Pridružila sam se na jedan dan popularnom zero waste izazovu. Evo mojih ukupnih dojmova

Gdje god da se okrenem, često čujem da se priča o zelenim inicijativama, brizi za okoliš ili pak katastrofalnim posljedicama klimatskih promjena. Sve te vijesti su me potaknule na razmišljanje kako bih sama mogla implementirati u svoj život neke pomake koji bi pomogli u borbi za dobrobit planeta. Budući da imam naviku se jednom godišnje, odnosno u siječnju priključiti na mjesec dana veganskom izazovu, odlučila sam otići korak dalje i na jedan dan iskušati zero waste život. U startu sam znala da će biti teško, da ću teško ispuniti baš sva svoja očekivanja, da ću sigurno pogriješiti, ali i na greškama naučiti.

Za početak ću objasniti što je zero waste način života. To koncept koji je usmjeren ka ultimativnom cilju da živimo bez ili sa minimalnim stvaranjem otpada koji je jedan od najvećih uzročnika zagađenja. Uz to, cilj je i živjeti održivo, okrenuti se prema prirodi i naučiti poštovati Zemlju čije resurse iskorištavamo do maksimuma. Dakle, zero waste život nije samo usmjeren prema onome što jedemo, nego i prema odjeći koju kupujemo, kozmetičkim proizvodima koje koristimo, načinu na koji putujemo do posla, koliko vode i struje koristimo te mnogim drugim stvarima.

Na jelovniku je bio veganski doručak, ručak i večera

Prelazak na potpuni zero waste način života je, sudeći prema informacijama koje sam našla, proces koji traje sve dok se osoba u svakom segmentu života ne prilagodi tom konceptu. Zanimalo me zato kako mogu biti što učinkovitija u jednom danu izazova i stvoriti hrpu malih navika koje mogu uvijek koristiti te ih samo kasnije nadograđivati. Prije dana izazova, dobro sam se pripremila na sve što me čeka. Večer prije toga sam isplanirala obroke i odšetala po namirnice do trgovine sa svojom platnenom vrećicom koju koristim već godinama.

Zapravo ne pamtim kad sam zadnji put kupila ili uzela plastičnu vrećicu u dućanu. Čak i kad kupujem voće i povrće u rinfuzi, ne uzimam nikad jednokratne i tanke plastične vrećice, nego imam spremnu posebnu mrežastu ili pak platnenu torbu. Odlučila sam se na veganski doručak, ručak, večeru i međuobroke, odnosno na zobene pahuljice, fino varivo od mrkve, krumpira i tikvica te polpete od crvene leće i blitvu s krumpirom. Međuobroci su mi, kao što su i inače, bile razne kombinacije voća.

Od kora sam napravila hrskavi čips

Ovaj put sam uzela banane i jabuke. Koru od banane sam stavila u tegle od cvijeća i iskoristila kao prirodno gnojivo, a ostatke od jabuke koje nisam pojela sam dala kao poslasticu svojim kućnim ljubimcima, odnosno kunićima. Što se tiče kore od mrkve, krumpira i tikvica, pročitala sam negdje da se ne trebaju bacati, već dobro oprati u vodi i soli. Nakon toga malo začiniti, politi maslinovim uljem i ispeći u pećnici pa se dobije hrskavi čips od povrća. Mogu reći da ovo stvarno funkcionira. Brzo je i jednostavno, a opet nisam imala otpad od kuhanja.

S količinama nisam pretjerala – već iz iskustva znam koliko nam porcija treba za koji obrok, a usput sam pripremila tanjur više pa da si suprug i ja možemo uzeti drugi dan za gablec. Za doručak sam uzela paket zobenih pahuljica koje obično kombiniram s malo tamne čokolade i mlijeka ili vode. Njih nam nikad ne ostane jer je to i meni i suprugu najdraži doručak. Papirnatu ambalažu od pahuljica i leće koja ostane znamo sakupiti i odnijeti svojim roditeljima na selo koji se griju na drva pa im uvijek treba takvog papira da zapale vatru u peći. Ili papir jednostavno odvajamo u posebne vreće za recikliranje.

Kako iskoristiti talog od kave?

