Telegram na 100. obljetnici opernog festivala u Veroni: Aida je djelovala kao blockbuster film

Nova i modernija Aida

Već je bilo nezadovoljstva zbog staromodne Aide u produkciji Franca Zeffirellija, koja se dva desetljeća, od 2002., prikazuje u Areni pa se publika zasitila. Stoga je uprava festivala obećala da će ove godine postaviti novo, moderno viđenje kultne opere Giuseppea Verdija. Ali nitko nije ni pomislio da bi se u modernom izričaju moglo otići tako daleko. Ne samo zbog toga što na pozornici više nije bilo ni konja ni kočija, slonova ni deva niti egipatskih piramida.

Umjesto toga, suvremeni talijanski redatelj Podi napravio je od pozornice umjetničku instalaciju, već nazvanu kristalna, kojom dominiraju prozirne folije i spektakularne igre lasera i svjetla. Duge LED bijele neonske cijevi, laserske zrake i igra klasičnih reflektora, neodoljivo su podsjećale na spektakl svojedobnog otvorenja Olimpijskih igara u Pekingu. Upečatljivosti predstave pridonijeli su kostimi optočeni kristalima i zrcalima, koji su svjetlucali i reflektirali, stvarajući ono što je redatelj najavio: dojam svemira.

Netradicionalna izvedba

Dodatno, taj spektakl zaokružila je kugla prepuna zrcala koja se izdizala iznad pozornice i o koju su se odbijala svjetla reflektora i laserskih zraka. Nad pozornicom je cijelo vrijeme dominirala velika žičana mrežasta ruka, za koju je Podi kazao da simbolizira ljudsku moć i sposobnost koju ima, od ubijanja do stvaranja i uništenja.
Scenom su dominirale uglavnom crna ili bijela boja kostima i kulisa.

Nekoliko puta LED-laserska svjetla stvarala su piramidu crvene, plave, zelene boje te tako proizvodila doista fantastične efekte. Baletne dionice ni po čemu nisu nalikovale tradicionalnim izvedbama. Balerine i baletani kretali su se usporeno, čudno su pomicali ruke, valjali se po podu. A kad su pljeskali, njihove metalik haljine toliko su zveckale i bučile da se, zapisao je jedan kritičar, zaista bilo teško koncentrirati se na Verdijevu glazbu.

Spektakularnosti izvedbe pridonijelo je oko 300 statista i članova zbora. Ukupno je, s glazbenicima, u realizaciji predstave sudjelovalo više od 500 ljudi. Redatelj Stefano Podi ujedno je i scenograf, kostimograf, koreograf i majstor svjetla tako da je on doista kompletan autor te predstave.

‘Smrt za operu’

Kostimi su inspirirani djelima talijanskih dizajnera Paco Rabannea i Capuccija, a kada su se na sceni pojavili statisti koji su nosili sjajne svemirske kacige, podsjetio sam se na riječi prvaka Metropolitan opera Željka Lučića. U nedavnom razgovoru ispričao je kako su redatelji najveći problem u operi.

“Oni su proglasili kičem sve operne predstave s klasičnim kostimima i koreografijom. Zbog toga izmišljaju nevjerojatne stvari, pa radnje opera smještaju u svemir, na Planet majmuna ili u suvremeno doba, što je najobičnija nebuloza. Redatelji su se nametnuli kao ključni faktor u operi: stoga se danas operne izvedbe zovu regietheater, redateljsko kazalište“, istaknuo je Lučić te dodao: “ To znači da se redateljima dopušta odstupanje od izvornih namjera dramaturga ili skladatelja, primjerice, promjenom geografskog i kronološkog okruženja. A to je smrt za operu.“

Oduševljena publika

Redatelj Podi je međutim objasnio da njegova modernost nije samo jurnjava za suvremenim, već iskorak u budućnost. “Pozornica je mali svemir pun tisuću iskustava, tehnološki, dinamičan, promjenjiv, iznenađujući… ali u isto vrijeme ambicija je razviti prepoznatljivo, poznato, ljudsko putovanje: Danteovo putovanje, od svijeta u sukobu do intimne priče.“

Nema sumnje da je režija zasjenila glazbu, zaokupila pozornost gledatelja ako ne više, a ono barem jednako kao i glazba. No ne može se poreći: posrijedi je spektakl kakav još nije viđen na opernim pozornicima. Uostalom na kraju predstave publika nije krila oduševljenjem novom, modernom verzijom Aide. Valja istaknuti da su na Aidi, kao i na svim ostalim predstavama, nastupali ponajbolji operni pjevači svijeta, da su te međunarodne pjevačke postave omogućile gledateljima da uživaju u zaista jedinstvenim opernim predstava pod zvijezdama.

Ekipe hitne imale posla

Kao i na većini predstava, tako su i na Aidi, a dan kasnije i na Traviati, dvije dežurne ekipe hitne pomoći imale pune ruke posla. Više su puta morale intervenirati jer je pozlilo nekolicini gledatelja, uglavnom poodmakle dobi. Organizatori objašnjavaju da su većina posjetitelja strani turisti, čak 57,7 posto publike dolazi iz 114 zemalja, koji prije predstave cijeli dan razgledavaju povijesne znamenitosti ili kupuju odjeću i suvenire.

