“Ajmo barem ne postati nacija preplašenih tihih ljudi. Kukavica koje se pretvaraju da ne primjećuju agresivni rat protiv Ukrajine koji je pokrenuo naš očigledno ludi car […] Sve ima cijenu, i sad u proljeće 2022. moramo je platiti. Nitko to ne može učiniti za nas. Nemojmo ‘biti protiv rata’. Idemo se boriti protiv rata.“, poručio je Navaljni početkom ožujka preko svog Twittera. I uistinu, brojni Rusi nisu konformistički pristali na šutnju. Dvadeset dana kasnije Navaljni je osuđen na dodatnih devet godina strogog zatvora.
Navalny, dokumentarni film mladog kanadskog redatelja Daniela Rohera, u dobroj mjeri sniman je upravo s mišlju da bi to mogla biti svojevrsna javna oporuka ruskog političara. Sam Navaljni htio je da film prije svega bude režiran kao triler i moglo bi se reći da mu je Roher ispunio želju – dvostruki dobitnik nagrade publike na ovogodišnjem Sundanceu u određenim je trenucima definitivno moguće zamijeniti za igrani film – i povremeno je lako zaboraviti da se sve ovo uistinu dogodilo.
U ruskoj bolnici tvrdili da se radi o padu šećera u krvi
Dana 20. kolovoza 2020. Navaljni je osjetio snažne bolove na letu iz sibirskog grada Tomska – avion urgentno slijeće u Omsk i ruski je političar prevezen u bolnicu. Iz bolnice demantiraju mogućnost trovanja: po službenom izvještaju riječ je o metaboličkom poremećaju; naime Navaljnom je navodno pao šećer u krvi.
Intervencijom njegove supruge Julije i brzom njemačkom reakcijom Navaljni je prebačen u Berlin. Njemačka vlada 2. rujna izvještava da je riječ o trovanju nervnim otrovom iz skupine novičok – već poznatim sredstvom Putinova obračunavanja s političkim protivnicima. Krajem mjeseca Rus odlazi na rehabilitaciju. U tom trenutku u Njemačku stiže Daniel Roher.
Redatelj rano skicira recentniji dio njegove političke karijere. Donosi snimke s masovnih prosvjeda, učestale primjere režimske cenzure i represije, neke od videozapisa koje je sam Navaljni – inače sjajan poznavatelj dinamike društvenih mreža – snimio tijekom godina. Vidimo ga kao karizmatičnog i pragmatičnog borca protiv korupcije koji se jako dobro osjeća pred kamerom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vladimir Putin godinama mu izbjegavao spomenuti ime
Roher ne donosi previše biografskih podataka, ne radi Navaljnijev portret. On će se u filmu tek nakratko osvrnuti na svoje djetinjstvo kad je njegova obitelj – inače desetak kilometara udaljena od Černobila – isprva morala nastaviti saditi krumpir u već zatrovanu zemlju i pretvarati se da se ništa nije dogodilo. Takav je i Putinov režim, sugerira Rus.
Fascinantne su televizijske snimke u kojima vidimo niz situacija u kojima Putin tijekom godina izbjegava spomenuti Navaljnijevo ime. Čak i nakon trovanja, na godišnjoj konferenciji pred stranim medijima, Putin ga oslovljava kao „pacijenta iz berlinske bolnice“. On je nebitan, tvrdi ruski autokrat, običan agent američke obavještajne službe. Da smo ga htjeli ubiti, učinili bi to, dodaje sa smiješkom.
Međutim, snimke koje Roher preuzima s ruske državne televizije pokazuju da se situacija ubrzo ipak promijenila – Putinovi propagandisti više ga ne ignoriraju. Kako Navaljni postaje globalno još prepoznatljiviji, a njegovi profili na društvenim mrežama privlače sve više ljudi, oni shvaćaju da šutnja više nije moguća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nacionalistički marševi mrlja u Navaljnijevoj prošlosti
Gledatelj iz filma neće izvući previše o Navaljnijevim političkim stajalištima. Redatelj ga u jednom trenutku pita oko ranijeg sudjelovanja na nacionalističkim marševima, no Rus to brani iz realpolitičke perspektive: ne može se stvarati široka opozicijska baza ako će isključivati nacionaliste u zemlji koja ih ima toliko puno, navodi.
