Potaknuti time da se na portalu Super1.hr svaka žena treba osjećati #supersvoja, pokrenuli smo platformu Biram sebe, koju podržavaju BIPA, Bajadera i Nutribullet, a kojom Super1 želi upozoriti na izazove s kojima se žene susreću u izgradnji vlastitog samopouzdanja i osnažiti ih da više vjeruju u sebe.

U petom nastavku specijala donosimo vam razgovor s Tanjom Puretom koja nam otkriva kako se postaviti na radnom mjestu, ali i napraviti kvalitetnije okruženje za svoje zaposlenike.

Budi glasnija na sastanku, ali malo se utišaj. Zauzmi stav, ali nikoga nije briga za isti, nemoj pametovati. Izgledaj samopouzdano, ali nemoj biti umišljena. Nezadovoljna si plaćom? Traži veću, ali nemoj tražiti. Vrednuj svoj uspjeh, ali sumnjaj u sebe sa svakim obavljenim zadatkom. Dokazuj se svakoga dana, nametljiva si. Malo više razgovaraj s kolegama, preglasna si. Obuci onu haljinu koju obožavaš, ali nemoj. Budi autentičnija, ali nemoj se isticati, stopi se s masom, sa zidom, s prostorom. Pozdravi nadređene, ulizico! Bori se za svoje vrijednosti, ali ne talasaj, ni slučajno. Zašto ne talasaš? Nešto ti smeta? Viči, ali malo tiše. Budi baš takva kakva jesi, ali nemoj previše. Budi svoja, ali nemoj – biti.

Ovako društvo gleda na ženu u poslovnom okruženju u bilo kojem obliku. Neovisno o tome je li ona direktorica korporacije, financijska analitičarka, programerka, frizerka ili čistačica – očekivanja su uvijek ista – da se bori malo više, ali ako se bori – pomalo je napadna. Potvrđuje to i istraživanje koje je provelo prestižno Sveučilište Harvard. Konkretnije, kada žena ne uspije postići određene ciljeve u karijeri, njezini će šefovi to pripisati nedostatku samopouzdanja. Ako, pak, žena pokaže samopouzdanje kroz svoje obrasce ponašanja, poput asertivnosti ili ekstrovertnosti, često će biti doživljena kao “ona koja pretjeruje” zbog, ironično, nedostatka samopouzdanja. To, pak, žene dovodi u pat-poziciju i posljedično im zaista oslabljuje samopouzdanje i narušava percepciju samih sebe. Nadalje, jedno je istraživanje dokazalo da nedostatak samopouzdanja negativno utječe na sposobnost žene da upravlja svojom karijerom.

Radna okolina je ključna

“Radna okolina ima velik utjecaj na žensko samopouzdanje, kao što i povoljni klimatski uvjeti imaju velik utjecaj na rast biljke do njenih punih potencijala. Iz radne okoline žena iščitava koliko poslodavac cijeni njen odabir da radi za njega, koliko se od nje traži da na poslu sudjeluje sa svim svojim potencijalima ili se traži da samo reaktivno izvršava zadatke na način na koji ih je netko drugi osmislio bez prava davanja svojih sugestija”, govori nam psihologinja Tanja Pureta, stručnjakinja za ljudske potencijale, specijalistica organizacijske i industrijske psihologije i osnivačica tvrtke Ramiro.

Pri tome, ističe da će se žena osjećati poticajno ako u svojoj radnoj okolini može izraziti svoju stručnost i samostalnost, kao i predlagati nove ideje, a paralelno imati jasan opis posla i poticajne kriterije za plaću te definiran karijerni put. “U suprotnom, ako doživi da poslodavac traži od nje velike napore i rezultate, a sam nije spreman ili voljan osigurati joj adekvatne uvjete za rad i sredstva rada, pravednu naknadu, edukaciju, jasnoću očekivanja, realne ciljeve i slično, na mnoge će žene to djelovati vrlo nepovoljno na njihovo samopouzdanje“, pojašnjava. Naime, dodaje Pureta, mnoge žene traže potvrdu svoje vrijednosti upravo u reakcijama okoline. Drugim riječima, ako je okolina zadovoljna njome i ona će se osjećati cijenjeno, a ako ne, to utječe na njen osjećaj manje vrijednosti. “Zato je važno da poslodavac osvijesti koliko je važna radna okolina, odnosno radna klima i kultura te da istu sustavno gradi i održava“, kaže.

