Pula je prvi hrvatski grad spužva. 'Ova infrastruktura mora biti dio strategije prostornog planiranja'
Kroz razgovor sa stručnjacima istražili smo zašto su takvi projekti u Hrvatskoj potrebni više nego ikada
Sve učestalije jake kiše, nevremena, bujice i poplave mnogim mjestima u Hrvatskoj donose velike probleme po pitanju gospodarenja oborinskim vodama koje nadalje prijete sigurnosti građana i njihovoj imovini.
Želeći riješiti takve izazove, često plavljena Pula je, nakon godina rada i truda, realizirala projekt kišnih vrtova na desetak lokacija u gradu. Za navedeni projekt, grad je prošlog mjeseca osvojio glavnu nagradu ‘Adriatic Adaptation Award’, koja mu je dodijeljena na završnoj konferenciji Interreg projekta CREATE u Veneciji.
Nagrada se dodjeljuje najboljim rješenjima za prilagodbu klimatskim promjenama koja su razvijena i provedena na području Jadrana. Tim smo povodom istražili po čemu su pulski kišni vrtovi posebni te zašto su takvi projekti u Hrvatskoj potrebni više nego ikada.
Rješenje temeljeno na prirodi
Prilikom preuzimanja nagrade u Veneciji, pročelnica Upravnog odjela za lokalnu samoupravu Anja Ademi, izjavila je da je koncept kišnih vrtova, u skladu sa suvremenim svjetskim trendovima, u Puli radikalno promijenio stanje.
Dodala je da su takvo rješenje odabrali prvenstveno iz razloga prilagodbe klimatskim promjenama, višestrukog financijskog i ekonomskog utjecaja te društveno prihvatljivih rješenja u skladu sa zaštitom okoliša.
“Kišni vrtovi samo su dio zelene infrastrukture koju u novije vrijeme potiče Opća uprava za okoliš EU kroz niz aktivnosti povezanih s adaptacijom na klimatske promjene, povećanjem bioraznolikosti te očuvanjem šuma i šumskih staništa”, pojasnila nam je potom Tatjana Uzelac, inženjerka građevinarstva i specijalistica za hidrotehniku koja je zaslužna za osmišljavanje samog projekta.
Rješenja temeljena na prirodi
Dodaje da su kišni vrtovi samo dio većeg koncepta odvodnje i upravljanja oborinskim vodama sliva, a koji se u EU zove SuDS – Sustainable Drainage Systems. Ujedno su i dio NBS – Nature Based Solutions sustava odvodnje, to jest, rješenja temeljenih na prirodi.
“U odnosu na sve te poveznice da se zaključiti da kišni vrtovi, kao dio sustava, nisu samo hidrotehničke građevine za zaštitu od poplava, već dio planskih rješenja i politika prilagodbe klimatskim promjenama te očuvanja bioraznolikosti i cijelog ekosustava, a kojeg su i gradovi dio”, ističe Uzelac.
Pojašnjava da su u Puli osim kišnih vrtova upotrijebljeni i ostali SUD elementi za zaštitu od poplava, kao što su mokre lagune, lagune s produženom retencijom, infiltracijska polja i jarci, podzemne i nadzemne retencije i slično.
Izrazito popularni diljem svijeta
“Ti sustavi izgrađeni su na desetak mjesta u Puli, ali na način da smanjuju utjecaje na cijelom slivu. Niz ulica u Puli riješen je na takav način, a najveći su Šijanski sliv – ulaz u sam grad, gradska obilaznica te Trg kralja Tomislava”, dodaje Uzelac.
Projekti poput kišnih vrtova izrazito su popularni u velikim gradovima poput Singapura i Tokija, no najviše ih izgrađenih ima u Australiji i SAD-u. Primjerice, kaže Uzelac, Melbourne je jedan od gradova gdje se na takvim sustavima radi već desetljećima.
Cilj kišnih vrtova je što je duže moguće zadržati vodu unutar vlastitog sliva na mjestu nastanka, usporiti njezino otjecanje te ju infiltrirati u podzemlje.
Služe ublažavanju klimatskih promjena
“To je upravo suprotno od klasičnih cijevnih sustava koji nastoje što brže vodu odvesti iz sliva cjevovodima ili crpnim stanicama, dodatno opterećujući gradski sanitarni sustav odvodnje uz velike izdatke održavanja i potrošnje električne energije”, govori Uzelac.
