Ambliopija: uzroci, simptomi i prevencija slabovidnosti koja je vodeći uzrok sljepoće na jedno oko
U Hrvatskoj se djeci s četiri godine radi pregled koji može spasiti vid
Što je ambliopija?
Slabovidnost ili ambliopija, koja se kolokvijalno naziva i lijeno oko, vrsta je slabovidnosti koja se obično javlja na jednom oku koje pritom “bježi” najčešće prema van ili prema unutra. Kod slabovidnosti je prisutan poremećaj vidne oštrine, percepcije kretanja, osjećaja dubine prostora i razlikovanja kontrasta.
“Riječ je o jednom od vodećih uzroka sljepoće na jednom oku koji često, nažalost, nema vidljive znakove i djeca se u pravilu ne žale na smetnje vida. Slabovidnost se razvija kada nastupi poremećaj u zajedničkom radu mozga i oka, odnosno kada mozak prepoznaje da jedno oko stvara neoštru, ružniju sliku svijeta”, kazala nam je izv. prof. dr. sc. Mirjana Bjeloš, dr. med. oftalmolog, subspecijalist dječje oftalmologije i strabologije koja je ujedno voditeljica Referentnog centra Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske za dječju oftalmologiju i strabizam te direktorica Suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije za dječju oftalmologiju.
Slika koju vidimo rezultat je “suradnje” oka i mozga – oko prima svjetlosne podražaje, a slika koju vidimo proizvodi se u vidnom dijelu mozga. Mozak pritom stapa sliku iz jednog i drugog oka u jednu, pa ako je jedna slika manje oštra, ili pojednostavljeno ružnija, mozak će ju odbaciti. S vremenom se mozak sve više oslanja na drugo, jače ili dominantno oko, dok se vid na slabijem oku nastavlja pogoršavati, pojasnila je naša sugovornica.
Stoga uzrok slabovidnosti zapravo nije u oku, nego u mozgu, a nastaje zato što se vidni centar u mozgu ne razvija, odnosno ne sazrijeva kako treba. Sazrijevanje vidnog centra u mozgu, koje završava u sedmoj godini života, može biti onemogućeno iz više razloga. Najčešći je uzrok refraktivna greška ili kako je uvriježeno dioptrija. No, ambliopija može nastati i zbog spuštene vjeđe ili nedovoljnog svjetlosnog podražaja kao kod katarakte. Sve to vodi ka razvoju sljepoće i invaliditeta. Naime, ako se slabovidnost ne liječi na vrijeme, a pod time mislimo na period razvoja vidnog dijela mozga, slabije oko više nikada neće moći povratiti vid, a to će posljedično utjecati na djetetovu kvalitetu života pa tako i na njegov psihološki razvoj. Rizik za razvoj slabovidnosti kod djeteta je veća ako roditelj ili brat ili sestra imaju to stanje.
“Ambliopija je bitan javnozdravstveni problem jer je riječ o najčešćoj patologiji vida u djece i vodećemu uzroku sljepoće na jedno oko u dobi od 20. do 70. godine. U svijetu se procijenjena učestalost ambliopije kreće između 0,3 i 5 posto dok je u Hrvatskoj znatno veća i iznosi 8,08 posto”, dodaje prof. dr. Mladen Bušić, prim. dr. med., predstojnik Klinike za očne bolesti Kliničke bolnice “Sveti Duh” i direktor Suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije za dječju oftalmologiju. Dobra je vijest da rano liječenje u najvećem broju slučajeva sprječava dugoročne probleme s vidom.
