka 1895. objavile su iznimno zanimljivu vijest o pismu kojim “slavni maestro Puccini” najavljuje svoj dolazak na riječku premijeru njegove opere “Manon Lescaut” koncem travnja te godine.
Profinjeni lirski motivi
Vijest je, naravno, ushitila Riječane. Međutim, Puccini se nije pojavio, iako je predstava osvojila publiku i izvodila se danima. A onda, kada to više nitko nije očekivao, Maestro je ipak stigao u Rijeku, i to u subotu, 4. svibnja. Po svršetku izvedbe, skladatelj je bio obasut kišom cvijeća uz bučne ovacije, dok se istodobno dijelio letak s epigramom u njegovu čast.
Pred zastor je pozvan čak 34 puta, a na izvedbi dan poslije 30 puta. Prije svojeg odlaska iz Rijeke, potaknut veličanstvenom dobrodošlicom omiljeni je gost kazalištu predao pismo zahvale svima koji su ga podržali u gradu koji, kako je napisao, “nije štedio pohvala i počasti”.
Puccini Rijeci nije ostao samo lijepa uspomena – Riječani su i nakon njegova posjeta u svome gradu redovno gledali i slušali njegova djela. Godine 2024. gledat će, nakon točno 110 godina, “Djevojku sa Zapada”, ali ovoga puta u vlastitoj produkciji i u režiji nacionalnog opernog prvaka Giorgija Suriana.
Iako ne spada u najprepoznatljivija Puccinijeva djela, “Djevojka sa zapada” opera je puna nade i srušenih snova, opera o ljubavi i iskupljenju kroz suptilno i odvažno pisanu glazbu i partituru prožetu profinjenim lirskim nitima. Sve su to razlozi zbog kojih svakako vrijedi pogledati njezinu novu inscenaciju.