Roher ne inzistira previše na ovoj problematici, barem ne po ovom što možemo vidjeti u filmu. Situacija oko Navaljnijevih političkih stajališta ipak je nešto kompleksnije prirode. Primjerice, u svojim počecima izlazio je s radikalnim antiimigracijskim stavovima, a 2008. godine podržao je rusku vojnu intervenciju u Gruziji. Pet godina kasnije na antiimigracijskom diskursu djelomično je gradio i svoju kampanju za moskovskog gradonačelnika, u konačnici neuspješno.
Protivio se nasilnoj aneksiji Krima, ali smatra da će postputinovska Rusija trebati raspisati ozbiljan demokratski referendum koji će odlučiti o sudbini poluotoka. Kritiziran, poslije se ispričao za neke od svojih komentara. U razgovoru s velikim poljskim disidentom Adamom Michnikom 2015. navodi da je potrebno razgovarati s radikalnim nacionalistima; smatra da ih treba obrazovati, a ne automatski isključiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Važna pomoć bugarskog istraživačkog novinara Grozeva
Moglo bi se reći da je Navaljni ideološki razmjerno eklektičan političar. Naprimjer, njegovi stavovi po pitanju kontrole oružja odgovaraju desnim američkim konzervativcima, dok s druge strane zagovara elemente ekonomski lijeve pozicije, primjerice zakonski određenu minimalnu plaću. Po pitanju prava istospolnih bračnih zajednica istupa liberalno.
Pojedine grupacije nisu prešle preko njegove prošlosti. Tako je Amnesty International –organizacija koja je ranije aktivno branila Navaljnoga – prošle godine povukla njegov status “zatočenika savjesti” zbog nekih od istupa koje smo spominjali. Iako mu time nisu uskratili podršku u sadašnjem procesu, to je naišlo na kritike u redovima njegovih suradnika i podržavatelja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Veze s ekstremnom desnicom zabrinjavale su i bugarskog istraživačkog novinara Christoa Grozeva, koji je uz Navaljnoga glavni protagonist Roherova filma. Kako sam navodi, ranije nije bio siguran u njegove ciljeve i kritizirao ga je na Twitteru, smatrajući da Rusija može ponuditi bolju alternativa Putinu. No upravo se podrška Grozeva i organizacije Bellingcat s kojom surađuje pokazala ključnom u lociranju tima koji je stajao iza pokušaja ubojstva Navaljnoga.
Jedan od ruskih agenata nasjeo na njihovu varku
Onda kad se kamera prebacuje na njihovu suradnju film se pretvara u politički triler. Bez većih poteškoća pronalaze FSB-ove agente koji su Navaljnoga pratili najmanje od 2017. godine. Odlučuju ih nazvati, jednog po jednog. Isprva Rus ovo pretvara u šalu: izravno se predstavlja potencijalnim atentatorima na što oni trenutačno poklapaju slušalicu.
Međutim, s jednim od njih isprobava drugačiju taktiku i predstavlja se kao FSB-ov službenik i zatraži objašnjenje za neuspješnost atentata. S druge strane slušalice nalazi se kemičar Konstantin Kudrjavcev. Isprva sumnjičav, ipak je zagrizao mamac: “Učinili smo sve po planu” – objašnjava agent – “baš kako smo vježbali mnogo puta”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grozev i Navaljni ne mogu vjerovati što se događa, ali nastavljaju tražiti odgovore. I tako punih četrdeset devet minuta. Dakako, redatelj prenosi samo neke dijelove. Malo koga će iznenaditi da je Kudrjavcev poslije razgovora nestao, i sve do danas nema mu traga.
Objavu Navaljnoga u prvih nekoliko sati pogledali milijuni ljudi
U pomno promišljenoj i koordiniranoj medijskoj kampanji, Bellingcat i Navaljni na svojim stranicama objavljuju detalje 21. prosinca 2020. godine. Usred pandemijskog zatišja društvene su mreže eksplodirale. U prvih osam sati objavu Navaljnoga pogledalo je preko osam milijuna ljudi.
