Zaboravili smo joj ime, a bez nje je spavaća soba nezamisliva. Kako je psiha, voljeni toaletni stolić naših baka, dobila naziv?
Akademska slikarica Diana Sokolić i dizajnerica Karla Kocijan govore o porijeklu naziva psiha i poveznici s grčkim mitom
Toaletni stolić sa zrcalom koji starije generacije pamte pod nazivom psiha obožavan je stoljećima iz estetskih i praktičnih razloga. Psiha je neizostavni dio slikarskog, filmskog, ali i književnog interijera – stoji kao simbol brige o fizičkom izgledu i kao prvakinja rituala ljepote.
Akademska slikarica Diana Sokolić i dizajnerica Karla Kocijan u četvrtom dijelu “Namještajke” donose priču o toaletnom stoliću kojemu smo zaboravili ime, ali koji i dandanas obožavamo.
Kako je nastao naziv psiha te ima li – i kakve – veze s imenjakinjom iz grčke mitologije? U kojem jeziku ime za psihu označava snažnu poveznicu između friziranja i stolića? Kakve veze sa svime time ima američka impresionistička slikarica s pariškom adresom i borkinja za ženska prava, Mary Cassatt?
Duša, život i anima
Psiha je toaletni stolić s ogledalom, donedavno neizostavni dio svake spavaće sobe. Na elegantnim se nožicama nalazilo nekoliko ladica, a na vrhu pomično ogledalo. Nekada je to ogledalo mogli imati i dva uža krila slijeva i zdesna, kako bi se frizura mogla osmotriti sa svih strana. Ispred ogledala, na čipkanom tabletiću, stajale su bočice s parfemima, srebrne četke i drugi pribor za uređivanje dama. O psihi je lijepu priču napisao Pavao Pavličić.
Kada se u internetsku tražilicu upiše pojam “psiha”, saznajemo da je to sveukupnost svjesno-nesvjesnih sadržaja. Također, nalazimo i podatak da je psiha na grčkom duša, da ju je Aristotel izjednačavao s pojmom bios – život; da latini prevode psihu riječju anima i pritom zadržavaju dualizam duše i tijela.
Nalazimo i to da dolazi od grčke riječi psykhḗ koja označava životnu silu, dah, dušu i duševnost, a glagol psykho dišem i živim. No nigdje ni slova o tome da je Psiha božica ili komad namještaja. Ali jest!
Mit o Psihi
Mit o Erosu i Psihi predstavlja alegoriju ljubavi koja pobjeđuje smrt te je oduvijek tema brojnih umjetničkih djela. Psiha je bila najljepša od triju kćeri jednoga kralja; njena je ljepota bila tolika da su je počeli štovati, zanemarujući Afroditu. Bijesna, Afrodita je poslala svog sina Erosa da je pogodi strelicom kako bi se zaljubila u neko odvratno biće. No, kada je Eros ugledao Psihu – i sam se zaljubio.
Obljubio ju je u mraku svoga hrama, kamo ju je donio vjetar Zefir, u čudesno lijepoj kući zlatnih stupova, na divnoj livadi, gdje ju je dočekalo obilje dostojno bogova. No, Psiha nije bila boginja i zato svoga ljubljenoga nije smjela nikada vidjeti. Ljubav su vodili u mraku. Kad je, na nagovor svojih sestara, ljubomornih na raskoš u kojoj živi, jedne noći osvijetlila svojeg ljubavnika dok je spavao, toliko ju je iznenadila njegova ljepota da se slučajno ogrebla o strelicu koju je imao u tobolcu. Pritom, nije se samo strastveno zaljubila, nego je i svog dragog polila vrelim uljem iz lampe.
Eros je pobjegao, a Psiha ga je krenula tražiti. Naišla je na Afroditu koja ju je, davši joj tri zadatka, mučila. Izvršavajući posljednji, upala je u san iz kojega ju je naposlijetku probudio njezin Eros, koji je pobjegao iz doma svoje majke i otišao k Zeusu moliti pomoć. Zeus je Psihi dao piće besmrtnosti kako bi se s Erosom mogla sjediniti u braku dvoje ravnopravnih partnera, što je završilo svečanom i veselom svadbenom gozbom bogova.
Omiljeni komad namještaja
Kako je Psiha od božice postala komad namještaja? Kao građanska moda, kada je riječ o namještanju stanova, kao predmet, ali i kao riječ, psiha je u hrvatski došla iz austrijskog njemačkog psyche, kamo je vjerojatno stigla iz francuskog, jer je psyché bilo prijenosno ogledalo. Francuzi su ga tako nazvali po Psihi – valjda zbog odraza cijele osobe u zrcalu.
Činjenica jest da je psiha omiljeni komad namještaja i danas, kada se njeno ime zaboravilo pa ga, po internetu, nalazimo u engleskoj verziji kao vanity – što doslovno znači taština, a još prije pedesetak godina taj se komad u nekim zemljama engleskog govornog područja zvao duchess (vojvotkinja).
O povezanosti friziranja i psihe govori i činjenica da se psiha u njemačkom kaže frisiertisch ili frisiertoilette, a ogledala svih vrsta, pa tako i psihe ispred kojih žene sjede i uređuju se, čest su motiv u slikarstvu. Poznata je slika koja prikazuje ženu s ogledalom nalakćenu na psihu američke slikarice Mary Cassatt, koja će u povijesti ostati zapamćena kao jedina Amerikanka koja je izlagala s Impresionistima u Parizu.
Simbol ženske snage
Rođena u SAD-u, Cassatt (1844.-1926.) je veći dio svog života provela u Parizu, slikajući i družeći se s impresionistima. Roditelji su se protivili njenoj želji da postane profesionalna slikarica, no ona je vjerovala u jednakost spolova i feminističke ideje. Kako joj se činilo da studira presporo, počela je sama kopirati stare majstore prekinuvši studij i preselivši se 1866. u Pariz.
Žene se u to doba još nisu mogle upisati na École des Beaux-Arts, pa je upisala privatni studij. Svakodnevno je odlazila u Louvre, gdje je kopirala slike poznatih slikara i družila se s kolegama – muzej je bio mjesto okupljanja žena, kojima nije bilo dozvoljeno odlaziti u kafiće, i mladih slikara, koji su tu također produbljivali svoje znanje i umijeće.
Kad je jedna njezina slika izložena i otkupljena na Salonu, budućnost je izgledala vedro. A kad 1877. godine njezina slika prvi put nije primljena na Salon, Degas ju je pozvao da izlaže s grupom Impresionista. Iako je priznanje od struke i publike dolazilo sporo te premda obitelj nikada u potpunosti nije cijenila njezin umjetnički rad, Cassatt je imala značajan utjecaj na umjetnički svijet te je i dan danas inspiracija ženskim umjetnicama diljem svijeta.