Tri vrste slabovidnosti:
- refraktivna ambliopija: ovaj oblik ambliopije može se pojaviti kada postoji različita refraktivna greška između jednog i drugog oka. To može biti uzrokovano stanjima kao što su astigmatizam, dalekovidnost ili kratkovidnost. Primjerice, jedno oko može biti kratkovidno, a drugo zdravo. Pritom će se mozak oslanjati na zdravo oko, zbog čega se vid na slabijem oku neće razvijati. Budući da ovaj oblik slabovidnosti nema vidljivih znakova, stanje često ostaje neotkriveno sve dok se ne otkrije pregledom
- strabizmatička ambliopija: strabizam je drugi najčešći uzrok ambliopije. Ovaj oblik slabovidnosti javlja se kada jedno oko bježi, najčešće prema van ili prema unutra. Strabizam i ambliopija pogađaju između 2 i 4 posto populacije
- deprivacijska ambliopija: ovaj oblik slabovidnosti može se razviti kada dijete ima sivu mrenu (kataraktu) ili pak spuštenu vjeđu na jednom ili oba oka koje mu oštećuju vid. Siva mrena je rijetka kod djece, a može biti prisutna pri rođenju, razviti se nedugo nakon rođenja ili može nastati kao posljedica traume, uzimanja lijekova, najčešće steroida ili kao dio nekih drugih dječjih bolesti
Simptomi slabovidnosti
Simptome slabovidnosti kod djece teško je uočiti. Uz slabiju vidnu oštrinu, slabovidna djeca u pravilu imaju i lošu percepciju dubine — teško im je vidom razlučiti koliko je nešto blizu ili daleko. U mnogim slučajevima roditelji ne znaju da dijete je slabovidno sve dok liječnik ne dijagnosticira ambliopiju tijekom očnog pregleda. Zato je važno da sva djeca obave preventivni pregled vida s navršene 4 godine.
Roditelji također mogu primijetiti znakove kao što su:
- škiljenje
- zatvaranje ili pokrivanje jednog oka rukom kako bi bolje vidjeli
- gledanje u križ ili oko koje “bježi” prema unutra ili prema van
- naginjanje glave kako bi bolje vidjeli
- nespretnost u zaobilaženju prepreka
- slabiju pažnju u odnosu na druge vršnjake
Je li moje dijete u rizičnoj skupini da razvije slabovidnost?
Rizik za ambliopiju veći je kod djece koja:
- su prerano rođena
- su imala nižu porođajnu masu
- imaju slučajeve ambliopije, katarakte u djetinjstvu ili drugih očnih bolesti u obitelji
- imaju poteškoće u razvoju
Kada zbog vida dijete treba odvesti na pregled?
Potražite savjet djetetova pedijatra ako primijetite da djetetu u prvih nekoliko tjedana života oko bježi. “U prva tri mjeseca života pojava prolaznog bijega oka je uobičajena. No, nakon trećeg mjeseca života oči bi morale biti usmjerene ravno naprijed, a dijete uspostavljati jasan kontakt oči u oči s roditeljem. Praćenje predmeta u njihovoj neposrednoj blizini u horizontalnom i vertikalnom smjeru treba pokazivati zajedničku suradnju oba oka”, napominje prof. Mirjana Bjeloš dodajući da je provjera vida iznimno važna ako u obitelji ima bliskih članova koji su imali strabizam, sivu mrenu u djetinjstvu ili druge očne bolesti.
Dijagnosticiranje slabovidnosti
“Kako se primarno ambliopija definira kroz smanjenje vidne oštrine, testiranje vidne oštrine smatra se pouzdanim instrumentom za dijagnozu slabovidnosti. Štoviše, smatra se da određivanje vidne oštrine otkriva 97 posto svih anomalija oka. Ipak, zlatni standard dijagnostike slabovidnosti je cjeloviti oftalmološki pregled”, napominje prof. Bjeloš dodajući da bi sva djeca trebala obaviti preventivni pregled vida testiranja vidne oštrine s navršenom četvrtom godinom života.
