Konceptualni umjetnik Slaven Tolj za Telegram: 'Zbog moždanih udara ne mogu izgovoriti imena članova obitelji, ali i dalje radim'

Izložbu 'Krakelure, Pavo i ja' splitska će publika moći pogledati od 29. veljače do 21. ožujka, a za Telegram o njoj govore Slaven Tolj i Jasna Gluić

FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

Nakon bolonjske, riječke i zagrebačke publike, radovima Slavena Tolja od 29. veljače imat će priliku svjedočiti i splitska publika zahvaljujući tamošnjem Multimedijalnom kulturnom centru.

Izložba ‘Krakelure, Pavo i ja’ otvoriti će se u Galeriji MKC u Domu mladih u Splitu i na njoj će cijenjeni multimedijalni umjetnik izložiti ne samo recentne, već i ranije radove.

Kada danas izlaže svoja ranija djela ili njihove segmente, Tolj se prema njima, napominje povjesničarka umjetnosti i kustosica Helena Puhara, ne odnosi retrospektivno već asocijativno. “Ona su pomno izabrana jer su u direktnoj vezi s nekim situacijama, pojavama, idejama i predviđanjima koje umjetnika ovog časa opsjedaju ili koje trenutno živi”.

Nevažno je li riječ o ljudima koji su mu u mislima, stvarima koje arheološkim metodama uskrsava, životnim okolnostima i situacijama – smrt, potrošenost i dotrajalost – sve ono što je dovedeno do kraja, u nekoj je permanentnoj asocijativnoj vezi s njegovom svakodnevicom, veli Puhara.

Spomen nogometašima Dubrovnika

Izložbe se, kao i radovi Slavena Tolja, nadovezuju jedne na druge, ali splitska će ipak po nečemu biti posebna, a razlika leži u tome što će u tom gradu biti izložen i rad koji se tiče sporta i nogometa. “Zaljubljenik sam u nogomet”, govori Tolj, “nekad sam i sam trenirao na poziciji vratara sve dok nisam povrijedio koljeno. I moj otac Splićanin je navijao za Hajduk i učlanio me u klub još kao dijete”.

Tolj i danas uživa u nogometu pa je tako neki dan napravio pauzu u postavljanju izložbe i s prijateljima otišao na utakmicu. Spomenuti rad po kojem se splitska izložba razlikuje od ostalih dio je kamene ploče podignute u spomen nogometašima GOŠK Dubrovnik poginulima u borbi 1942. godine.

“Ploču su uništili 1990-ih kada su se takvi spomenici redom rušili, kada su smetali. Na istom mjestu u dogledno se vrijeme pojavila drugačija vrsta ploče s novim simbolima, očito zamjenom za stara ideološka uvjerenja”, priča Tolj

Kustosica izložbe i voditeljica likovno-izložbenog programa MKC-a Jasna Gluić s radovima Slavena Tolja susrela se još ranih devedesetih. “Sjećam se ‘Prekinute igre’, crno-bijele fotografije teniske loptice zaglavljene u volute kapitela dubrovačke katedrale. Nastala je 1993. u vrijeme Domovinskog rata nakon napada na Dubrovnik, no komunicirala je na više razina, pa je tako meni značila kraj jedne bezbrižnije etape života, dakako i svih nas u Hrvatskoj”.

Performans za otvorenje izložbe

U međuvremenu je, tumači, pratila Toljev umjetnički i društveni angažman, kao i rad na poziciji ravnatelja MMSU-a u Rijeci do 2012. “U prošlom je desetljeću Tolj zdušno radio na boljitku i pomacima u kulturnom i umjetničkom životu Rijeke, spona su bili arhitekti, Slavenovi prijatelji, pa smo tako bili u kontaktu i nakon njegovog povratka u Dubrovnik i izlagačkoj aktivnosti”.

U programu galerije MKC zastupljeni su različiti vizualni izričaji suvremene umjetničke prakse, ali posebno rad s novim tehnologijama poput video i audio radova, ali i ostalih medija koji uključuju istraživačke strategije.