Važno je promišljati o karijeri

U tom je kontekstu od iznimne važnosti da žene aktivno razmišljaju o sebi u kontekstu svoje karijere. To se odnosi na pitanja što žele raditi, koji su njihovi ciljevi i zašto ih žele ostvariti, u kojem vremenskom okviru i koja su im sredstva za to potrebna. Osim toga, važno je identificirati i određene prepreke koje se mogu pojaviti na tom putu te prepoznati pojedine prilike koje mogu iskoristiti u svoju korist. “Ako žena ne zna što želi od sebe i sa sobom, onda će joj netko drugi iskrojiti što i kako treba raditi, što joj se najčešće neće svidjeti“, kaže Pureta i ističe da, ako je žena nezadovoljna trenutnim uvjetima rada i primanjima na svom radnom mjestu, uvijek može nešto učiniti po tom pitanju. “Primjerice, može s nadređenima potaknuti argumentirani razgovor o svojim primanjima koje smatra neadekvatnima. Za taj razgovor se treba pripremiti navođenjem razloga zašto misli da su joj primanja neadekvatna, poput statističkih podataka o primanjima na sličnim radnim mjestima u drugim organizacijama na tržištu, kao i vlastitih ostvarenih ciljeva i rezultata“, kazuje.

Jednak pristup treba primijeniti i u pripremi i provedbi razgovora o uvjetima rada. Ipak, važno je imati na umu da često jedan razgovor neće biti dovoljan za rješavanje situacije. “Treba se naoružati odlučnošću i strpljenjem, umjesto obeshrabrenja i odustajanja nakon prvog neuspjelog pokušaja. Ako unatoč svim pokušajima ne dolazi do željenog rješenja problema, žena uvijek može poduzeti korake za promjenu radnog mjesta ili poslodavca“, pojašnjava. Jer, ako se žena sustavno osjeća nezadovoljnom na radnom mjestu, mora osvijestiti da, bez obzira na nužnost ostvarivanja primanja, može potražiti drugo radno mjesto na kojemu će biti cjenjenija. Dodatnu snagu može dobiti i kroz različita doškolovanja kao i stvaranjem korisnih poslovnih veza i poznanstava kroz brojne udruge, savjetuje Pureta.

Što izaziva stres na poslu?

U anketi koju je Telegram proveo u sklopu projekta “Biram sebe” sudjelovalo je 2667 ispitanica diljem Hrvatske. Na pitanje što im trenutno izaziva najveći stres u životu njih čak 1140 navelo je upravo posao. Konkretnije, od ukupnog broja ispitanica, njih 2120 je zaposleno, od čega je 57,5 posto zadovoljno svojim primanjima, dok 58,54 posto njih radi u poticajnom okruženju. Iako je većini ispitanica upravo posao glavni izvor stresa u životu, njih čak 73,54 posto zadovoljno je na svom radnom mjestu, dok njih 84,43 posto smatra da su jednako ili više sposobne od svojih kolega. Ipak, u pitanjima otvorenog tipa navodile su nam da ih brinu odnosi s kolegicama i kolegama, ali i radni uvjeti. Pureta savjetuje: ako stresnim doživljavaju odnose s kolegama i klijentima, usvajanje znanja i vještina asertivne komunikacije može pomoći. “To je oblik komunikacije koji nam omogućuje da konstruktivno i samopouzdano izrazimo svoje mišljenje i stavove, pri čemu minimiziramo vjerojatnost da ćemo time povrijediti osjećaje ili izazvati ljutnju onih kojima se obraćamo, a maksimiziramo vjerojatnost da ćemo dobiti ono što trebamo ili želimo”, kaže.

Ako je, pak, izvor stresa u prevelikoj količini zadataka, onda je korisno naučiti vještine upravljanja vremenom, poput prioritizacije zadataka, planiranja, uspješnog nošenja s tzv. kradljivcima vremena i slično. “Jedan od najčešćih izvora stresa u kontekstu upravljanja vremenom je pretpostavka da naš nadređeni zna koliko imamo zadataka, pa se ne bunimo kad nam delegira i dodatne zadatke, unatoč tome što smo već pretrpani. Činjenica je da mu obavezno trebamo dati do znanja kako stojimo s našim resursima, jer on to ne može pratiti bolje nego mi”, dodaje. Na taj način omogućujemo nadređenom da donese kvalitetnije odluke, a ne da ostane u zabludi da možemo napraviti onoliko koliko nam je zadao.