S obzirom na visoke temperature koje su čak i početkom rujna prelazile 30 stupnjeva, dio gledatelja dolazi na predstave koje počinju u 20.45, poprilično iscrpljeni pa nije čudno da dio njih kolabira. Njima se pomoć pruža na krajnje diskretan način tako da se predstave ne prekidaju.

Kad nekom pozli, brojne hostese raspoređene po Areni, daju svjetlosne signale ekipi hitne pomoći. Mlade liječnice i snažni bolničari jure pognuti kroz gledalište, pruže prvu pomoć, pa potom nesretnike iznose iz gledališta do improvizirane prihvatne ambulante. Velik dio gledatelja, kao i svi pjevači i statisti, uopće nisu svjesni da se u publici nešto izvanredno događa.

Zarada od 500 milijuna eura

Prošle godine na 46 predstava bilo je 342.187 gledatelja koji su platili za ulaznice 26.476.452,50 eura, gotovo isto kao i prije pandemije, 2019. godine. Prosječna zarada 2022. po večeri je iznosila 575.575,05 i bila je najveća u povijesti festivala. Prosječna cijena ulaznica kreće se između 62 do 77 eura, s tim da one najskuplje stoje 260 eura. Izvedbe Aide bile su 2022. najposjećenije, na premijernoj večeri bilo je 9.462 gledatelja.

Ove godine na posljednjoj predstavi Aide bilo je 9918 gledatelja koji su platili ulaznice 902.928 eura. Rekord posjećenosti u 2022. od 10.329 gledatelja postignut je na izvedbi Orffove Carmine Burane. Na Instagramu i Facebooku više od 150 milijuna korisnika gledalo je video produkciji iz Arene. Od sponzora i prodanih ulaznica te novca koji potroše posjetitelji festivala iz 114 zemalja, pokrajina Verona godišnje uprihodi više od 500 milijuna eura, odnosno 1,5 posto ukupnog BDP-a.

Ta enormna zarada ne čudi nikoga tko je tijekom festivala, koji traje tri mjeseca, boravio u Veroni. Svi su hoteli od lipnja do rujna bukirani, u to vrijeme gotovo je nemoguće naći mjesta u restoranima, trgovine rade punom parom, talijanske modne marke su najtraženije, a ulice su prepune gostiju do iza ponoći. I da ne bude zabune: optužbe kako je Hrvatska preskupa, u Veroni padaju u vodu. Sve su cijene, naime, više nego na Jadranu. Ove godine još nisu objavljene službene brojke, ali organizatori ističu da je ukupna zarada o festivala značajno veća od rekordne 2022.

Izvedba opere Traviata

Sve suprotno od Podijeve Aide bila je posljednje večeri izvedba opere Traviata u režiji neizbježnog Franca Zeffirellija. Sve je bilo klasično, da ne kažemo staromodno: scenografija, kostimografija, plesne točke. Publika je više puta tražila bis, a posebno ju je oduševila baletna točka.

Premda je publika velikim pljeskom pozdravila avangardnu Aidu, to se nije moglo usporediti s ovacijama na kraju tradicionalno izvedene Traviate. Bila je to vrhunska izvedba u kojoj su svoje role sjajne otpjevali Freddie De Tomaso kao Alfredo te Luca Salsi kao njegov otac Giorgio. No sve njih nadvisila je fenomenalna Anna Netrebko koja se potvrdila kao vodeća svjetska sopranistica.

Reakcija kritičara

Za razliku od velikog broja gledatelja koji su bili impresionirani Podijevom interpretacijom Aide, u dijelu gdje su sjedili novinari, raspoloženje je bilo posve različito. Glazbeni kritičari iz cijele Europe, na izvedbi Aide slijegali su ramenima, čudili se i pogledavali upitno, širili ruke, podsmjehivali se. Uglavnom nisu ni krili nezadovoljstvo. Važna napomena: velika većina njih bili su stariji od 60 godina. Stoga ne čudi što su tijekom Traviate bili razdragani, vikali su “bravi, bravi” da bi na kraju zajedno s publikom standing ovacijama pozdravili Annu Netrebko.

Pravo oduševljenje kritičara i kritičara izazvao je nevjerojatno široki raspon glasa Anne Netrebko od najviših tonova do bogatog, mračnog zvuka. Za izvedbe Traviate njen glas nekoliko je puta nadvisio i cijeli zbor koji je pjevao punom snagom. Fascinirala je također neuobičajena lakoća pjevanja pa si je čak dopustila luksuz da pjeva okrenuta leđima publici ili dok je ležala, a da je pri tom njen glas dopirao i do posljednjeg od 10.000 gledatelja. Uz sve to kretala se pozornicom lako i elegancijom poput baletne plesačice.

A da je doista u životnoj formi pokazuje i to da je na otvorenju 100. jubilarnog opernog festivala u Veroni, koji je pokraj televizijskih ekrana pratilo 1,8 milijuna gledatelja, pjevala i glavnu rolu Aide. Riječju: 100.godišnjica festivala prošla je u znaku Podijeve Aide i briljantne Anne Netrebko u Travijati i Aidi. Nema sumnje da je njen trijumf u Veroni barem donekle ispravio nepravde koje su joj nanesena otkada je počela ruska agresija na Ukrajinu.