Uskoro počinju 47. Dani satire Fadila Hadžića. Na programu je pravi presjek umjetničkog pokreta otpora
Selekcija od 12 predstava održat će se u Kerempuhu od 6. do 21. lipnja
Kerempuhova satirična fešta na pragu je zlatnog pira a danas nam je potrebnija od kruha. Terora, državnog i pojedinačnog, duhovne bijede, travestiranih društvenih institucija srozanih u kaljužu i posvemašnje građanske apatije, imamo u izobilju. Zato je moć poruge jedina moć kojoj se trebamo klanjati.
A jedina bol koju bismo trebali trpjeti jeste bol u trbusima – onemoćalim od smijeha. Uz direktnu terapeutsku misiju, Dani satire Fadila Hadžića imaju važne alate društvenog korektiva. Tako će, sudeći po kvalitetnom izboru selektorice Željke Udovičić-Pleštine, biti i na 47. festivalskom izdanju koji se u organizaciji Satiričkog kazališta Kerempuh odigrava u Zagrebu od 6. do 21. lipnja.
Presjek umjetnosti iz regije
Dvanaest izabranih predstava teatarskih institucija i nezavisnih grupa iz Zagreba, Splita, Ljubljane, Sombora, Beograda i Subotice, reprezentativan su presjek umjetničkog pokreta otpora kakav ovoga trenutka pulsira na jugoslavenskom području.
O festivalskim nagradama (a s obzirom na konkurenciju neće im biti lako) odlučivat će tročlani žiri: glumica Jasna Bilušić, redateljica Saša Broz i kazališna kritičarka Bojana Radović.
„Ovogodišnji program odredili su suvremeni pisci i autorski projekti, dakle – suvremena riječ. Oblikovana trenutkom. Autori opremljeni talentom, humorom, pronicljivošću, različitim estetikama, produkcijskim mogućnostima, dokazuju ovim predstavama da što su vremena teža, udar je satire jači, žalac dublje ubada“, opisuje selektorica Udovičić-Pleština.
Tu je i jedna indie produkcija
Zaista plijeni ovo selektoričino povjerenje u recentnu autorsku pesnicu, izravno isprovociranu devijacijama i anomalijama društva u kojem egzistiraju. I kad je riječ o posezanjima za istim „klasičnim predloškom“, rebelijanskom simbolističkom farsom „Kralj Ubu“ Alfreda Jarryja iz 1896., u obje predstave u festivalskoj konkurenciji, riječ je o snažnim autorskim interpretacijskim pečatima.
Redatelji Andraš Urban („Ibi The Great“, Narodno pozorište Sombor) i Miran Kurspahić („Kralj Ubu“, GDK Gavella i Satiričko kazalište Kerempuh) predstavit će se svojim uzbudljivim rukopisima, nastavljajući tamo gdje je Jarry urezao prvu brazdu isprdavanja tiranije.
Povjerenje i čast otvaranja Dana satire dobila je jedna indie produkcija, u zajedničkim snagama Umjetničke organizacije Punctum i gerilski agilnog KunstTeatra. “Sloboština Barbie”, prema romanu Maše Kolanović, u režiji Natalije Manojlović, priča o djeci skrajnutoj u vremenu ratne kataklizme koja isprepliću svoje paralelne brehtijanske svjetove.
Obitelj kao dominantna tema
Reflektirajući se na olovne devedesete, zapravo stvara vremensku inverziju: vrijeme olova se opet vratilo. Još jedna dramaturška odrednica izbora Željke Udovičić-Pleština se nametnula kao provodnička nit 47. Dana satire: većina naslova zapravo govori o porodici kao intrigantnom i doslovnom modelu društva, sa svim traumama, nadama i grubim realnostima, usponima i padovima, ljubavima i malim kućnim tiranijama…
„Bravo za klovna“ (Narodno pozorište Subotica) autorska je predstava Minje Peković, čudesne bravurozne glumice koja u sebi nosi ranjivost, emotivnu raskriljenost i pelivansku persiflažu. Hrabro i autoironijski govori o vlastitim traumama, borbi s bolešću, umjetničkim sumnjama i žestokom životnom optimizmu.
SARTR Sarajevski ratni teatar dolazi s melankoličnom dramom „Moj sin malo sporije hoda“ Ivora Martinića, u režiji Ivana Plazibata. a Slovensko mladinsko gledališče iz Ljubljane s tjeskobnom komedijom o preispitivanju rodnih uloga „ŽBAM!“ Simone Semenič, u režiji Vite Taufera.
Žestoka priča o obitelji gay mladića
„Naš sin“ Patrika Lazića (beogradski Hartefakt, neustrašiva pozornička baza socijalno osviještene umjetnosti), u autorovoj režiji predivna je, čulna i žestoka priča o strahovima, nadama i ljubavi u porodici gay mladića.
Od produkcija iz Hrvatske, na festivalu će još nastupiti „Ja sam ona koja nisam“ Mate Matišića (Zagrebačko kazalište mladih), u režiji Paola Magellija, bitna gesta nemirenja s mizoginijom. Vidjet ćemo i autorski projekt Bobe Jelčića „Sorry“ (HNK Zagreb) te beskompromisnu satiru Borne Vujčića „Tko tu koga? Zona pansiona“ u režiji Tamare Damjanović.
Splitska scena šalje rugalačku gestu pomahnitalom klerikalizmu, predstavu Hrvoja Korbara „Tako nam Bog pomogao“ (Playdrama, prema motivima knjige „Summa Atheologiae“ Borisa Dežulovića) te „U malu je uša đava“ (HNK Split) Tisje Kljaković Braić i redatelja Marija Kovača.