Krunoslav se posvetio fotografiranju hrvatske divljine: 'Usred noći sreo sam medvjedicu s mladuncima'

“Medvjed svijet oko sebe doživljava preko osjetila njuha. Ima najjače osjetilo njuha u svijetu sisavaca. Čak devet puta jače od psa bavarskog krvosljednika. Mi ljudi to radimo uglavnom putem osjetila vida. Percepcija okoline medvjeda potpuno je drugačija nego naša”, objašnjava Krunoslav Rac, sad već vrsni poznavatelj medvjeda.

Krunoslav je jedan od rijetkih koji se može pohvaliti da je uživo u hrvatskim divljinama vidio smeđeg medvjeda, jazavca, vuka, divlju mačku pa i muflona, a popis tu ne završava. Ako do sad niste čuli za ovog Slavonca koji je život posvetio Velebitu, divljini i fotografiji, ovo je prilika da upoznate njega, ali i hrvatsku divljinu koju neumorno dokumentira.

Počeo s Kopačkim ritom

“U prirodu i životinje sam zaljubljen otkad znam za sebe i uvijek mi je želja bila raditi upravo ovo što sad radim. Dao sam sve od sebe da to i uspijem. Još kao apsolvent krenuo san fotografirati prirodu i posebno divlje životinje. Tako sam četiri i pol godine fotografirao Park prirode Kopački rit. Nisam ga se zasitio, ali mi je na neki način trebao neki novi izazov koji sam našao prvo u Lici, a onda i na Velebitu”, govori.

Inače je rođen u Đakovu, u kojemu je živio do 34. godine. U Osijeku je završio Prehrambeno-tehnološki fakultet, no nikad nije radio u struci jer je imao druge interese. Danas se primarno smatra fotografom, no piše i članke za časopise i objavio je dvije knjige – “Velebit – iskustvo planine” i “Zemlja vuka i vjetra”.

“Uz samu fotografiju fokus mog zanimanja je priroda i njeno očuvanje. Budući da je u Hrvatskoj teško živjeti od fotografiranje divljih životinja, danas radim i kao vodič po prirodi, odnosno Velebitu”, dodaje.

Na Velebitu i po šest mjeseci

Krunoslav je najprije počeo raditi za časopis kojeg je izdavao Ured za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske. Zbog posla je došao u Kuterevo, utočište za medvjede, kako bi snimio reportažu i tad se rodila ljubav prema medvjedima, netaknutoj prirodi, ali i cijelom kraju Hrvatske smještenom podno Velebita.

“Pomalo sam počeo raditi i za druge časopise uključujući i National Geographic Hrvatska te sam birao teme vezane za Velebit. Tri, četiri godine na Velebitu sam provodio po šest mjeseci godišnje. I to je bilo to. U međuvremenu sam se, osim u Velebit i medvjede, zaljubio i u današnju suprugu Adrianu i ostao u ovim krajevima.

Opasan susret s medvjedicom i mladunčadi

“Meni je Velebit više od planine. Odredio mi je život i na tome sam mu beskrajno zahvalan. Podario mi je doživljaje o kojima sam mogao samo sanjati. Bliski susreti s vukovima, medvjedima i ostalim divljim životinjama u netaknutoj prirodi su, uz obitelj, moj smisao života”, govori odlučno Krunoslav.

Kaže da mu život podno Velebita odgovara jer u planinu može otići kad poželi, a gore je i planinarska kućica koju održava i za koju kaže da mu je poput drugog doma. Ističe da je od početka imao veliko poštovanje prema planini, ljudima i divljim životinjama ovih krajeva.

“Iskustava je bilo svakakvih. Od zimskih bura i smrzavanja čekajući životinje do spektakularnih izlazaka i zalazaka sunca. U nekoj životno opasnoj situaciji se nikad nisam našao, vjerojatno zbog poštovanja koje imam prema Velebitu. Možda najopasnija situacija je bila kada sam se usred noći našao između medvjedice i mladunaca na vrlo maloj udaljenosti. No ni tada me nije napala i imao sam se vremena povući”, prisjeća se.

EU za zaštitu šuma do 2030.

Inače u hrvatskim planinskim predjelima i šumama žive velike zvijeri poput vuka, medvjeda i risa, koje su u većini zapadnoeuropskih država nestale, ali i drugi veći sisavci kao što su divlje svinje, srne, jeleni, divokoze te brojne ptice. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 2000 divljih mačaka, 900 smeđih medvjeda te 160 vukova.