Kišni vrtovi se zato sastoje od nekoliko dijelova. Prvi dio je površinski sloj na kojem se sade biljke i stabla. Ispod njega nalazi se plodni zemljani sloj koji s biljkama pročišćava vodu te naposljetku ide drenažni sloj koji zadržava vodu i polako ju ispušta u podzemlje.
Sadnjom stabala, grmlja i ostalih biljnih vrsta u kišnim vrtovima dodatno se povećava pročišćavanje oborinskih voda, smanjuju se toplinski otoci, povećava bioraznolikost, a sve skupa služi ublažavanju i prilagodbi klimatskih promjena.
Kišni vrtovi postavljaju se planski
“Kišni vrtovi se dizajniraju na maksimalnu površinu od 10 posto ukupne površine sliva. Primjerice, za 1000 četvornih metara ceste, kišni vrt iznosi otprilike 100 četvornih metara koji se uvijek može smjestiti uz neki rub ceste, park ili drugu zelenu površinu”, kaže Uzelac.
Iz tog razloga, dodaje, treba znati da se kišni vrtovi ne smještaju nasumice već su dio planskog rješenja uz ostale sustave odvodnje. U Puli je tako prvi pilot projekt jedne ulice započet još 2007. godine.
Nakon što je projekt uspio, napravljen je idejni koncept odvodnje oborinskih i površinskih voda cijelog grada Pule koji je na gradskom vijeću usvojen 2011. godine. “Pula je tada bila prvi europski grad s cjelovitim rješenjem na nivou grada”, ističe Uzelac.
Pula kao grad spužva
U pet godina sustavnog rješavanja glavnih slivova problem plavljenja gradskih područja gotovo je u potpunosti riješen. Ostalo je još sanirati dio Šijana – Punta u samom centru koji bi se trebao rješavati kroz aglomeraciju Pula, zajedno s kanalizacijskim sustavom.
Zahvaljujući projektu kišnih vrtova, možemo reći da Pula spada u kategoriju gradova spužvi. Taj se pojam prvi put pojavio u Kini, pri prostornom planiranju novih kineskih mega gradova.
Prvo se tako planski određivalo gdje će se nalaziti prostor za pohranu oborinskih voda, zatim gdje će biti zelene i javne površine te naposljetku građevine i ceste, a sve je moralo biti propusno i u skladu s NBS načelima.
Potrebna je promjena paradigme
“Pojam se potom proširio po cijelom svijetu, a doslovce znači upijanje vode primjenom zelene umjesto sive infrastrukture. To znači da se koristi, primjerice, drveće, trave i propusni pločnici umjesto betona, asfalta i cijevi”, pojašnjava Uzelac.
Na pitanje što je sve s arhitektonske strane potrebno da jedan grad postane grad spužva, Uzelac odgovara da je to usvajanje nove paradigme, odnosno, uvođenje zelene infrastrukture kao dijela arhitektonskih rješenja.
“To je potrebno kako bi se uvelo kružno gospodarstvo primjenom prirodnih i recikliranih materijala, ponovnom uporabom materijala te svih materijala koji imaju sposobnost uklanjanja CO2. Smanjenjem povećanja građevinskih zona te promjenom načina razmišljanja otvara se na tisuću novih mogućnosti održivog razvoja. Za arhitektonsku struku to je kreativan i velik izazov u godinama koje dolaze”, kaže Uzelac.
Prostorno planiranje mora se odvijati strateški
No, dodaje, veći problem je prostorno planiranje jer se ono zadnjih godina svelo na izmjene i dopune prostornih planova, bez praćenja strateškog planiranja.
“Strateški dokumenti doneseni na nivou države usklađeni su sa svim europskim direktivama o održivom razvoju, prilagodbi klimatskim promjenama, razvojem i uvođenjem zelene infrastrukture i kružnog gospodarenja prostorom i zgradama, ali nažalost, naši prostorni planeri nisu osvijestili nužnost uvođenja promjena i izmjenu prostornih planova na novoj paradigmi”, upozorava Uzelac.
