Tko je i zašto Gauguinovo remek-djelo upravo platio više od 2 milijarde kuna?
Investitorima je u interesu da slika zahvaljujući rekordima završi na naslovnicama.
Tržištem umjetninama odjeknulo je pitanje tko je i je li uopće netko platio 300 milijuna dolara za Gaugaunovu sliku “Nafea faa ipoipo” nastalu 1892. godine. Ne znam koliko Vas govori devetnaestostoljetne tahićanske jezike pa bi bilo najlakše prevesti ovu teško izgovorljivu fonetsku kobasicu. Dakle, djelo naslovljeno “Kad ćeš se udati?” postalo je najskupljom slikom svih vremena. Ili barem takva informacija kruži kuloarima.
Dosada je ova slika krasila zidove Muzeja u Baselu u sklopu stalne posudbe Staechelin Family Trusta, a sad će švicarske čavle zamijeniti katarskima. Ruedi Staechelin je već potvrdio prodaju, ali detalje o kupcu i točnoj cijeni umjetnine zbog ugovorne klauzule navodno ne smije otkrivati.
Martin Schwander, kustos velike Gaugaunove izložbe, poziva na oprez. Poznato je da je sporna informacija proizvod njujorškog umjetničkog miljea, s napomenom da ni jedan od izvora nije svoje ime želio podijeliti s javnošću. “Tko zna tko stoji iza toga?”, nastavlja švicarski kustos. “Kupac bi isto tako mogao biti neki konzorcij trgovaca umjetninama koji će na nekoliko godina sliku uskladištiti na mjesto zaštićeno od poreza i onda je opet ponuditi tržištu.” Takvim je investitorima, naime, u interesu da slika zahvaljujući rekordnim cijenama završi na naslovnicama.
Ključno djelo francuskog slikara
Pred četiri godine, davne 2011., rodila se slična priča. Tada je navodno jedno od Cézannesovih djela prodano istoj katarskoj kraljevskoj obitelji za sumu od nevjerojatnih 250 milijuna dolara. Neprijeporno je da je “Nafea faa ipoipo” jedno od ključnih djela Paula Gaugauna, ali činjenica da sad već druga slika takvog profila za još višu cijenu odlazi u ruke istog vlasnika Martinu Schwanderu čini se smiješnim. Osobito uzme li se u obzir da se još nitko iz spomenute kraljevske kuće nije očitovao na tu temu.
Ova će priča vjerojatno dobiti svoj prljavi nastavak, budući da je sad Staechlin najavio da će povući svih svojih 18 djela koje je dao na raspolaganje Muzeju, na što je ta ista institucija dala samo kratku izjavu da moraju sa žaljenjem prihvatiti stvarnost da ta djela ne pripadaju baselškom narodu i da se samim time mogu u bilo kojem trenutku iz bilo kojeg razloga povući iz vidokruga janosti.