“U Republici Hrvatskoj je još 2020. godine uveden test crvenog refleksa koji se provode pedijatri u rodilištima, a zatim se ponavlja s navršenih mjesec dana života djeteta u ordinacijama pedijatara primarne zdravstvene zaštite, a predstavlja prvi test vida u djece. Test crvenog refleksa vrlo je jednostavan, nekontaktni test kojim pedijatar ocjenjuje, kako sam naziv kaže, je li refleks svjetlosti iz očnog dna pravilno sjajan i crven ili je zagasit i odsutan. Ovim testom otkrivaju se stanja koja najviše ugrožavaju vid, ali i život – primjerice tumori oka. Tako su dakle i svi pedijatri direktno uključeni u testiranje vida kao dio standarda – mjera zdravstvene zaštite Republike Hrvatske”, ističe prof. Mladen Bušić.
Brzi test koji može upućivati na slabovidnost u djece
Probir na slabovidnost u četverogodišnjaka sastoji se u jednostavnom ispitivanju vidne oštrine, no postoje i drugi testovi koji pedijatrima i liječnicima drugih struka mogu biti od koristi u ocjeni kvalitete vida. Jedan od njih je test pokrivanja jednog oka – ovaj test je standardni dio cjelovitog oftalmološkog pregleda. “Pri pokrivanju jednog oka liječnik promatra djetetove reakcije i vizualno ponašanje. Ako se dijete uznemiri ili odbija da mu se pokrije oko, to može biti znak ambliopije, odnosno da mu je pokriveno zdravo oko. Jer, gledati svijet s okom koje ima ružniju sliku jer je slabovidno – izaziva nelagodu. Test se zatim ponavlja s drugim okom. Ključno je, dakle, zamijetiti razlike u vizualnom ponašanju djeteta”, otkriva nam oftalmologinja Bjeloš.
Liječenje slabovidnosti
Hoće li se liječenjem slabovidnosti razviti normalan vid, ovisi o više čimbenika, ističe prof. Mladen Bušić.
Ishod liječenja slabovidnosti ovisi o:
- uzroku nastanka
- vremenskoj pojavnosti
- duljini trajanja
- oštećenju osjeta dubine prostora
- udruženim poteškoćama razvoja
- početku liječenja
- pridržavanju preporuka za liječenje
Što se prije ambliopija otkrije i liječi, veće su šanse za pozitivan ishod. U velikoj većini slučajeva slabovidnost se korigira nošenjem naočala ili kontaktnih leća, u nekim se slučajevima koriste i okluzije (flasteri, povezi i slično) koje se postavljaju na zdravo oko. Izbor metode liječenja ovisi o tome koju vrstu ambliopije dijete ima i koliko je slabovidnost teška, o čemu odlučuje specijalist oftalmolog.
- u liječenju refrakcijske ambliopije koju uzrokuje astigmatizam, kratkovidnost ili dalekovidnost temelj liječenja čini stalno nošenje propisane korekcije naočalama ili lećama. Ako je slabovidnost prisutna samo na jednom oku, često je potrebno koristiti okluzije, koje se stavljaju na zdravo oko kako bi se “natjerao” mozak da koristi slabije oko. U nekim slučajevima potrebni su mjeseci, pa i godine kako bi se postigli željeni terapijski rezultati, no svo liječenje potrebno je provesti najkasnije do 7. godine djetetova života, kada se smatra da završava razvoj vidnog dijela mozga
- u liječenju slabovidnosti koju uzrokuju uzrokuje strabizam, ponovno temelj liječenja čini stalno nošenje propisane korekcije naočalama ili lećama, te okluzija. Operativni zahvat postavljanja oka u “pravilni” položaj dat će povoljan ishod tek po završetku liječenja ambliopije, u protivnom je značajan rizik od ponovne pojavnosti bijega oka
- u liječenju slabovidnosti koja je izazvana sivom mrenom, izbor terapijske metode će ovisiti o dobi djeteta i veličini mene. Općenito je pravilo, što je dijete starije, to je manje hitno odmah operirati mrenu. Ako je siva mrena (katarakta) sićušna točkica na očnoj leći, liječnik može preporučiti nošenje naočala ili okluzije. Okluzija zdravog oka potiče oko zahvaćeno mrenom da razvije bolji vid.
