Oni su pojedinci s jedinstvenim pričama o djelima koja mijenjaju našu zajednicu na bolje. Iz dana u dan dokazuju kako i najmanji napor za opću dobrobit može pokrenuti val pozitivnih promjena. Njihove inicijative, kreacije i riječi pozivaju nas da i sami iz dana u dan budemo malo bolji prema sebi i drugima, da svaki dan koji dočekamo napravimo najboljim što možemo. Oni dokazuju da se pravo kavalirstvo krije u stavu i djelima.

Brown-Forman i Telegram predstavljaju vam Gentlemen of the year, serijal ispovijesti četvero izvanrednih pojedinaca koji su ostvarili pravu promjenu u našem društvu i nastavljaju djelovati kako bi nam sutra svima uvijek bilo bolje. Tamara, Mario, Ana i Tino otkrili su nam kako su odabrali ciljeve za koje se žele boriti, što su do danas sve postigli, a što tek planiraju, te je svatko odabrao udrugu kojoj će Brown-Forman donirati 1000 eura i malo olakšati ulazak u novu 2024. godinu. Ovo je Marijeva priča.

Onaj tko nije čuo za našeg chefa Marija Mandarića, bit će mu dovoljno da samo jednom gugla njegovo ime i vidi profil svestranog čovjeka kakvoga se zaista rijetko susreće u životu. Poprilično je inspirativno čitati i slušati o uspjesima osobe koja je stigla iz male, radničke obitelji iz okolice Omiša.

Mario je kuhao na Tajlandu za holivudske zvijezde poput Michelle Pfeiffer i Roberta Downeyja Juniora, usavršavao se u engleskim restoranima s Michelinovim zvjezdicama, završio je na prestižnoj Forbesovoj listi 30 najutjecajnijih ljudi mlađih od 30 godina, predsjednik Malte mu je sasvim neočekivano osobno uručio nagradu za promicanje održive gastronomije, a u slobodno vrijeme ide i u školu za pilota.

No, unatoč svim ovim fantastičnim postignućima, najvećim osobnim uspjehom ipak smatra izgradnju bunara u afričkoj Ugandi čime je lokalnom stanovništvu omogućen pristup pitkoj vodi.

“Točno prije mjesec dana smo bili ponovno ondje na otvaranju stotog bunara i snimili dokumentarac o cijelom projektu. Sljedeći nam je plan izgraditi 100 bunara svake godine. Supruga Matea i ja smo sami financirali izgradnju prvog, a svi ostali se grade uz pomoć donacija dobrih ljudi”, govori nam Mario.

Jedan bunar za 400 ljudi

Kad se čuje da je riječ o izgradnji bunara, nekome to možda neće izgledati kao veliki uspjeh. No, uvjeravamo vas – itekako je od velikog značaja. Naime, jedan bunar osigurava vodu za barem 400 ljudi. Ne samo da ih spašava od žeđi, nego utječe i na samu kvalitetu njihova života.

Savršen primjer toga jest prvo afričko selo u kojem su izgradili bunar. Ondje je 130 žena svaki dan hodalo u prosjeku šest sati da bi kućama donijele vode koliko god je mogu nositi.

“No, ta je voda opet bila prljava i blatnjava. Djeca bi je pila i dobivala crijevne parazite. Dosta djece umire od toga ondje”, kaže. Dodaje da je sada tih istih 130 žena, umjesto da nose vodu, počelo zalijevati usjeve i prodavati po okolnim selima povrće i žitarice koje su uzgojile.

“S tim novcima su kupile već tri šivaće mašine i pokrenule biznis u selu. Djeca koja su išla s njima po vodu, sad su počela učiti čitati i pisati te su oformili školu u selu. Sve zahvaljujući jednom bunaru od 1800 eura”, ponosno će.

Višak novca odlučili su iskoristi za nešto dobro

Mario i njegova supruga Matea nisu prije dvije godine ni slutili u što će se njihova priča pretvoriti. Bio im je plan sagraditi samo dva bunara. “Priča je krenula skroz slučajno. Jedan dan sam naletio na internetu na podatak koliko djece u Africi umire zbog problema s nečistom vodom te koliko je to apsurdno jer Uganda leži na vodi. Voda je ondje, svega 10 metara ispod njih, ali nisu mogli doći do nje”, prisjeća se.

U to vrijeme su, dodaje, dobili neke novce kojima se nisu nadali pa su ih odlučili iskoristiti za nešto dobro. “Naprosto nisam mogao spavati znajući da nešto toliko jednostavno može spasiti toliko života”, kaže.

