Umro čuveni redatelj Peter Brook

Peter Brook, jedan od najinovativnijih kazališnih redatelja u svijetu, koji je moćne drame postavljao na najčudnijim mjestima, preminuo je u 97. godini života, objavio je danas njegov izdavač. Brook, koji je živio u Francuskoj od 1974., umro je jučer u Parizu.

Britanski redatelj, često zvan vizionarom, cijeli je svijet koristio kao svoju pozornicu, uprizorivši niz djela, uključujući vrlo hrabre verzije Shakespearea kroz operu te hinduske epove. Predstave je postavljao u sportskim dvoranama, napuštenim tvornicama, kamenolomima.

Njegova produkcija Shakespearove drame “San ivanjske noći” u Shakespeare Memorial Theatreu u Stratfordu 1970. osigurala mu je mjesto u analima kazališne povijesti. Iako je uživao divljenje u kazališnim krugovima, široj publici je bio manje poznat zbog odbijanja da udovolji komercijalnom ukusu.

‘Mogu uzeti bilo koje prazno mjesto i nazvati ga pozornicom’

Godine 1970. napustio je Britaniju i otišao u Pariz gdje je osnovao “Centre international de créations théâtrales”. Iz tog se razdoblja izdvaja monumentalna režija epa Mahabharata (1985.), koju je poduzeo istražujući glumačku, jezičnu, tekstualnu i kazališnopoetičku produktivnost interkulturalnih presijecanja.

Objavio je i više djela o kazalištu (Prazni prostor – The Empty Space, 1968.; Prijelomna točka: kazalište, film, opera 1946.–1987. – The Shifting Point: Theatre, Film, Opera 1946.–1987., 1987.; Nema tajni: razmišljanja o glumi i kazalištu – There Are No Secrets: Thoughts on Acting and Theatre, 1993.).

Često je izbjegavao tradicionalna kazališna zdanja za svoje predstave, mijenjajući ih za “prazne prostore” koji se mogu transformirati rasvjetom, riječima, improvizacijom i samom snagom glume i sugestije. “Mogu uzeti bilo koje prazno mjesto i nazvati ga pozornicom”, napisao je u svojoj prijelomnoj knjizi “Prazan prostor”.

‘Na izlasku čovjek bi se trebao osjećati bolje nego na ulasku’

Čuveni kazališni redatelj radio je i u svojim 90-im. “Svaki oblik kazališta ima nešto zajedničko s posjetom liječniku. Na izlasku bi se čovjek trebao osjećati bolje nego na ulasku”, napisao je 2017. u knjizi “Vrh jezika” .

Istaknuo se i kao filmski redatelj, posebno intimističkim djelom Moderato cantabile (1960.), prema scenariju i romanu Marguerite Duras, prvim britanskim filmom koji se priklanja poetici francuskoga novog vala.

Ostali važniji filmovi su Gospodar muha (Lord of the Flies, 1963.), prema romanu Williama Goldinga, i Kralj Lear (King Lear, 1971) prema Shakespeareovoj tragediji.