Slobodan dan za mentalno zdravlje: Hir mlađe generacije ili stvarna potreba? Provjerili smo

Riječ je o danu u sklopu kojeg bi zaposlenik mogao uzeti slobodan dan kada se osjeća anksiozno, stresno ili depresivno, a da mu se pri tome ne oduzima dan godišnjeg odmora te da bude jednako plaćen.

“Mlađe generacije su generalno puno osviještenije po pitanju brige o mentalnom zdravlju te su vjerojatno još i kroz odrastanje imali priliku vidjeti negativne posljedice stresa na svojim roditeljima i sebi ne žele isto”, kazuje nam psihologinja Tihana Božo, specijalizirana za psihologiju rada i organizacijsku psihologiju.

Problem nastaje kad stres postane kroničan

Pojašnjava nam da intenzivno nakupljanje stresa može izazvati sindrom sagorijevanja, popularnije znan kao burnout. Radi se o dijagnostičkom stanju kojeg je prije nekoliko godina Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila i kao medicinsku dijagnozu.

Manifestira se postepenim smanjenjem produktivnosti na radu, a koje je potaknuto prekomjernim radom i velikim količinama stresa. S obzirom na ubrzani tempo života, mnogi psiholozi burnout nazivaju i bolešću današnjice koja se uvelike diferencira od klasičnog stresa.

Najveće su razlike, objašnjava nam Božo, u samoj duljini trajanja i razini stresa. “Mogli bismo reći da je burnout stanje produljenog i intenzivnog stresa koji do te mjere utječe na osobu da narušava njeno svakodnevno funkcioniranje”, pojašnjava.

Neki od najčešćih simptoma su značajan pad produktivnosti, preplavljujuća iscrpljenost te pretjerana distanciranost od posla, često popraćena osjećajem bespomoćnosti i cinizma. Problem, dakle, nastaje kad stanje stresa potraje, odnosno kad akutan stres postane kroničan.

Gen Z želi promijeniti igru

Shodno sve većem broju slučajeva otvaranja bolovanja zbog stresa, pitanje zaštite mentalnog zdravlja na radnome mjestu važnije je no ikada. Naime, stručnjaci burnout povezuju s pojavom simptoma depresije i anksioznosti, što može izazvati psihosomatske poteškoće pa čak i ozbiljnija zdravstvena stanja.

“Već dugo znamo da su psihičke smetnje jednako stvarne kao i fizičke, dapače, nekad čak i više štetne po funkcioniranje osobe od fizičkih. Želja za očuvanjem mentalnog zdravlja nije hir”, kazuje psihologinja i pozdravlja sve češće zahtjeve generacije Z za slobodnim danom zbog mentalnog stanja.

Sličnog je stava i stručnjakinja za ljudske potencijale, Ines Bokan, koja primjećuje da su novije generacije donijele puno pozitivnih promjena na tržište koje su prihvaćene i od ostalih. “Sjajno je što su se ohrabrili i glasno izrekli ono što druge generacije nisu imale priliku reći. Možda se poklopilo pravo vrijeme za takve teme i zahtjeve”, kaže.

Ipak, kaže da je od iznimne važnosti da novije generacije nauče važnost kompromisa. “Poslodavci su se isto promijenili i prilagodili, bar većina jest ili su na tom putu. Rekla bih da ne postoji jednoznačan odgovor, no očekujem da će biti potrebno puno prilagodbe i s jedne i s druge strane”, pojašnjava.

Hir ili potreba?

Naime, riječ je o zahtjevima koje bi mnogi okarakterizirali kao hir mlađe generacije. Ipak, rezultati brojnih istraživanja jasno pokazuju da je inat trebao proraditi i puno ranije. Konkretnije, agencija IPSOS provela je istraživanje koje je pokazalo da je 39 posto ispitanika moralo uzeti slobodan dan zbog mentalnog stanja.

Nadalje, prema istraživanju Američke psihološke asocijacije, 77 posto ispitanika izjavilo je da je u proteklih mjesec dana doživjelo značajnu količinu stresa koja je povezana isključivo s njihovim radnim mjestom. To je posljedično dovelo do smanjene produktivnosti te pojave niza simptoma.

I to je tek početak. Studije pokazuju da mlađi ljudi, koji se rutinski suočavaju s teškim radnim opterećenjem i ekstremnim vremenskim pritiskom na poslu, imaju veću vjerojatnost da će doživjeti depresivni poremećaj te generalizirani anksiozni poremećaj.

Savjeti kako se zaštititi

Upravo zbog toga psihologinja dijeli nekoliko savjeta kako se zaštititi. Ključno je, pojašnjava Božo, osvijestiti da dokle god se osjećamo bespomoćno i nedovoljno sposobno nositi s danom situacijom, naše mentalno zdravlje će patiti.

“Cilj nije staviti ružičaste naočale i ignorirati negativno, već proširiti svoju perspektivu i sebe i svoju okolinu sagledati kroz neku više podržavajuću prizmu – što je u našem poslu pozitivno, što nas veseli, u čemu napredujemo, kako se razvijamo, koje su naše snage, koje smo uspjehe već ostvarili”, kaže.

Na taj način gradimo svoje samopouzdanje i postajemo otporniji, odnosno sposobniji suočiti se sa zahtjevnim te potencijalno stresnim situacijama. Osim toga, korisno je i razvijati vještine samoorganizacije i komunikacije. “Ne škodi ni znati postaviti granice i reći ne kad je to potrebno. Ne treba zanemariti ni osnovne potrebe – pronaći vrijeme za sebe”, dodaje psihologinja.

Ipak, najvažnije je, kaže, znati prepoznati kad je vrijeme da promijenimo okolinu, odnosno pronađemo novi posao. “Ponekad jednostavno nismo na radnom mjestu koje nam najbolje odgovara, ili je pak radna okolina toliko toksična da je za nas bolje da sreću potražimo negdje drugdje”, jasna je psihologinja.

Korist imaju i zaposlenici i poslodavci

Upravo zbog toga slobodan dan zbog očuvanja mentalnog zdravlja može biti prilika poslodavcima za restrukturiranje radne atmosfere. Osim na unutarnji mir zaposlenika, stres na poslu intenzivno utječe i na samu kvalitetu rada. Konkretnije, burnout smanjuje produktivnost posla te može izazvati sukobe između zaposlenika.

Osim toga, kroničan stres može izazvati i veću nezainteresiranost za obavljanjem posla, a posljedično i tzv. quiet quitting (hrv. tiho odustajanje). Riječ je o pojmu koji opisuje smanjenu posvećenost poslu, kada zaposlenici ne ulažu dodatan trud te odrađuju minimum, prema stručnoj literaturi.

Kako bi izbjegli takav obrazac ponašanja na radnom mjestu, poslodavci su sve skloniji mijenjati načine rada, spremniji uvažiti zahtjeve novih generacija. Ipak, važan je balans. “Novije generacije tek moraju naučiti važnost kompromisa. Poslodavci su se isto promijenili i prilagodili, bar većina jest ili su na tom putu”, kaže Bokan.

Ipak, predviđa da će biti potrebno puno prilagodbe i s jedne i s druge strane. “Sve se mijenja, novo vrijeme, novi običaji, nova pravila, nove prilike, nove generacije. Sigurno neće biti lako, no vjerujem da usmjerenost zajedničkom cilju može dati kvalitetne rezultate”, zaključuje Bokan.