Zapalio je Hrvatsku i ukrao show i prije nego što je započeo: razgovarali smo s umjetnikom iza imena Baby Lasagna
Moguća senzacija ovogodišnje Dore otkriva nam detalje o svom glazbenom putu, a pitali smo ga i misli li da je Dora pošteno natjecanje
Kad su me nazvali s potvrdom da sam upao na Doru, brzo sam vidio prvi članak o sebi s naslovom: 'Tko je Marko Purišić?'. Toliko sam se zgrozio da sam izbrisao Instagram i YouTube jer sam očekivao da će nacija izvrijeđati tog dečka kad ga vidi.
Baby Lasagna ime je kandidata ovogodišnje Dore s najviše medijskog interesa, kao i onoga publike. Već smo pisali o neočekivanom obratu nakon što je s rezervne klupe uvršten u natjecanje hrvatske pjesme za Euroviziju, a kao hodajući kaleidoskop žanrova i vizualnih stilova, ovaj ljubitelj mačaka iz Umaga “krade show” i prije nego je show i započeo.
Stali smo kao i ostali mediji u red za razgovor tijekom kojeg smo ga iznenadili, ah, velike li originalnosti, lazanjama. Izvučene iz pećnice petnaest minuta prije podnevnog razgovora u zagrebačkom Grifu, lazanje nismo savijali ni slagali sami, nego našli u zamrzivaču jednog trgovačkog lanca. Vruću porciju za dvoje napao je odmah dok je svoj red na njih čekala i Elizabeta, najbliža suradnica odgovorna za svu vizualnu i medijsku komunikaciju pjevača. Nju nam, pak, Lasagna – pravog imena Marko Purišić – predstavlja kao “polovicu Baby u Baby Lasagni”. Elizabeta nam otkriva da je – unatoč njegovom scenskom imenu – pizza, zapravo, Markovo najdraže jelo.
TELEGRAM: Kakve su lazanje?
BABY LASAGNA: Odlične. Bez sarkazma, iskreno ih jedem.
TELEGRAM: Znate li kojem su liku u popularnoj kulturi lazanje najdraže jelo?
BABY LASAGNA: Naravno, Garfieldu.
TELEGRAM: Jeste li mislili možda ubaciti Garfielda u u medijsku komunikaciju, s obzirom na to da ste se prvi put obratili na Instagram reelu s mačkom koji vam jede vlasište, a pop-kultura je itekako alat za kontakt s publikom i medijima.
BABY LASAGNA: Narančastog mačka već imam. To je moj Stipe.
TELEGRAM: Sve se munjevito odvilo s vašom pričom. Je li vas sve to preplavilo?
BABY LASAGNA: Kad su me nazvali s potvrdom da sam upao, krenuli su članci o tome kako je Zsa Zsa napustila natjecanje i netko ju je zamijenio. Brzo sam vidio prvi članak o sebi naslova: “Tko je Marko Purišić?”. Toliko sam se bio zgrozio, da sam izbrisao Instagram i YouTube jer sam očekivao da će nacija izvrijeđati ovog dečka kad ga vidi. Pobjegao sam na dan i pol, a kad sam se vratio – na nagovor bližnjih – stvarno je bilo preplavljujuće dobro i pozitivno. Još uvijek nalazim načine nošenja s takvom pažnjom, ali mislim da taj pritisak koji proizlazi iz nje mogu pretvoriti u motivaciju. Bit ću dobar, napravit ću šou.
TELEGRAM: Što nakon svog ovog hypea: usmjeravate li ga na kreativnost, na zaokruživanje najavljenog albuma “Demons and Mosquitoes” i drugih glazbenih projekata?
BABY LASAGNA: Album je bio gotov otprije, pa tu neću imati previše izazova s kreativne strane. Dapače, već imam neke nove pjesme za idući album i konstantno stvaram. Što se tiče pogleda i pritisaka… ne znam. Ne hvatam se za to kao da moram sačuvati ovaj moment, produljiti ga dalje, napraviti karijeru od ovoga! Nisam to ja. Barem tako pokušavam razmišljati. Pokušat ću se nastaviti baviti glazbom u nekom obliku. Već se dvadeset godina bavim njome. Ne znam u kojoj varijanti, ali nadam se da će Baby Lasagna uspjeti i nastaviti. Ako ne – idemo dalje. Nešto će drugo iskočiti, kao i uvijek.
TELEGRAM: Uvijek možete probati sa “Soundtrackom za pečenje lazanja u 45 minuta”.
BABY LASAGNA: To još nitko nije (smijeh).
TELEGRAM: Što se dogodilo s radom u Manntri?