Imamo sreće da u stanu imamo indukcijsko kuhalo i posebno posuđe s magnetnim dnom pa je proces kuhanja gotovo pa duplo brži. Samim time štedimo vrijeme, struju, novac i čuvamo okoliš. U globalu, kuhanje i planiranje obroka mi zapravo nije bilo strano i teško. Istina, morala sam guglati što s pojedinim otpadom poput kora od povrća ili ljuskama od luka, ali sam naučila nešto novo što ću definitivno koristiti i dalje. Mali savjet: ljuske i kore možete sačuvati za temeljac za juhu. Osim toga, možete od njih napraviti kompost i prirodno gnojivo za vrt. Nadalje, svako jutro se suprug počasti šalicom crne, turske kave, a ja najčešće sa zelenim čajem.

Doznala sam da vrećice od čaja također mogu poslužiti kao prirodno gnojivo za biljke, ali se iskoristiti i u brojne druge svrhe – čišćenje masnoće u kuhinji, marinadu za meso, podočnjake, opekline, uklanjanje neugodnih mirisa iz frižidera i drugo. E sad, preostalo je pitanje – što s talogom od kave? Prvo mi je palo na pamet da ga mogu sačuvati za piling, ali me zanimalo što sve još s njim mogu. Pročitala sam da je talog odlično prirodno sredstvo za čišćenje kamenca u kupaonici, posebice WC školjci. Mogu reći da je to stvarno istina.

Na poslu se rijetko hrana baca

Ako gledamo druge segmente života, na posao se u većini slučajeva vozim autobusom, no to jutro sam odlučila biti u potpunosti predana zero waste izazovu i što više smanjiti svoj ugljični otisak. Zato sam pješačila do redakcije. Bila je to zapravo ugodna 45-minutna šetnja. Na poslu sam pak pazila da isključim računalo kad me nema pokraj, da koristim svoju višekratnu bocu za vodu, da u uredu ne palimo svjetlo kada ne treba ili pak da ne curi voda nepotrebno.

Ručak sam si pak donijela u staklenoj posudi koju koristim svakodnevno. Praktična je jer je samo operem nakon korištenja i mogu je ponovno koristiti te tako ne stvaram dodatni otpad od ambalaže. U uredu imamo super naviku da kada netko nešto ne pojede do kraja, podijelimo svi pa se jako rijetko hrana baca – pogotovo kolači. Kući sam ponovno išla pješke, a za večeru sam nam pripremila polpete od leće s krumpirom i blitvom. Koru od krumpira sam ponovno ispekla kao čips u fritezi na vrući zrak. polpete sam napravila od smjese u koju ide kuhana leća, naribana mrkve, usitnjeni luk, začini po želji i malo krušnih mrvica koje sam sama napravila nekoliko dana ranije od starog i suhog kruha.

Pozitivni primjeri zelenih inicijativa

Kod kuće se inače jako trudimo da bacamo što manje hrane, ali i stvari. Primjerice, ne koristimo jednokratne ubruse, nego platnene koji se mogu oprati i ponovno koristiti. Također, staklenke koristimo za pohranu začina ili kao teglice za biljke, tako da sam maksimalno iskoristila izazov i dan tomu da što više pridonesem očuvanju okoliša.

Brizi za okoliš pridonosi i tvrtka Nestlé Adriatic djelovanjem u sklopu inicijative #BirajZeleno koja traje već četiri godine, a samo je lani, na primjer, zahvaljujući projektu ušteđeno 92,5 kilograma hrane koju su pretvorili u 1500 besplatnih obroka za studente. Tvrtka organizira besplatne radionice za edukaciju ljudi na temu otpada od hrane jer je Statističko istraživanje o otpadu od hrane pokazalo da se u Hrvatskoj tjedno baci 40 posto hrane koja bi se mogla ponovno iskoristiti. Uoči Svjetskog dana osviještenosti o otpadu od hrane u rujnu su na Veleučilištu Aspira održali prvu radionicu pod kulinarskom palicom ambasadora i poznatog chefa Mate Jankovića.

On je predstavio svoje zanimljive zero waste recepte, a polaznici su imali priliku naučiti sve što ih zanima u vezi održive prehrane. I sami se možete prijaviti na druge radionice koje su u planu na linku. Prema rasporedu, sljedeća radionica održat će se 31. listopada na Veleučilištu Aspira pod vodstvom poznatog chefa Damira Tomljanovića, a prijaviti se možete na sljedećem linku. Raspored i mjesto održavanja radionica možete pratiti na službenoj Nestlé Facebook stranici na kojoj se redovito objavljuju sve najvažnije informacije vezane uz inicijativu.

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Nestlé Adriatic.