Za zaštitu ovih životinja neophodno je sačuvati njihova prirodna staništa, što je ujedno jedan od ciljeva Strategije EU za bioraznolikost do 2030. godine. U očuvanju prirodnih staništa važnu ulogu mogu odigrati velike kompanije, posebice lanci opskrbe hranom, ali i potrošači.

Primjerice, Lidl se fokusirao na to da cijeli njihov asortiman koji sadržava celulozu bude održiv pa svi proizvodi i ambalaže na njihovim policama od početka ove godine koriste recikliranu celulozu ili celulozu koja ima FSC certifikat, što znači da je dobivena iz održivih izvora.

Tako se na policama mogu pronaći certificirani toaletni papir i biorazgradive dječje vlažne maramice, a do kraja 2025. Lidl planira koristiti reciklirane materijale u najmanje 15 posto papirnatih ubrusa i maramica.

Industrija se mijenja

Osim toga, Lidl u poslovanju koristi standarde iz neprofitne inicijative Accountability Framework (AFi), koja razvija vodeći okvir za sprječavanje krčenja šuma u opskrbnim lancima. Ova neprofitna inicijativa okuplja članove poput WWF-a i organizacije Rainforest Alliance (RA) i razvija vodeći okvir za sprječavanje krčenja šuma u opskrbnim lancima.

Neovisni certifikat Fairtrade predstavlja podršku malim farmerima i radnicima u proizvođačkim zemljama. Takva podrška znači bolje radne i životne uvjete za farmere, plaćanje minimalne cijene i dodatne premije za zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i poboljšanje kvalitete proizvoda te jaču zaštitu okoliša i klime.

Primjerice, sav kakao koji Lidl nabavlja do kraja 2022. bit će potpuno certificiran u skladu sa standardima Fairtrade, RA ili Bio pa već od ovoga tjedna na policama možete pronaći čokoladne mrvice, čokoladu za kuhanje, uskršnje kolače ili razne Deluxe desertne specijalitete s Fairtrade ili RA certifikatima. Na taj način i potrošači mogu savjesnim odlukama pri kupnji sudjelovati u zaštiti okoliša.

Počeo organizirati ture po Velebitu

Možda je najbolji način da poštujemo i štitimo prirodu tako da je upoznamo. Tako je Krunoslav odlučio i drugima dati priliku da se suoče s Velebitom pa je počeo organizirati vođenje malih skupina ljudi na Velebit uz njegovu stručnu pratnju. Kaže da mu je jako važno da je grupa ljudi mala, maksimalno četiri osobe, kako ne bi bili previše invazivni prema divljini.

“Shvatio sam da je to jedan način turizma koji u Hrvatskoj, a pogotovo na Velebitu, još nije zaživio na način kako bi mogao. Grupe vodim tijekom dva ljetna mjeseca kada su medvjedi na otvorenom i najlakše ih je vidjeti. Ne idem svaki nego svaki četvrti dan, ako imam zainteresiranih, iz razloga da se životinje ne uznemiravaju svakodnevnim prisustvom čovjeka u njihovom dvorištu”, govori.

Krunoslav kaže da inače nije jedan od onih putnika koji putuje samo kako bi putovao te da je u potpunosti zadovoljan Velebitom i Hrvatskom. Ipak, pamti putovanje na Aljasku, gdje je proveo mjesec dana s dva prijatelja, u netaknutoj prirodi koja je dom medvjeda. Želja mu je otići i na Kamčatku, također zbog medvjeda.

Priprema treću knjigu

Nakon dvije objavljene knjige, Krunoslav trenutno završava i treću, koja će opisati njegovo intimno iskustvo s velebitskim medvjedom, životinjom koja ima tako posebno mjesto u njegovom srcu. Trenutno je i pred realizacijom knjige o Gackoj, za koju je tri godine tražio izdavača.

“U knjizi “Zemlja vuka i vjetra” osvrnuo sam se na konzumerizam i poimanje današnjeg svijeta. Mislim da živimo, naš takozvani zapadni svijet, u jednom balonu koji će puknuti kad tad. Razlozi mogu biti razni. Svatko od nas bi trebao naći prirodu u sebi jer ona je srž našeg bića. Tada ćemo biti skromniji ljudi s manje potreba za posjedovanjem i konzumacijom. Kako naći tu prirodu u sebi? Dođite na Velebit.”

Sadržaj nastao u suradnji s Lidlom.