Prevencija slabovidnosti
U Hrvatskoj se od 2015. godine provodi probir na slabovidnost, obavezan oftalmološki pregled za svu djecu s navršene 4 godine. Do tada se ovaj test vida radio pri upisu u osnovnu školu, kad je za liječenje ambliopije već kasno. Samo godinu kasnije uveden je Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja slabovidnosti kojem je cilj smanjiti pojavnost slabovidnosti na manje od 1 posto otkrivanjem bolesti u ranoj dobi, kako bi se na vrijeme započelo liječenje. Preventivni pregled za četverogodišnjake obuhvaća testiranje vidne oštrine. “Velik broj dokaza opravdava provođenje probira na ambliopiju, posebice zato što je jedino rano liječenje ambliopije u prvih šest godina života učinkovito u poboljšanju i očuvanju vidne oštrine”, ističe prof. Mladen Bušić. Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja slabovidnosti provodi se tako da svako dijete prima na kućnu adresu pozivnicu u kojoj su navedeni vrijeme, datum i mjesto oftalmološkog pregleda. Ako se nakon pregleda postavi sumnja na slabovidnost, dijete će se uputiti na daljnju obradu.
Preporuke za zdrav razvoj vida u djece
Preporuke za zdrav rast i razvoj djece obuhvaćaju i preporuke za tjelesnu aktivnost, ali i one koje se odnose na vrijeme provedeno pred ekranima.
- Djeca do 1 godine starosti: veći dio dana dojenčad provodi u snu. Tako bi dojenčad 0 – 3 mjeseca trebala imati od 14 do 17 sati dnevno kvalitetnoga sna, odnosno 12 – 16 sati dnevno do kraja prve godine, uključujući i drijemanje tijekom dana.
– tjelesnu aktivnost uz nadzor odraslih treba poticati od samoga rođenja, okretanjem djeteta na trbuh i poticanjem da puže, poseže i hvata predmete svakodnevno barem 30 minuta, a djecu koja mogu sjediti igranjem na podu, aktiviranjem kroz čitanje, pjevanje, pričanje priča ili slaganjem kocaka. Ne preporučuje se stavljati ih više od sat vremena dnevno u kolica ili sjedalice.
– dojenčad uopće ne bi trebala gledati televiziju, ni u ekrane drugih elektroničkih medija - Mala djeca od 1. do 2. godine: potrebno im je od 11 do 14 sati dnevno kvalitetnoga sna, uključujući i drijemanje tijekom dana.
– u budnome dijelu dana vrijeme koje provode u sjedenju ne smije biti dulje od sat vremena na dan. Mala djeca trebaju provesti barem 180 minuta dnevno u energičnoj igri koja uključuje trčanje, skakanje, okretanje i slične fizičke aktivnosti.
– maloj djeci se ne preporučuje gledanje televizije, odnosno korištenja različitih zaslona elektroničkih medija - predškolska djeca od 3. do 5. godine: trebaju imati od 10 do 13 sati dnevno kvalitetnoga sna, uključujući i drijemanje tijekom dana.
– u ovoj fazi rasta i razvoja fizička aktivnost i dalje je izrazito važna, te bi dijete predškolske dobi moralo biti aktivno barem 180 minuta dnevno kroz različite fizičke aktivnosti, od kojih barem 60 minuta dnevno u energičnoj igri koja uključuje skakanje, trčanje, okretanje i slično
– vrijeme gledanja u zaslone elektroničkih medija predškolskoj djeci treba ograničiti na sat vremena dnevno – što manje, to bolje! Kad dijete sjedi, treba ga i u sjedećemu položaju aktivirati kroz čitanje, pjevanje, slaganje slagalica i pričanje priča.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
Mladen Bušić, Mirjana Bjeloš, Biljana Kuzmanović Elbjer, Damir Bosnar – Amblyopia; Nakladnik: Školska knjiga. Zagreb 2018. godine