Tako su odletjeli u Afriku s namjernom da financiraju jedan bunar, a za drugi su skupili novce kroz humanitarne večere koje su priredili u Zagrebu i Splitu. Kuhao je, između ostalog, s poznatim kuharima iz Masterchefa, a večera je organizirana u suradnji s restoranom Papel.

Princip večere je bio takav da su gosti platili minimalni upad, odnosno donaciju od 60 eura. Uspjeli su skupiti dovoljno novaca za dva bunara, s time da je početna cijena jednog bila 5000 eura, no s vremenom su uspjeli ispregovarati da to bude 1800 i da nitko ne zarađuje na tome.

Fiksna cijena za izgradnju

On i Matea su u Africi trebali biti svega 20 dana, ali su se zaljubili u zemlju i ljude te ostali tri i pol mjeseca, unatoč tome što im je bilo izazovno prilagoditi se kulturi i životu.

“Srećom pa imam svoju konzultantsku tvrtku pa mogu raditi gdje god na svijetu pošao”, govori. Živjeli su u obližnjem hotelu u kojem nije bilo klime, koze su šetale hodnikom, a na meniju su im se često nalazili prženi skakavci. Mario kaže da su u tih nekoliko mjeseci proživjeli zajedno više nego neki parovi godinama, čak su ih u jednom trenutku i opljačkali.

U tri mjeseca su uspjeli, zajedno s prijateljem Amarom, uspostaviti sustav donacija i dogovoriti s građevinskim tvrtkama i dobavljačima materijala fiksnu cijenu za izgradnju. Sad je to već postala uhodana priča.

“Nikad neću zaboraviti kad smo otvorili prvi bunar i kad je došao čovjek od 70 godina ispred njega, pao na koljena i zaplakao od sreće jer je prvi put u životu imao pristup pitkoj vodi. Tek tada shvatiš koliko ta voda njima znači”, kaže chef. To je bio Marijev #makeitcount trenutak.

Pokrenuli i projekt u Engleskoj

Mario objašnjava da želi iskoristiti medijsku pažnju koju ima na najbolji mogući način. Njegova humanitarna životna priča je krenula kad je 2020. godine sakupljao donacije za svoju pokojnu prijateljicu Viktoriju Horvat iz Omiša kojoj je trebao novac za hitnu operaciju u Chicagu.

Također, zaslužan je i za pokretanje projekta Food Waste Awareness u Engleskoj koji i danas traje. Riječ je o projektu kojem je cilj podizanje svijesti o tome koliko se hrane baca u restoranima. U sklopu projekta, Mario je obilazio restorane i dogovarao da mu daju namirnice koje neće uspjeti potrošiti.

“Od toga smo radili večere i usput educirali ljude kako smanjiti otpad od hrane. Večere nisu imale cijenu, nego bi svatko donirao koliko želi i sve bi išlo udruzi koja pomaže mladim beskućnicima u Londonu”, objašnjava naš sugovornik.

Za svakog 15. gosta – jedno stablo

Zero waste princip njeguje i u privatnom životu, zajedno sa suprugom Mateom za koju nam priznaje da je ona glavni masterchef kod kuće. Što se tiče trenutačnih životnih planova, odlučio se na neko vrijeme skrasiti u Noelu – jedinom zagrebačkom restoranu s Michelinovom zvjezdicom.

“Sada je Matea na pripravničkom stažu, a uskoro je čeka i pravosudni ispit. Sad je njezino vrijeme da blista, a ja ću za to vrijeme posvetiti se Noelu”, govori. Za restoran ima velike planove, a već sad cijeli grad bruji o njegovom fantastičnom zero waste meniju čija su glavna okosnica gljive.

“Ubrzo ćemo u Noelu pokrenuti zanimljiv projekt. Za svakog 15. gosta u restoranu posadit ćemo jedno stablo ispred neke škole u Hrvatskoj. Plan je pokrenuti ga do veljače iduće godine”, najavljuje Mario.

Dodaje da bi volio da i taj projekt naraste u nešto veliko i trajno. Za kraj je istaknuo udrugu koju je odbrao za donaciju Brown-Formana u vrijednosti od 1000 eura unutar ovog serijala, a to je UNUO čiji je cilj, kroz kuharske radionice, educirati osobe s invaliditetom te izjednačiti njihove mogućnosti u zajednici, a posebice na tržištu rada.

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing, u suradnji s tvrtkom Brown-Forman, i po najvišim uredničkim standardima Telegram Media Grupe.