Dodatan je problem i činjenica da žene odrađuju dodatne neplaćene radne sate, ali ne u uredima, već kod kuće. Ondje ih često čekaju tone kućanskog posla, a nametnuti društveni standardi tako mogu kočiti žene u karijernom napretku. Vjerujući da će napretkom u karijeri patiti i njihov privatni život, odnosno njihova obiteljska i majčinska uloga, samostalno si postavljaju nerealna očekivanja u svim aspektima života. Naprosto neće moći stići sve, a posljedično se mogu osjećati loše zbog toga. Međutim, svaka bi žena, bez obzira stigla sve ili ne, trebala imati na umu da je #nepobjediva. Baš kao što BIPA poručuje svim svojim kupcima, važna je naša borba i ustrajnost, autentičnost i vjera u sebe.

‘Treba vjerovati u sebe’

Osim količine radnih zadataka, izvor stresa je i stalno prekidanje kolega s brojnim pitanjima ili komentarima, što također treba staviti pod kontrolu adekvatnom komunikacijom. “Dakle, protiv stresa se najbolje boriti znanjem i asertivnom komunikacijom. Na kraju, iznimno je važno da žene planiraju vrijeme za sustavno posvećivanje sebi, jer je to barem jednako važno kao i svi drugi poslovni i privatni prioriteti. Ako se žena sustavno ne brine o sebi, neće se moći sustavno i kvalitetno brinuti ni o čemu, odnosno ni o kome drugome”, objašnjava Pureta i ističe da uvijek treba vjerovati u sebe.

“Mnoge žene sebi postavljaju vrlo visoke kriterije uspjeha pa ako ne ostvare u svim situacijama maksimalan rezultat ili u samo jednoj situaciji dobiju reakciju nezadovoljstva iz okoline, to ih može dovesti do toga da negiraju cjelokupnu svoju vrijednost. Zato je važno da osvijeste da zadovoljstvo ljudi, kao i rezultati, mogu objektivno varirati”, pojašnjava. Naime, nekad ljudi neće biti sretni s ispravnim odlukama, već će htjeti da im se „progleda kroz prste“ ma koliko to bilo neispravno ili štetno. Također, ponekad će i rezultati izostati, bez obzira na trud, jer mogu biti pod utjecajem brojnih objektivnih okolnosti. S tim spoznajama žena može lakše karijerno rasti, jer zna da može i treba donositi ispravne odluke, da je najveća empatija koju može dati drugima upravo poklanjanje svog povjerenja, kao i da su varijacije u rezultatima posve logične sve dok je dugoročni trend uspješnog poslovanja uzlazan.

Izgradnja vjere u sebe nije nimalo lak posao. Štoviše, riječ je o rudarenju u samoj nutrini bića, gdje učimo prihvatiti sebe onakvima kakvi uistinu jesmo. Ako, pak, u tom procesu naiđemo na dijelove koji nam se ne sviđaju i pri tome smo voljne raditi na njima – automatski smo na dobitku. Kad činimo ono što je naša inicijalna želja, radimo na sebi, biramo sebe, vičemo ili po potrebi šutimo. Kad nosimo što želimo i borimo se za ono što živimo. Kad postojimo.

Roza haljinice, lutkice, zidovi trgovina i igraonica, roza bilježnice, cipelice i pakiranja za najmlađe, ali uvijek za djevojčice. Od ranog djetinjstva društvo nas uči da roza boju povezujemo sa slabošću, razigranošću, slatkošću i uvijek je namijenjena ‘slabijem spolu’. Ali mi znamo da smo snažne i #nepobjedive, a to zna i BIPA. Kroz svoju kampanju #nepobjedive probija okvire nametnute društvom i predstavlja roza kao boju snage, inspiracije i odvažnosti. Sve ste vi #nepobjedive, a BIPA i Super1 vas žele motivirati da svaka od vas ostane #supersvoja.