BABY LASAGNA: Dugo sam svirao gitaru u Manntri, a onda izašao iz benda jer je bio takav trenutak u životu. Dečki su već bili sazrijeli, a ja sam kasnio za njima jer su stariji od mene, pa smo tako uzeli pauzu. Nakon nekog sam se vremena opet vratio u bend i razvijao pisanje pjesama, a toga je bilo puno uz njih. Članovi benda su bili puno zreliji kao tekstopisci i tu sam puno naučio. Kad smo se razišli, ostali smo u dobrim odnosima. Divno iskustvo.
TELEGRAM: Manntra doista glazbom osvaja ne samo Njemačku, nego i Češku, Poljsku, Bugarsku, čak i Rusiju.
BABY LASAGNA: Uvijek se divim što su, kao mali bend iz Umaga, napravili puneći klubove i dvorane po Njemačkoj. Sretan sam što sam bio dio tog projekta i da moje ime i danas stoji na tim albumima i pjesmama.
TELEGRAM: Što ste najviše naučili u songwriterskom smislu s Manntrom u godinama rada i proboja na europsko tržište? Nakon što ste pisali tekstove za ovaj istarski folk metal bend, ali i za njemački bend Mono Inc., gledate li na to kao na talent ili vještinu koja se razvija?
BABY LASAGNA: Pisanje tekstova pjesama je talent kojeg definitivno moraš razvijati, a u Manntri sam pored sebe imao dvoje fantastičnih songwritera koji su mi “uzimali” mjesto na albumu. Umjesto da sam ja pisao pjesme, dobivao sam odgovor: “Nije dovoljno dobro, nije dovoljno dobro…” Način na koji sam se brusio tada bio je neprestano i puno pisati, da bi ideja bila odbačena. I to me natjeralo da više radim, a ako više pišeš rezultat je i da bolje pišeš. Naviknulo me na realnost posla svakog tekstopisca – ako napišeš trideset pjesama, a jedna završi na izdanju, sretan si. Zvuči malo, ali je tako.
TELEGRAM: Pisali ste i na hrvatskom jeziku, pop izvođačima poput Marina Jurića Čivre i Lee Mijatović, a imali ste i par vlastitih pop singlova pod pseudonimom Bastion. Koja je razlika između pisanja na hrvatskom i na engleskom?
BABY LASAGNA: Ovo je prvi put da me netko pita za Bastion. Koliko god mi je hrvatski materinji jezik, na engleskom jeziku mi je prirodnije pisati, jer sam kao klinac uvijek konzumirao anglofonu glazbu i taj način njihovog hrvanja s određenom tematikom. Naučio sam te “buzzworde” i to mi je postalo prirodno. Na kraju dana, najviše slušam stranu glazbu – na engleskom. I nisam naučio toliko razmišljati na hrvatskom, pa mislim da su moji hrvatski tekstovi puno lošiji od onih na engleskom. Nije na meni da sudim, ali ne bih se iznenadio da netko to kaže.
TELEGRAM: Kako stojite s talijanskim s obzirom na porijeklo iz Umaga?
BABY LASAGNA: Razumijem ga više od prosječne osobe iz Zagreba, učio sam taj lijepi jezik 12-13 godina, ali ne znam ga baš dobro.
TELEGRAM: U žanrovsko-estetskom smislu imali ste gomile preusmjeravanja: krenuli ste s metalom kao klinac – od Rammsteina, Splipknota do Manntre u nekom folk metalu, vaš je kratkovijeki Bastion bio pop projekt, a sad govorite da će na prvijencu “Demons & Mosquitoes” biti popa, soula, industriala i funka. Je li u pitanju dezorijentacija ili znatiželja?
BABY LASAGNA: Mislim da su u pitanju znatiželja i moja priroda, jer sam u tom poslu mogao pisati pjesme i za pop izvođače, a bio je tu i hardstyle, trance, reggae, čak i K-pop. Zanima me kako funkcioniraju i cajke, zapravo bilo kakva muzika i zašto je ona takva kakva jest. Hajmo isprobati napraviti pjesmu koja zvuči kao Tamara Obrovac, Matija Cvek, Rammstein, ili kao bilo tko drugi… I to je ono što želim s ovim projektom, samo se zabavljati, pa ako se netko prepozna u tome – super, zabavit ćemo se. Jednako tako mi je i s vizualnom komunikacijom: malo želim biti Ken, malo gotičar, pa neki village boy. Samo da je nešto drugačije od onoga ranije, da vidim što mogu napraviti od sebe.
TELEGRAM: Kad ste već spomenuli cajke/turbofolk, iz vaše perspektive glazbenika, tekstopisca, instrumentalista… Što mislite, što je ljudima u njima baš toliko privlačno?