Navaljni odlučuje da je vrijeme za povratak u domovinu. Bio je svjestan da će ga uhititi čim sleti. Kad se 17. siječnja 2021. godine približavao moskovskom aerodromu, tisuće su stigle na doček. Izazvalo je to novu rundu policijskih represalija. Iste noći ruski je političar proveo prvu noć u pritvoru koji će se pretvoriti u sadašnju devetogodišnju kaznu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U tom trenutku otprilike i završava Roherov pristup Navaljnomu. U nekoliko mjeseci tijekom njegove rehabilitacije u Njemačkoj redatelj je prikupio uistinu sjajnog materijala dokumentiravši tako jedan od većih recentnih udaraca ruskoj tajnoj službi. Na temelju toga snimio je ponekad površan, ali dinamičan i naposljetku uspješan film kojim bi definitivno mogao zainteresirati i publiku koja inače ne obraća previše pozornosti na dokumentarce.
Ovaj film bi u budućnosti mogao postati još važniji
U međuvremenu je Navaljni prošao teško razdoblje u zatvoru, između ostaloga, štrajkao je glađu zbog nemogućnosti da dobije adekvatnu zdravstvenu skrb. Na prošlomjesečnom suđenju izgledao je uistinu loše – iako se na Twitteru našalio oko trajanja kazne – citirajući jednog od likova iz serije The Wire: „Odradiš samo dva dana. To su dan na koji uđeš i dan na koji izađeš.“
Njegova antikorupcijska organizacija proglašena je ekstremističkom, a ključni suradnici morali su otići u egzil. Kako stvari stoje, dok je Putinova klika na vlasti, Navaljni neće izaći na slobodu. Tako bi ovaj film – kao dokument građanske i političke hrabrosti – u budućnosti mogao postati još i važniji.
Stigao je iščekivani dokumentarac o Navaljnom. Razotkriva agenta FSB-a koji ga je otrovao
'Navaljni' je uspješan, dinamičan, ponekad površan dokumentarac koji se gleda kao triler
Gledatelj iz filma neće izvući previše o Navaljnijevim političkim stajalištima. Redatelj ga u jednom trenutku pita oko ranijeg sudjelovanja na nacionalističkim marševima, no Rus to brani iz realpolitičke perspektive: ne može se stvarati široka opozicijska baza ako će isključivati nacionaliste u zemlji koja ih ima toliko puno, navodi
U trenutku kad je Vladimir Putin započeo invaziju na Ukrajinu, vodeći ruski opozicijski političar Aleksej Navaljni ušao je u drugu godinu zatvorske kazne na koju je osuđen u montiranom sudskom procesu početkom prošle godine. No čovjek koji je 2020. godine preživio trovanje nervnim otrovom u režiji ruske tajne službe (FSB), kako stvari stoje, ni dalje ne misli odustati od svoje misije.
“Ajmo barem ne postati nacija preplašenih tihih ljudi. Kukavica koje se pretvaraju da ne primjećuju agresivni rat protiv Ukrajine koji je pokrenuo naš očigledno ludi car […] Sve ima cijenu, i sad u proljeće 2022. moramo je platiti. Nitko to ne može učiniti za nas. Nemojmo ‘biti protiv rata’. Idemo se boriti protiv rata.“, poručio je Navaljni početkom ožujka preko svog Twittera. I uistinu, brojni Rusi nisu konformistički pristali na šutnju. Dvadeset dana kasnije Navaljni je osuđen na dodatnih devet godina strogog zatvora.
Navalny, dokumentarni film mladog kanadskog redatelja Daniela Rohera, u dobroj mjeri sniman je upravo s mišlju da bi to mogla biti svojevrsna javna oporuka ruskog političara. Sam Navaljni htio je da film prije svega bude režiran kao triler i moglo bi se reći da mu je Roher ispunio želju – dvostruki dobitnik nagrade publike na ovogodišnjem Sundanceu u određenim je trenucima definitivno moguće zamijeniti za igrani film – i povremeno je lako zaboraviti da se sve ovo uistinu dogodilo.
U ruskoj bolnici tvrdili da se radi o padu šećera u krvi
Dana 20. kolovoza 2020. Navaljni je osjetio snažne bolove na letu iz sibirskog grada Tomska – avion urgentno slijeće u Omsk i ruski je političar prevezen u bolnicu. Iz bolnice demantiraju mogućnost trovanja: po službenom izvještaju riječ je o metaboličkom poremećaju; naime Navaljnom je navodno pao šećer u krvi.
