U Frankopanskoj blizu Leksa namjeravaju napraviti dvorište kulture; počeli su s ovim muralom
Na broju 22 ionako se okupljaju umjetnici; oko Galerije Beck, kluba Kod Draška i kafića 22.000 milja gdje zalaze glumci i studenti ADU
Crvena aluminijska skulptura visoka 2,6 metara ishodišna je točka iz koje proizlazi široka crna linija koja preko zida Galerije Beck izlazi kroz vrata na dvorište Frankopanske 22. Jedan kraći, crni krak odlazi na desnu stranu, dok se druga linija crne i crvene boje penje i vijuga po zidu i svodu nadstrešnice susjedne zgrade da bi završila na fasadi kuće nasuprot ulaza u Galeriju Beck.
Zidovi i fasade zgrada su zagasito žute i bijele boje, pa se crvene i crne linije i kvadrati lako razabiru. Vrata skladišta te natpis “zabranjeno parkiranje”, koji su se našli na putu linijama, također su obojeni u crveno. Upućeniji poznavatelji likovne umjetnosti odmah će po tim karakterističnim crveno crnim bojama i linijama prepoznati stvaralaštvo slikara Deana Jokanovića Toumina.
Realizacija ideje činila se nemogućom misijom
Ta instalacija i intervencija u prostoru zapravo je geneza njegova stvaralaštva posljednjih godina. I dok je do sada projekt Linija kao dimenzija prostora bio predstavljan u muzejima i galerijama širom svijeta, sada je prvi puta izašao izvan zatvorenih prostora te je na jedinstven način obilježio i oplemenio okolinu. Ideja da Dean Jokanović Toumin oslika fasade dvorišta rodila se nakon što je s Radovanom Beckom dogovorio izložbu u Galeriji Beck.
Premda se realizacija te ideje, zbog brojnih birokratskih prepreka, činila nemogućom misijom, dvije su okolnosti išle na ruku Becku i Touminu. Dvorišne zgrade u Frankopanskoj ulici u vlasništvu su Leksikografskog zavoda Miroslava Krleža, a glavni ravnatelj Antun Vujić i ravnatelj Bruno Kragić, kao osvjedočeni ljubitelji i poznavatelji umjetnosti, odmah su u toj ideji prepoznali šansu da se uljepša do sada neugledno dvorište.
Nakon što su odobrili zahvat, vrlo brzo dobivena je i dozvola gradskog Zavoda za zaštitu spomenika. I tako je samo nekoliko mjeseci od začetka ideje, 1. prosinca, mladi likovni umjetnik Ivan Tudek, po zamislima Deana Jokanovića Toumina, počeo bojati fasade i zidove triju zgrada. Napravljena je pokretna skela, pa je zahvaljujući tomu i lijepom vremenu posao završen u svega 14 dana. Cijeli prostor dobio je novi izgled, a bezlične fasade oživljene su jedinstvenom instalacijom.
Jedinstveno Dvorište kulture u Frankopanskoj ulici
Dean Jokanović Toumin izradio je za tu prigodu 10 minimalističkih multipla skulpture početne točke instalacije te više potpisanih plakata. Nakon što su se uvjerili kako je već ta intervencija u prostoru dala sjajan rezultat, Dean Jokanović Toumin i Radovan Beck došli su na ideju da i drugim zagrebačkim umjetnicima predlože da oslikaju preostale fasade u dvorištu u kojem se nalaze dvije umjetničke galerije i Kulturni prostor, popularno okupljalište zagrebačkih javnih i kulturnih djelatnika.
Uostalom, upravo je glavna odlika ulične umjetnosti, koja je odavno priznata kao prava umjetnost, da oživljava prostore i stvara osobito ozračje koje daju posve novi identitet prostoru. Radovan Beck objasnio je kako je “želio da Jokanovićeva crvena i crna linija na fasadama svjedoče o jednom stvaralaštvu i vremenu, da budu dokument koji će ovdje ostati zauvijek. S našom idejom složili su se ravnatelji Leksikografskog zavoda Antun Vujić i Branko Kragić i sada nam preostaje animirati ostale umjetnike da se priključe projektu.”
“Ponudit ćemo im iste uvjete jer bismo željeli da cijeli taj prostor preraste u jedinstveno “Dvorište kulture”. Dean Jokanović Toumin potpisao je s Leksikografskim zavodom ugovor o donaciji, s tim da je Zavod preuzeo obvezu održavanja tog murala. “Svojom akcijom također želimo dati poticaj i drugim ljudima da oplemene prostore u kojima rade i žive.”
Projekt koji seže u daleku 1970. godinu
Dean Jokanović Toumin ispričao je pak kako povijest nastanka projekta Linije kao dimenzije prostora, seže u daleku 1970. godinu. “Tada sam tu Liniju prvi puta materijalizirao u 100 metara dugoj i metar širokoj plastičnoj cijevi. Ispred nje postavio sam snažan ventilator koji je cijev ritmički ispunjavao zrakom. Zahvaljujući tomu cijev je oživjela, počela se micati te se pretvorila u mobilnu prostornu instalaciju. Bila je smještena u Galeriji tadašnjeg Studentskog centra i naslovljena ”AMBIJENT +”.
