Umro je književni velikan Milan Kundera

U dobi od 94 godine umro je Milan Kundera, romanopisac češkog porijekla, koji je satirizirao totalitarne režime i miješao mračnu ironiju s filozofskim razmišljanjima da bi istražio enigmu ljudskih stanja, objavila je u srijedu glasnogovornica Knjižnice Milana Kundere u njegovu rodnom Brnu.

Autor čuvenog romana “Nepodnošljiva lakoća postojanja” hvaljen je zbog specifičnog stila kojim je obrađivao teme i likove u svojim djelima, a oni lebde između ovozemaljske stvarnosti svakodnevnog života i uzvišenog svijeta ideja. Rijetko je davao intervjue i smatrao je da pisci trebaju govoriti kroz svoja djela.

Njegov prvi roman “Šala”, objavljen 1967. čitateljima je ponudio oštar prikaz tadašnjega čehoslovačkog komunističkog režima. Nastao je u doba kad su češki reformatori nastojali uspostaviti “socijalizam s ljudskim licem”. Upravo taj roman bio je prvi korak na Kunderinu putu od člana partije do disidenta u egzilu, nadimka koji je duboko prezirao.

Crna lista zbog Sovjeta

Za francuski list Le Monde 1976. je rekao da bi okarakterizirati njegova djela političkima značilo pretjerano pojednostavniti stvari, a time i prikriti njihov pravi značaj. Godinu dana ranije Kundera je upisan na crnu listu nakon što je kritizirao sovjetsku invaziju 1968. te je na koncu bio primoran sa suprugom Verom emigrirati u Francusku, čiji je državljanin na kraju i postao.

Njegov prvi emigrantski roman je “Knjiga smijeha i zaborava” (1979.), priča napisana u sedam dijelova u kojoj prikazuje kolika je moć totalitarnih režima u brisanju čitavih dijelova povijesti i stvaranju alternativne prošlosti. Premda nije poznata poput “Nepodnošljive lakoće postojanja”, knjiga je objavljena pet godina kasnije. Upravo ovo djelo učvrstilo je Kunderinu reputaciju vodećega romanopisca među kritičarima koji su ga nazvali genijalnim.

No to ga je stajalo čehoslovačkog državljanstva. Češku je putovnicu ponovno dobio tek 2019. “Knjiga smijeha i zaborava naziva se romanom, premda je to dijelom bajka, dijelom književna kritika, dijelom politički traktat, dijelom muzikologija, a dijelom autobiografija”, napisao je tada New York Times u recenziji. “Možete je zvati kako god hoćete, jer je u cjelini genijalna.”

Smatrao se Francuzom

Rođen je u moravskoj prijestolnici Brnu 1. travnja 1929. Njegov otac Ludvik bio je muzikolog i pijanist i studirao je u klasi slavnoga skladatelja Leoša Janáčeka. Sina je naučio svirati klavir, a Milan je kasnije završio studij muzikologije i kompozicije. Sve to znanje i poznavanje glazbe kasnije je prenio u svoje knjige.

Kundera je pjesme počeo pisati u srednjoj školi, a nakon Drugoga svjetskog rata studirao je na Karlovom sveučilištu u Pragu. Poput mnogih svojih vršnjaka Milan se pridružio Komunističkoj partiji, no kasnije je iz nje izbačen. Tijekom šezdesetih predavao je na filmskoj akademiji. Među njegovim je studentima bio i Miloš Forman, jedan od tvoraca češkoga filma novog vala.

Za vrijeme egzila njegov odnos prema bivšoj domovini bio je ‘leden’. Svoja nova djela pisao je na francuskom, štoviše, nije dopuštao da se neki njegovi romani prevedu na češki. U jednom je intervjuu rekao da sebe smatra Francuzom, a ne emigrantom.

Nije izgubio vezu s domovinom

No Kundera nije nikada izgubio vezu sa svojom domovinom. Radnja mnogih njegovih djela nastala je upravo u zemlji njegova rođenja. Nakon što je Baršunasta revolucija 1989. srušila komunistički režim rijetko je dolazio u javne posjete kući. Radije je doputovao incognito da bi posjetio prijatelje i obitelj.

Kundera je uglavnom živio podalje od očiju javnosti. Ipak, godine 2008. javno je imao potrebu demantirati informaciju koja se pojavila u medijima o tomu da je 1950. prijavio mladog pilota kao špijuna, zbog čega je mladić završio u rudnicima uranija i zatvorima 14 godina.

“To nije istina, jedini misterij koji ne mogu dokučiti je kako je moje ime ondje dospjelo”, rekao je tada.

Preveden na više od 20 jezika

Kunderina djela prevedena su na više od 20 jezika. Osvojio je nekoliko književnih nagrada, uključujući Prix Europa-Litterature za cjelokupno književno stvaralaštvo. Godine 1973. njegova knjiga “Život je drugdje” osvojila je prestižnu francusku nagradu Prix Medicis za najbolji strani roman, a 1978. “Oproštajni valcer” je osvojio talijansku nagradu Premio Mondello.

Nekoliko je puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost, no nije ju dobio. Kada su mu 1985. uručivali Jeruzalemsku nagradu Kundera je rekao: “Zadovoljstvo mi je vjerovati da je umjetnost romana na svijet stigla kao odjek Božjega smijeha.” Prestižna se nagrada od 1963. dodjeljuje svake dvije godine književnicima koji pišu o temi ljudske slobode u društvu.

Iste je godine Kundera u intervjuu New York Timesu objasnio što ga je pokretalo kao pisca i odakle njegov prezir prema autorefleksiji. “Samo književno djelo koje otkriva nepoznat fragment ljudske egzistencije ima razlog za postojanje”, rekao je u intervjuu. “Biti pisac ne znači propovijedati istinu, to znači otkriti je.”