Intervencijom njegove supruge Julije i brzom njemačkom reakcijom Navaljni je prebačen u Berlin. Njemačka vlada 2. rujna izvještava da je riječ o trovanju nervnim otrovom iz skupine novičok – već poznatim sredstvom Putinova obračunavanja s političkim protivnicima. Krajem mjeseca Rus odlazi na rehabilitaciju. U tom trenutku u Njemačku stiže Daniel Roher.
Redatelj rano skicira recentniji dio njegove političke karijere. Donosi snimke s masovnih prosvjeda, učestale primjere režimske cenzure i represije, neke od videozapisa koje je sam Navaljni – inače sjajan poznavatelj dinamike društvenih mreža – snimio tijekom godina. Vidimo ga kao karizmatičnog i pragmatičnog borca protiv korupcije koji se jako dobro osjeća pred kamerom.
Vladimir Putin godinama mu izbjegavao spomenuti ime
Roher ne donosi previše biografskih podataka, ne radi Navaljnijev portret. On će se u filmu tek nakratko osvrnuti na svoje djetinjstvo kad je njegova obitelj – inače desetak kilometara udaljena od Černobila – isprva morala nastaviti saditi krumpir u već zatrovanu zemlju i pretvarati se da se ništa nije dogodilo. Takav je i Putinov režim, sugerira Rus.
Fascinantne su televizijske snimke u kojima vidimo niz situacija u kojima Putin tijekom godina izbjegava spomenuti Navaljnijevo ime. Čak i nakon trovanja, na godišnjoj konferenciji pred stranim medijima, Putin ga oslovljava kao „pacijenta iz berlinske bolnice“. On je nebitan, tvrdi ruski autokrat, običan agent američke obavještajne službe. Da smo ga htjeli ubiti, učinili bi to, dodaje sa smiješkom.
Međutim, snimke koje Roher preuzima s ruske državne televizije pokazuju da se situacija ubrzo ipak promijenila – Putinovi propagandisti više ga ne ignoriraju. Kako Navaljni postaje globalno još prepoznatljiviji, a njegovi profili na društvenim mrežama privlače sve više ljudi, oni shvaćaju da šutnja više nije moguća.
Nacionalistički marševi mrlja u Navaljnijevoj prošlosti
Gledatelj iz filma neće izvući previše o Navaljnijevim političkim stajalištima. Redatelj ga u jednom trenutku pita oko ranijeg sudjelovanja na nacionalističkim marševima, no Rus to brani iz realpolitičke perspektive: ne može se stvarati široka opozicijska baza ako će isključivati nacionaliste u zemlji koja ih ima toliko puno, navodi.
Roher ne inzistira previše na ovoj problematici, barem ne po ovom što možemo vidjeti u filmu. Situacija oko Navaljnijevih političkih stajališta ipak je nešto kompleksnije prirode. Primjerice, u svojim počecima izlazio je s radikalnim antiimigracijskim stavovima, a 2008. godine podržao je rusku vojnu intervenciju u Gruziji. Pet godina kasnije na antiimigracijskom diskursu djelomično je gradio i svoju kampanju za moskovskog gradonačelnika, u konačnici neuspješno.
Protivio se nasilnoj aneksiji Krima, ali smatra da će postputinovska Rusija trebati raspisati ozbiljan demokratski referendum koji će odlučiti o sudbini poluotoka. Kritiziran, poslije se ispričao za neke od svojih komentara. U razgovoru s velikim poljskim disidentom Adamom Michnikom 2015. navodi da je potrebno razgovarati s radikalnim nacionalistima; smatra da ih treba obrazovati, a ne automatski isključiti.
Važna pomoć bugarskog istraživačkog novinara Grozeva
Moglo bi se reći da je Navaljni ideološki razmjerno eklektičan političar. Naprimjer, njegovi stavovi po pitanju kontrole oružja odgovaraju desnim američkim konzervativcima, dok s druge strane zagovara elemente ekonomski lijeve pozicije, primjerice zakonski određenu minimalnu plaću. Po pitanju prava istospolnih bračnih zajednica istupa liberalno.