Bio je to začetak intrigantnog putovanja na kojemu se Linija nastavila pojavljivati u različitim vidovima i materijalima tijekom punih pedesetak godina.”Nakon duže pauze, 2005., Dean Jokanović Toumin izložio je svoju drugu Liniju kao dimenziju prostora, u Musée d’Art u St. Etienneu, a godinu dana kasnije u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu, gdje ju je morao prilagoditi okruglom prostoru.
Za taj rad dobio je 2006. nagradu HAZU-a za najveća postignuća u umjetnosti i znanosti. Liniju kao dimenziju prostora predstavio je u sarajevskom Collegiumu artisticumu u organizaciji ARS AVEI, u Galeriji Flux u Ženevi, u Klovićevim dvorima te Limi, glavnom gradu Perua, gdje je priredio virtualnu izložbu kao dio magistarskog rada jednog tamošnjeg arhitekta.
Oslikao šalice za kavu čuvenog kolekcionara Illyja
Dean Jokanović Toumin, 71, rođen je u Sarajevu, Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu, 1970. odlazi u Veneciju i Milano gdje se priključio tamošnjoj međunarodnoj umjetničkoj sceni, a sada je profesor na Likovnoj akademiji u Splitu. U svom radu bavi se preispitivanjem medija, ali nije zapostavio ni klasično slikarstvo, umjetničke instalacije kao i konceptualno-prostorne intervencije.
Sudjelovao je na više međunarodnih projekata, od Biennala u Veneciji do suradničkih projekata u Ars Aevi Centru u Sarajevu. Priredio je tridesetak samostalnih i još toliko kolektivnih izložbi, sudjelovao je na Bijenalu u Haifi, u New Yorku, na State Islandu, u Muzeju suvremene umjetnosti u Santiagu de Chile, u Buenos Airesu, Sao Paolu, Caracasu, San Franciscu, Milanu, Ženevi…. Čuveni Harald Szeemann uključio ga je u svoj kapitalni projekt “Ljepota Propasti/Propast Ljepote” 2004. godine u Fondaciji Miro u Barceloni…
Likovni stručnjaci Andrea Illya, vlasnika čuvene kompanije Illy koja proizvodi kavu, koji je umjetnički osviješten čovjek i kolekcionar, 2014. su posjetili kolekciju Ars Aevi – Art of the Epoch u Sarajevu. Tamo su vidjeli jedan Jokanovićev artefakt s tekstom koji je bio moto cijelog projekta, pa su mu ponudili da napravi likovno rješenje za njihove šalice. Dean Jokanović Toumin kaže da je odmah prihvatio njihov prijedlog. “Kako znam da je takav način distribucije umjetničkih djela vrlo razvijen, a nisu mi strani nikakvi mediji, imponirao mi je poziv jer sam se našao u društvu umjetnika koje jako cijenim, a s nekima sam i u prijateljskim odnosima.”
Zagreb već ima iskustva sa sličnim intervencijama u prostoru
U novootvorenom izložbenom prostoru Galerije Beck, za koju se već govori da je Galerija s prepoznatljivim stavom, već su izlagali Eugen Feller, u povodu nagrade za životno djelo, Goran Trbuljak koji je predstavio 12 fotografija iz mape listova iz 1973. te glasoviti karikaturist Davor Štambuk.
Inače, Zagreb već ima iskustva sa sličnim intervencijama u prostoru. Tako je Julije Knifer, jedan o najvećih hrvatskih umjetnika, 1971. izradio svoj prvi glasoviti zidni meandar u crno-plavoj tehnici na fasadi Osnovne škole Gornje Vrapče. Nastao je za potrebe televizijske emisije Urbano slikarstvo, profesorice povijesti umjetnosti Vera Horvat Pintarić.
Nakon toga Knifer je izradio zidni meandar na pregradnom zidu u Branimirovoj ulici, u predvorju kina Studentski centar i u Galeriji proširenih medija u Zagrebu. Uoči Univerzijade u Zagrebu 1987. slikari, među kojima su bili Boris Demur, Boris Bućan, Julije Knifer, oslikali su zid koji se prostirao od Branimirove do Strojarske ulice.
Murali su u svijetu priznati kao umjetnička djela
Taj mural dorađen je 1999. u sklopu akcije borbe protiv droge, no kasnije su tu vrijednu umjetninu svojim radovima prekrili grafiteri. Inače, takvi murali svugdje u svijetu priznati su kao umjetnička djela. I akademik Boris Bućan oslikao je za potrebe Zagrebačkog salona Varšavsku ulicu i jednu trošnu kućicu u Savskoj ulici, a veliki mural Stipana Tadića krasi zgradu na Vrbanima.
Slaven Kosanović Lunar oslikao je javnu garažu, a slikar Boris Bare izradio je reklamne murale za Coca Colu, Cedevitu i pivo Becks. Nedavno je najavljeno da će novi murali niknuti i na pročelju zgrade koja omeđuje Šubićevu, Zvonimirovu, Draškovićevu i Vlašku ulicu, koja je za festivala Design District okupljalište kreativaca i urbanista.