BABY LASAGNA: Nemam pojma. Imao sam priliku napisati cajku prije mnogo godina. Nije mi pošlo za rukom. No mislim da cajke imaju neke fantastične momente, a puno ljudi se poistovjećuje s onim što pjevaju, a melodije su brutalno zarazne.
TELEGRAM: Slušate li vi cajke?
BABY LASAGNA: Ne, nećete ih naći na mojoj playlisti, ali ako pjesmu čujem na radiju – možda ću je znati. Ja znam više one old school. Smiješno mi je koliko su cajke slične metalu. I to do mjere da sam uzeo jednu i preko nje svirao Rammsteinov “Du Hast”. Uzeo sam vokalnu liniju i preko toga provukao “Du Hast”. Svilen Konac Project, power metal bend iz Srbije zapravo to radi, a ne trebaju se puno truditi da zvuči kao metal. Strašno koliko su slični.
TELEGRAM: Mislite li da bi to mogao biti potencijalni moment za Doru, s obzirom na hrvatsku zaluđenost turbofolkom i da bi baš takvo što moglo dovesti do naše prve pobjede na Eurosongu?
BABY LASAGNA: Ako naiđe pravi izvođač… Možda. Da smo prije deset godina pustili “Rim Tim Tagi Dim” i pitali može li proći na Doru, smijali bismo se, a evo nas. Nemam pojma za cajke. Nisam pametan.
TELEGRAM: Kad već spominjete svoj žanrovski đuveč “Rim Tim Tagi Dim”, ta pjesma mi je tematski svojevrstan nastavak vašeg prošlogodišnjeg nagrađenog projekta Moja.hr, za koji ste snimali jednominutni reklamni film o Istri. U njemu je puno osobnoga i iskrenoga, a govori o snažnim sponama s krajem iz kojeg dolazite. S druge strane, u ovoj pjesmi govorite o napuštanju tog zavičaja. Je li Istra neki autorski trop koji vas pogoni?
BABY LASAGNA: Istra me apsolutno inspirira: od legendi o Juri Grandu – prvom opisanom vampiru, Velom Joži, Štrigi Mare i slično… Mislim da ona jest motiv koji se ponavlja u mojim pjesmama, ali u “Rim Tim Tagi Dim” nisam ja taj koji odlazi. Imao sam dovoljno sreće da sam mogao ostati u Istri, dok je puno ljudi je moralo otići. Pjesma je opisana iz njihove perspektive, a ne moje.
Kad smo planirali spot za “Rim Tim Tagi Dim”, automatski smo razmišljali o tome što pokazati od Istre u smislu lokacija i kako prikazati ono što mi imamo – doma. Samo moramo vidjeti hoćemo li ga objaviti prije ili poslije Dore.
TELEGRAM: Mislite li da je Dora pošteno natjecanje?
BABY LASAGNA: Nemam pojma, to je neka vječna rasprava. Kako je ta tema izvan mog dosega, ne razmišljam o tome. Ne želim uopće razbijati glavu, pogotovo kad sam dio nje i trudim se postići neke rezultate. Iskreno, klonim se tih misli. Ne znam, ali volim vjerovati da je poštena.
TELEGRAM: Na tu temu, ovih dana ste više puta istaknuli da su vam Let 3 osobni favoriti i da biste voljeli surađivati s njima?
BABY LASAGNA: Kao dijete sam obožavao Let 3, bili su mi luđaci. Kad si klinac, Let 3 je lud. Mislim, i sada su, ali tada je to bilo intenzivnije s pjesmama kao što su “K*rcem u čelo”. Na Dori najviše vjerujem u njih jer su mi ostali dragi i k tome prošle godine napravili šou. I ne znam kako će za druge ispasti Dora, ali znam da će s Letom 3 to biti originalno, da će se izdvajati.
TELEGRAM: Zanimljivo je da ih naglašavate, jer osobno u vašoj pjesmi čujem energiju i elemente produkcije njihovih pjesama s albuma “Bombardiranje Srbije i Čačka”; elemente industriala, rocka i folklora.
BABY LASAGNA: Ne znam što oni misle o “Rim Tim Tagi Dim”.
TELEGRAM: Pitajte ih.
BABY LASAGNA: Ne znam kako, a baš me zanima. Neugodno mi je naručiti pizzu, a kamoli pitati Let 3 za mišljenje o pjesmi. Oni su nepredividi, a nikad ih nisam upoznao, iako smo im kao Manntra jednom bili predgrupa. No, nije bilo prilike da se sretnemo u backstageu.
TELEGRAM: Mrle je opušten izvan pozornice koliko i na pozornici.
BABY LASAGNA: Zato i je strašno nepredvidljiv. Zamislite da mi dođe tu, pukne me po glavi…
TELEGRAM: Što bi mu rekli na to?
BABY LASAGNA: Isto što i svima: “Mijau!”