Pojašnjava da se u svijetu takav način planiranja održivih, pametnih gradova zove KBUD – Knowledge-Based Urban Development pri kojem se multidisciplinarnošću s primjenom novih tehnologija i znanja, stalnim praćenjem stanja u prostoru te potreba stanovnika, rade planovi nove generacije. No, dodaje, to u Hrvatskoj još nije zaživjelo.
Postoji niz prednosti
A o ključnim prednostima rješenja poput kišnih vrtova, razgovarali smo i s inženjerom građevinarstva Božidarom Čapalijom koji iza sebe ima više od 30 godina radnog iskustva na području vodnokomunalnog gospodarstva i komunalne infrastrukture. Vodeći je stručnjak po pitanju rješavanja oborinskih voda u jadranskim gradovima, a niz godina bio je u rukovodećem kadru tvrtke Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split.
Prvenstveno pritom ističe gospodarenje oborinskim vodama, poboljšanje kvalitete vode, obnavljanje podzemnih voda, doprinos urbanom zelenilu i estetici te povećanu otpornost na klimatske promjene.
“Kišni vrtovi djeluju kao prirodni sustavi filtracije, uklanjajući zagađivače i sedimente iz oborinskih voda. To smanjuje količinu onečišćujućih tvari koje ulaze u lokalna vodna tijela i štiti vodene ekosustave. Dopuštajući kišnici da se infiltrira u tlo, kišni vrtovi ujedno pridonose obnavljanju podzemne vode čime se omogućuje dugoročno održavanje dostupnosti vode, osobito tijekom sušnih razdoblja”, opisuje.
Dodaje da se kišnim vrtovima općenito povećava i vizualna privlačnost urbanih područja jer se radi o uključivanju zelenih površina i vegetacije koje pridonose urbanom ozelenjavanju i stvaranju ugodnog okruženja za stanovnike i posjetitelje.
Potrebno je sustavno rješavati probleme
U Hrvatskoj odgovornost za upravljanje urbanim oborinskim vodama trenutno leži na lokalnim vlastima, gradovima ili općinama. No, kada dođe do konkretne problematične situacije, primjerice, poplave, ne zna se tko je kriv, stoga su rješenja poput kišnih vrtova više nego poželjna i u ostatku zemlje.
“Sustavno se javljaju isti problemi – nedovoljna odvodna infrastruktura, nekvalitetno upravljanje poplavnim područjima i neuzimanje u obzir njihovih prirodnih funkcija u urbanističkom planiranju”, nabraja Čapalija.
Uz to su problemi i neadekvatno planiranje korištenja zemljišta, nedostatak sustava ranog upozoravanja, ograničen angažman zajednice te nedovoljno razmatranje klimatskih promjena. Rješavanje istih, dodaje, zahtijeva sveobuhvatan pristup, što uključuje sudjelovanje lokalne vlasti, urbanista, tijela za upravljanje vodama i zajednice.
“Davanje prioriteta ovim aktivnostima uvelike može pomoći u ublažavanju rizika od poplava u hrvatskim regijama i osigurati dugoročno učinkovitije upravljanje oborinskim vodama”, istaknuo je Čapalija.
Kišnica bi nam trebala biti vrijedan resurs
Osim toga, nastavlja naš sugovornik, problematika leži i u trenutnoj zakonskoj klasifikaciji kišnice kao otpadne vode.
Time se ograničavaju poticaji potrebni za promicanje njezinog prikupljanja, skladištenja i ponovne upotrebe u svrhe koje nisu za piće, kao što su navodnjavanje, industrijski procesi ili ispiranje zahoda.
“Mnoge zemlje i regije diljem svijeta shvaćaju kišnicu kao vrijedan resurs te su usvojile politike za poticanje njezine održive upotrebe. Prepoznale su potencijalne prednosti skupljanja kišnice u smanjenju pritiska na tradicionalne zalihe vode, poboljšanju sigurnosti vode i ublažavanju utjecaja klimatskih promjena”, ističe Čapalija.
Pozitivan učinak na okoliš
Kišnica se ujedno može iskoristiti za održivo uređenje krajobraza i zalijevanje vegetacije čime se smanjuje potražnja za vodom iz pročišćenih izvora, osobito tijekom sušnih razdoblja.