Pojedine grupacije nisu prešle preko njegove prošlosti. Tako je Amnesty International –organizacija koja je ranije aktivno branila Navaljnoga – prošle godine povukla njegov status “zatočenika savjesti” zbog nekih od istupa koje smo spominjali. Iako mu time nisu uskratili podršku u sadašnjem procesu, to je naišlo na kritike u redovima njegovih suradnika i podržavatelja.
Veze s ekstremnom desnicom zabrinjavale su i bugarskog istraživačkog novinara Christoa Grozeva, koji je uz Navaljnoga glavni protagonist Roherova filma. Kako sam navodi, ranije nije bio siguran u njegove ciljeve i kritizirao ga je na Twitteru, smatrajući da Rusija može ponuditi bolju alternativa Putinu. No upravo se podrška Grozeva i organizacije Bellingcat s kojom surađuje pokazala ključnom u lociranju tima koji je stajao iza pokušaja ubojstva Navaljnoga.
Jedan od ruskih agenata nasjeo na njihovu varku
Onda kad se kamera prebacuje na njihovu suradnju film se pretvara u politički triler. Bez većih poteškoća pronalaze FSB-ove agente koji su Navaljnoga pratili najmanje od 2017. godine. Odlučuju ih nazvati, jednog po jednog. Isprva Rus ovo pretvara u šalu: izravno se predstavlja potencijalnim atentatorima na što oni trenutačno poklapaju slušalicu.
Međutim, s jednim od njih isprobava drugačiju taktiku i predstavlja se kao FSB-ov službenik i zatraži objašnjenje za neuspješnost atentata. S druge strane slušalice nalazi se kemičar Konstantin Kudrjavcev. Isprva sumnjičav, ipak je zagrizao mamac: “Učinili smo sve po planu” – objašnjava agent – “baš kako smo vježbali mnogo puta”.
Grozev i Navaljni ne mogu vjerovati što se događa, ali nastavljaju tražiti odgovore. I tako punih četrdeset devet minuta. Dakako, redatelj prenosi samo neke dijelove. Malo koga će iznenaditi da je Kudrjavcev poslije razgovora nestao, i sve do danas nema mu traga.
Objavu Navaljnoga u prvih nekoliko sati pogledali milijuni ljudi
U pomno promišljenoj i koordiniranoj medijskoj kampanji, Bellingcat i Navaljni na svojim stranicama objavljuju detalje 21. prosinca 2020. godine. Usred pandemijskog zatišja društvene su mreže eksplodirale. U prvih osam sati objavu Navaljnoga pogledalo je preko osam milijuna ljudi.
Navaljni odlučuje da je vrijeme za povratak u domovinu. Bio je svjestan da će ga uhititi čim sleti. Kad se 17. siječnja 2021. godine približavao moskovskom aerodromu, tisuće su stigle na doček. Izazvalo je to novu rundu policijskih represalija. Iste noći ruski je političar proveo prvu noć u pritvoru koji će se pretvoriti u sadašnju devetogodišnju kaznu.
U tom trenutku otprilike i završava Roherov pristup Navaljnomu. U nekoliko mjeseci tijekom njegove rehabilitacije u Njemačkoj redatelj je prikupio uistinu sjajnog materijala dokumentiravši tako jedan od većih recentnih udaraca ruskoj tajnoj službi. Na temelju toga snimio je ponekad površan, ali dinamičan i naposljetku uspješan film kojim bi definitivno mogao zainteresirati i publiku koja inače ne obraća previše pozornosti na dokumentarce.
Ovaj film bi u budućnosti mogao postati još važniji
U međuvremenu je Navaljni prošao teško razdoblje u zatvoru, između ostaloga, štrajkao je glađu zbog nemogućnosti da dobije adekvatnu zdravstvenu skrb. Na prošlomjesečnom suđenju izgledao je uistinu loše – iako se na Twitteru našalio oko trajanja kazne – citirajući jednog od likova iz serije The Wire: „Odradiš samo dva dana. To su dan na koji uđeš i dan na koji izađeš.“
Njegova antikorupcijska organizacija proglašena je ekstremističkom, a ključni suradnici morali su otići u egzil. Kako stvari stoje, dok je Putinova klika na vlasti, Navaljni neće izaći na slobodu. Tako bi ovaj film – kao dokument građanske i političke hrabrosti – u budućnosti mogao postati još i važniji.