Šećerna bolest poprima razmjere epidemije. Prema podacima Međunarodne dijabetičke federacije (IDF) 1 od 10 odraslih osoba u svijetu ima dijabetes. Oboljelih je iz godine u godinu sve više te se već sada približavamo brojkama koje je IDF prije 10 godina prognozirao za 2030. godinu.

Ni Hrvatska, nažalost, ne zaostaje za svijetom. “Prema najnovijim podacima Crodiaba za 2021. u Hrvatskoj je 327.785 odraslih sa dijabetesom. Smatra se da je barem još 60 posto neotkriveno te da šećernu bolest ima oko 500 tisuća ljudi”, govori nam dr. Marin Deškin, specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinolog i dijabetolog iz Opće bolnice Bjelovar i Poliklinike Leptir Zagreb.

Stoga je Telegram, u povodu Svjetskog dana dijabetesa koji se održava 14. studenog, pokrenuo kampanju ‘Sve je u tvojim rukama’ u suradnji s tvrtkom MEDILAB ONE kojom se nastoji podići svijest o ovoj bolesti te poboljšati kvaliteta života sa šećernom bolešću u Hrvatskoj.

Koja je razlika između dijabetesa tipa 1 i tipa 2?

S obzirom na to da je karijeru posvetio kliničkom radu s oboljelima, s dr. Deškinom razgovarali smo o uzrocima i prevenciji dijabetesa, a otkrio nam je i kako bi se osobe kojima je dijagnoza šećerne bolesti tek postavljena trebali pripremiti za prvi pregled kod dijabetologa.

Iako razlikujemo nekoliko vrsta šećerne bolesti, dijabetolog nam je pojasnio osnovne razlike između dijabetesa tipa 1 i tipa 2.

“Pacijenti s dijabetesom tipa 1 imaju apsolutni nedostatak inzulina dok osobe s dijabetesom tipa 2 imaju hiperglikemiju koja je karakterizirana neučinkovitošću inzulina”, govori dodajući da i pacijenti sa šećernom bolešću tipa 2, s vremenom, mogu imati i nedostatak inzulina.

Simptomi šećerne bolesti

Oba tipa šećerne bolesti mogu imati vrlo slične simptome poput čestog mokrenja, izraženog osjećaja žeđi i gladi te snažnog umora, no dijabetes tipa 2 je mnogo češća bolest.

“Šećerna bolest tipa 1 nastaje naglo, osobe naglo gube na težini, osjećaju se loše i vrlo često se razvije dijabetička ketoacidoza, ozbiljno metaboličko stanje koje zahtijeva hitnu hospitalizaciju i ima smrtnost od 5 do 10 posto”, napominje dr. Deškin.

Ketoacidoza, dodaje, često je i prvi pokazatelj neprepoznatog dijabetesa. Može se javiti i u osoba koje već imaju postavljenu dijagnozu i to obično tijekom akutne infekcije ili u slučaju neredovite primjene inzulina.

Koji su uzroci dijabetesa?

Na rizične čimbenike za razvoj šećerne bolesti tipa 1, gotovo da i ne možemo utjecati, ističe naš sugovornik. “Veća je pojavnost u određenim dijelovima svijeta te se smatra da ulogu mogu igrati virusi i stres te bilo koji drugi okidači iz okoliša koji mogu pokrenuti lavinu propadanja beta stanica u gušterači”, dodaje.

“Dijabetes tipa 2 je progresivan i spor oblik bolesti. Nastaje tiho, nema tipične simptome i bitno ga je na vrijeme otkriti”, kaže dr. Deškin napominjući da kod ovog tipa šećerne bolesti možemo više utjecati na prevenciju nego u tipu 1, zato što su njegovi najčešći uzroci sjedilački način života, neaktivnost i neuredna prehrana.

“Najvažniji koraci prevencije šećerne bolesti tipa 2 prije svega su kontrola tjelesne težine i adekvatna fizička aktivnost. Naime, postoje studije koje su pokazale da, kada se reducira tjelesna težina za 10 do 20 posto, bolest može nestati, ali ostaje metabolički poremećaj koji opet čini kardiovaskularni rizik te njega treba liječiti”, govori.

Mjerenje glukoze nakon 40. godine

Iznimno je važna i redovita detekcija, odnosno pregledi jednom godišnje kod nadležnog liječnika obiteljske medicine na koje bi, prema smjernicama, trebale bi ići sve osobe starije od 40.

“No, pacijenti koji imaju izražen rizik od razvoja šećerne bolesti, na redovite godišnje preglede trebali bi krenuti i ranije. To su osobe koje imaju pojavnost dijabetesa u krvnom srodstvu, koje su pretile, ali i one koje imaju i druge metaboličke bolesti poput hipotireoze, odnosno usporenog rada štitnjače”, pojašnjava.

Redoviti godišnji pregledi

U Hrvatskoj, nastavlja dr. Marin Deškin, nemamo program ranog otkrivanja. “Liječnici obiteljske medicine temelj su liječenja i prevencije dijabetesa, a mi dijabetolozi smo, praktički, njihovi konzultanti”, smatra naš sugovornik na što otkriva koje bi preglede trebalo obaviti jednom godišnje.