“Od koristi može biti i implementacija sustava zelenih krovova koji hvataju kišnicu, osiguravaju izolaciju i podržavaju vegetaciju. Pomažu u zadržavanju kišnice, smanjuju otjecanje oborinskih voda i poboljšavaju energetsku učinkovitost u zgradama”, pojašnjava Čapalija.
Dodaje da takvi i slični sustavi također pridonose urbanoj bioraznolikosti, smanjuju učinak toplinskih otoka i poboljšavaju kvalitetu zraka, čime se neizravno bore protiv klimatskih promjena.
Poželjna je implementacija zelene infrastrukture
Osim upravljanja otpadnim vodama, spektar rješenja temeljenih na prirodi seže i puno šire – preporučuje se revitalizirati kanalizirane potoke, pokriti krovove vegetacijom, a najnoviji trend u raznim europskim gradovima je i skidanje postojećeg asfalta s raznih površina.
“Betonizacijom i povećanjem nepropusnih površina, ubrzava se i otjecanje s tih površina te se hidrogrami otjecanja znatno povećavaju, što i poskupljuje odvodnju. U cijelom svijetu, pri čemu ni Hrvatska nije iznimka, sustavi klasične odvodnje dosegli su svoj prag iskoristivosti te su postali neučinkoviti”, dodaje Uzelac.
Stoga uklanjanje asfalta, prenamjena površina te implementacija zelene infrastrukture kao što su kišni vrtovi i zeleni krovovi, mogu pogodno utjecati ne samo na problem oborinskih voda, već i na smanjenje brzo-zagrijavajućih podloga i nastajanje toplinskih otoka.
Toplinski otoci sve su češća pojava u velikim gradovima, a odnose se na područja koja su znatno toplija od okolnih ruralnih područja. Glavni uzroci su sve veća gustoća kuća i zgrada, oslobađanje topline trošenjem fosilnih goriva, promet te smanjenje prirodne ventilacije.
CREATE – Climate REsponses for the AdriaTic region projekt je financiran u okviru Prekograničnog Interreg programa Europskog fonda za regionalni razvoj između Italije i Hrvatske u okviru Osi 2 – Sigurnost i otpornost, kojim koordinira CMCC – Euro-mediteranski centar za klimatske promjene, uz sudjelovanje hrvatskih talijanskih partnera: PAP/RAC, IOR – Institut za oceanografiju i ribarstvo, Splitsko-dalmatinska županija i Energetski institut Hrvoje Požar te IUAV – Sveučilišni institut za arhitekturu u Veneciji, CNR – Talijanski nacionalni istraživački centar i Regija Abruzzo.
Za cilj je imao sustavno prikupiti znanje iz projekata realiziranih u prethodnom financijskom programu na temu utjecaja klimatskih promjena te prilagodbi na njih na području jadranskih obala. Posebnu važnost partneri su posvetili pronalaženju dobrih praksi te poticanju razmjene iskustava putem osam održanih webinara ‘CREATive Talks koji su na kraju, kao i ostali rezultati CREATE-a, pohranjeni na platformu znanja o otpornosti na klimatske promjene za Jadranske županije, gradove i općine – AdriAdapt.
Ova platforma proizvod je PAP/RAC-a, Centra iz Splita koji već gotovo 50 godina djeluje u okviru UN programa za okoliš – Mediteranskog Akcijskog Plana. Misija PAP/RAC-a je podrška zemljama Mediterana na putu prema održivom razvoju obala. Pri tome je, osim brojnih projekata u svim zemljama Mediterana, PAP/RAC predvodio i uspješnu realizaciju jedinog nad-nacionalnog zakona o upravljanju obalama na svijetu – Protokola o integralnom upravljanju obalnim područjima Mediterana.
Protokol je ratificiran od strane 13 zemalja Mediterana uključivši i Europsku Uniju. Na platformi su predstavljene informacije o različitim mogućnostima prilagodbe, razne dobre prakse, 50-ak različitih videa te tematske smjernice, priručnici i vodiči – sve s ciljem da posluže kao inspiracija našim gradovima i općinama za postizanje otpornosti na klimatske promjene, te za održiviji razvoj na obalama Jadrana.
Sadržaj nastao u suradnji s CREATE.