“Pokušavamo da galerija bude prostorija za razmišljanje, mjesto na kojem vizualna umjetnost otvara pitanja. Umjetnički rad Slavena Tolja idealno korespondira s programskim profilom ustanove i Doma mladih u kojem se njeguju prakse usmjerene na društveni angažman”, veli Gluić.

Na otvorenju izložbe Tolj će izvesti i performans koji je u direktnoj vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, tjelesnim funkcijama i disfunkcijama. “U njima, zapravo, ogoljavam svoje stanje. Ponavljam ga u različitim gradovima, ali svaki je performans drugačiji”.

Posljedice moždanog udara

Prvi iz serije performansa Tolj je izveo u Trstu u studenom 2021. godine a tada, zbog posljedica moždanog udara, nije uspijevao niti govoriti, ali stvari se sada, kazuje, ipak polako mijenjaju.

“Kao posljedica moždanog udara ni danas ne mogu izgovoriti imena članova obitelji i prijatelja, ali ih zato svaki dan pišem i tako vježbam govorne funkcije. To mi je važan dio terapije. S druge strane, neke funkcije su zadržane”.

U splitski performans bit će uključen i videorad A.F.A.Z.I.J.A.

“Njega montiram svaki dan pomalo od različitih videomaterijala i to uspijevam raditi bez problema i nakon drugog moždanog udara”, govori.

Tolj, rođen u Dubrovniku i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, nakon povratka u rodni grad sudjeluje u njegovu kulturnom životu kao umjetnik, kustos, osnivač i voditelj Art radionice Lazareti. Godine 1997. izlaže na Documenti X u Kasselu, a 2005. je izabran za hrvatskog izbornika 51. Venecijanskog bijenala.

Prvi performansi

Od 2012. do 2020. radi kao ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a 2016. je jedan od izlagača na 15. Međunarodnom bijenalu arhitekture u Rijeci. Bio je i umjetnički direktor projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, a 2019. izlaže u Veneciji u okviru popratnog programa 58. Venecijanskog bijenala.

Krajem 2020. vratio se u Dubrovnik te aktivno sudjeluje u radu Art radionice Lazareti i HDLU Dubrovnik kao kustos i umjetnik. Teško je, primjećuje Gluić, pobrojati sve radove koji će se moći pogledati na Toljevoj splitskoj izložbi.

“Na izložbi su dokumentirani radovi umjetnika s početka njegove karijere, prvi performansi 1987./1988. pa sve do novijih radova nastalih za izložbu A.F.A.Z.I.J.A.E.P.K. koja je bila oproštaj od Rijeke 2021., ali tu su i ‘Iskopine iz Florinog vrta’ work in progress na kojem radi od svog povratka u Dubrovnik, raščišćavajući vrt dubrovačke galerija koja nosi naziv Flora po slikarici koja je svoju vilu oporučno ostavila umjetnicima na korištenje, a oko koje se danas spore HDLU Dubrovnik i HDLU Zagreb”.

Intimnost u komunikaciji s publikom

U postavu su zastupljeni i mnogi amblematski radovi poput ready-made “Bubo-bubo Maximus” ventilatora čija je funkcija dokinuta budući da se okreće pod staklenim zvonom. “Za taj rad iz 1994. sam je umjetnik svojedobno rekao kako najbolje opisuje njegovu vlastitu poziciju i osjećaj svijeta”, priča Gluić.

Međutim, posjetitelji će moći vidjeti i čitav niz dokumenata i jednu arhivu umjetničke aktivnosti Slavena Tolja.

“Svi radovi, neovisno tematiziraju li nemogućnost komunikacije ili odsutnost prijatelja (npr. Lučijeve stolice iz dubrovačkog kafića i okupljališta Libertine) ili Grad – čije ime, zanimljivo, uvijek ispravno i bez teškoća izgovori – uvijek uspijevaju uspostaviti intimnost u komunikaciji s publikom”, zaključuje Gluić.

Izložba će biti otvorena do 21. ožujka.