“Osobe starije od 40 godina trebale bi napraviti kontrolu glikemije te čimbenika kardiovaskularnog rizika – krvnog tlaka i lipidograma. Iznimno su važne i nefarmakološke mjere – ponajprije prestanak pušenja, kontrola tjelesne težine i fizička aktivnost, u svezi prevencije i liječenja kako dijabetesa, tako i ukupnog kardiovaskularnog rizika”, kaže govoreći da je ključno pozitivno zdravstveno ponašanje.

Kako se dijagnosticira dijabetes?

Glukoza u krvi, dodaje, mjeri se natašte, nakon 12-satnog gladovanja. “Smatra se da su vrijednosti od 3,9 do 6 mmol/l normalne dok 7 mmol/l već ima dijagnostičku vrijednost za postavljanje dijagnoze dijabetesa”, ističe.

U situacijama kada postoji sumnja, napominje dr. Deškin, a ovi kriteriji nisu ispunjeni, onda se radi OGTT test, odnosno test oralne podnošljivosti glukoze koji služi za otkrivanje poremećaja metabolizma šećera.

Test oralne podnošljivosti provodi se natašte i traje dva sata. Prvo se uzima uzorak krvi nakon čega osoba popije glukozu otopljenu u vodi. Zatim se nakon dva sata mjeri razina glukoze u krvi, a dijagnostičku vrijednost ima ona koja je viša od 11,1 mmol/l.

Što je HbA1c?

Liječnik pacijenta može uputiti i na hemoglobin A1c test, poznatiji kao HbA1c. O čemu se radi? HbA1c ili glikozilirani hemoglobin najvažniji je test za kontroliranje i dijagnosticiranje dijabetesa.

“Ova pretraga određuje koliki je postotak krvnih stanica eritrocita na neki način ‘zaprljan’ glukozom, odnosno neenzimski glikoziliran, što znači da se glukoza spojila na hemoglobin. S obzirom na to da eritrociti žive tri mjeseca, ovaj test nam pokazuje srednje vrijednosti glukoze u krvi u zadnja tri mjeseca”, govori dijabetolog.

Liječenje šećerne bolesti

Budući da je temelj liječenja dijabetesa primarna zdravstvena zaštita, dr. Deškin kaže da liječnik obiteljske medicine, odmah pri postavljanju dijagnoze, osobu upoznaje s nefarmakološkim mjerama – pravilnom prehranom i tjelovježbom kojima je cilj gubitak viška kilograma te – uvodi metformin kao temeljni lijek.

Zatim se radi procjena glikoziliranog hemoglobina, a po indikaciji liječnik primarne zaštite pacijenta može poslati i na pregled dijabetologu za kojeg se treba pripremiti.

Kako se pripremiti za pregled kod dijabetologa?

“Na pregled kod dijabetologa pacijent treba ponijeti laboratorijske nalaze – krvnu sliku, nalaze jetre i bubrega, lipidogram te profil glikemije, ali i dnevnik samokontrole glikemije u kojem su navedene vrijednosti glukoze”, kaže pa pojašnjava kako bi trebalo voditi dnevnik mjerenja glukoze:

“Najbolje je kombinirati mjerenja pa glukozu jedan dan mjeriti ujutro na tašte, drugi dan dva sata nakon doručka, a treći dan dva sata nakon ručka i tako u krug.”

Alarmantni znak nedostatka inzulina

Na pregledu s pacijentima dijabetolozi, kaže dr. Deškin, razgovaraju o dinamici tjelesne težine i o dinamici glikemije, dakle o bilo kakvim promjenama u kilaži te o oscilacijama razina glukoze u krvi.

“Ako pacijent kaže da nikad lakše nije izgubio 15 kilograma nego u zadnja tri mjeseca, to je alarmantan znak nedostatka inzulina te je praktički indikacija za inzulinsku terapiju”, kaže.

Što sve treba reći dijabetologu?

Osim toga, pacijent na pregledu dijabetologu treba znati reći koje još lijekove uzima i u kojim dozama, a trebao bi ponijeti svu medicinsku dokumentaciju da se vidi kako se te bolesti liječe, ističe dr. Marin Deškin.

“Dok sustav iz godine u godinu osigurava najbolje terapije koje se koriste u svijetu pa tako i lijekove koji istovremeno djeluju na glukozu, odgađaju potrebu za dijalizom i smanjuju rizik od moždanog i srčanog udara, kod 80 posto osoba sa šećernom bolešću regulacija bolesti i dalje nije zadovoljavajuća”, napominje.

Uspješno liječenje dijabetesa

“Jako je bitno razumjeti da kontrola glikemije nije samo spuštanje šećera u krvi, to je postupak koji omogućuje da čovjek s metaboličkim poremećajem doživi godine koje bi doživio i bez poremećaja”, kaže te zaključuje:

“Paralelno s lijekovima koji su neizostavni dio terapije, iznimno je važno nefarmakološko liječenje. Kod dijabetesa postoji takozvani legacy effect što znači da, bez obzira na to što smo regulirani, naše žile trpe oštećenja od prije i ne možemo vratiti vrijeme. Zato je uz terapiju podjednako važan i zdrav način života.”

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom MEDILAB ONE.