Zašto novi blockbusteri izgledaju puno gore od onih starih 20 godina?
Novi filmovi naprosto izgledaju umjetno. Zašto je to tako?
Prošle su 22 godine otkako je izašao prvi Jurassic Park. Bio je to jedan od prvih filmova koji su nas poptuno šokirali vizualnim efektima. Od tada, cijela industrija efekata je dubinski promijenjena. Ono za što su bile potrebne vojske ljudi, danas rade klinci u svojim spavaćim sobama. Ali čak i uz te velike napretke u tehnologiji, kada je prije nekoliko mjeseci izašao prvi trailer za Jurassic World, nešto nije izgledalo kako spada. Vrata Jurskog parka su izgledala digitalno, mase ljudi su izgledale digitalno, čak je i vrhunac trailera, trenutak kada iz vode iskoči monstrozni dinosaur izgleda užano loše.
Kako je moguće da su dinosauri prije dva desetljeća izgledali potpuno pravo, potpuno uvjerljivo, a danas nisu uspjeli napraviti da vrata parka izgledaju uvjerljivo. Slična stvar se dogodila i s Terminatorom. Onaj s početka devedesetih izgleda opako i realno, današnji izgleda kao karikatura.
Što se dešava? Zašto današnji efekti ne izgledaju toliko uklopljeno u ostatak filma i nemaju tu realnost koju su imali iflmovi prije dvadeset godina. Pitali su se to i u New York Magazinu, tako da su na svom webu koji prati kulturu Vulture, odlučili istražiti ovaj fenomen i došli do jednog dosta realnog zaključka – digitalni efekti su postali toliko sveprisutni da su izgubili moć da budu zapravo uvjerljivi.
Opipljiva realnost protiv nacrtane mašte
Orginalni Jurassic Park još uvijek stoji kao ultimativni primjer kako koristiti digitalne efekte pametno i samo povremeno. Taj film ima samo pedesetak scena koje su napravljene u kompjuteru (današnji blockbusteri komotno znaju natući do tisuću), a svaki digitalni efekt je potpomognut praktičnim efektima. Nije ni čudo, onda, da je prvi dinosaur koji vidimo izbliza bolesni triceratops kojeg glumci mogu dotaknuti. Jednom kada vidite kako diraju dinosaura koji je opipljiv i naizgled pravi, puno ćete lakše povjerovati u digitalnog dinosaura.
Jurassic Wold nas ni na jedan trenutak, kao s bolesnim dinosaurom, ne usidri u stvarnosti. Likovi u park ulaze uz pomoć digitalno nacrtanog vlaka kroz digitalno nacrtana vrata, a naš mozak i oči vrlo lagano vide razliku. Naravno, sagraditi pravi set bi bilo nemoguće. Ali sada, kada imamo digitalne efekte, sve više pisaca i režisera odlučuje raditi nemoguće i tvrde da će to vrlo lagano napraviti na računalu. Umjesto da sjednu i razmisle o svojim mogućnostima i ograničenjima.
No možda ne bi trebali biti toliko šokirani zbog ove velike razlike u stvaranju digitalnih efekata. Danas je sasvim normalno da se efekti stvaraju negdje drugdje. Obično na nekom drugom kontinentu. Kada uspoređujemo Terminator 2 s Terminatorom: Genisys uspoređujemo James Camerona – čovjeka koji je praktički izmislio digitalne efekte i osnovao prvi studio za CGI animaciju, s Alanom Taylorom, redateljem koji vjerojatno ne zna ni kako izgleda prostorija u kojoj nastaju njegovi efekti.
Ako je nemoguće, izmisli novu tehnologiju
Terminator 2 je toliko živ i realan danas zato što je Cmaron prilagodio priču svojim mogućnostima. A ako je kojim slučajem naletio na nešto što mora imati u priči, a nije to mogao napraviti, jednostavno bi sjeo i izmislio novu tehnologiju. Danas malo koji režiser ima takvu sposobnost. Naravno, Cameron još uvijek to radi, ali osim njega možda jos samo David Fincher kod kojeg je potpuno nemoguće shvatiti kada koristi CGI.
Zato nam treba veliki povratak praktičnim efektima. Novi Fast & Furious koji je upravo u kinima je prepun digitalnih efekata. Ali u trailer su stavili najveći efekt koji imaju napravljen bez kompjutera. Radi se o automobilima koji bivaju izbačeni iz aviona. Stvar izgleda užasno uzbudljivo iz vrlo jednostavnog razloga. Ljudi su stvarno bacili aute iz aviona.
Veliki povratak praktičnih efekata
Čak i novi Star Wars film na kojem radi J. J. Abrams najavljuje da će koristiti puno više praktičnih efekata. Dapače, Abrams je najavio da će praktično biti sve što može biti. “U i tamo ćemo koristiti greenscreen”, kaže Abrams, “ali ja inzisitram da sagradimo što više setova možemo”. Nakon što smo vidjeli kako je digitalnim efektima Lucas unakazio remasterirane verzije, to je dosta veliko olakšanje.
Vrijeme je da digitalne efekte vratimo di im je mjesto. Kao fenomenalan začin koji će sjest na vrh praktičnih efekata. Mi samo želimo lijepe filmove.