Vodič kroz ekranizam: logopedinja otkriva kako prepoznati da je dijete ovisno o ekranima

Prva generacija iPhonea predstavljena je 2007. godine, a Netflix je iste godine uveo usluge streaminga. Televizija i video igre postoje već desetljećima tijekom kojih su igraće konzole zamijenile mnoge igračke i sportske rekvizite. Tehnološke promjene dovele su do toga da djeca u dobi od 8 do 12 godina uz ekrane u prosjeku provode od četiri do šest, a tinejdžeri i do devet sati – svaki dan.

Iako sadržaj koji konzumiraju može biti i zabavan i edukativan, prečesto korištenje ekrana može dovesti do razvojnih i zdravstvenih problema, od problema sa spavanjem, do promjena u ponašanju i popuštanja u školi.

A kada se prijeđe granica, prekomjerno korištenje ekrana može dovesti do razvoja ekranizma, ovisnosti o ekranima. O ekranizmu, njegovu utjecaju na cjelokupno zdravlje, ali i na govorne sposobnosti djece razgovarali smo s bjelovarskom mag. logopedije Lanom Šramek Barišić.

Što je ekranizam?

Ekranizam je radni termin koji je prisutan u stručnim krugovima logopeda, psihologa i ostalih srodnih struka unazad nekoliko godina. “Mogli bismo ga okarakterizirati kao ovisnost, a posljedice ekranizma kao poremećaj nastao zbog te ovisnosti”, govori nam logopedinja pojašnjavajući kako upotreba ekrana utječe na dječji organizam.

“Prije nego što se ovisnost razvije, djetetov živčani sustav je prekomjerno stimuliran redovitim izlaganjem ekranu. To uzrokuje kronični stres u mozgu, što rezultira raznim poremećajima u učenju i ponašanju, raspoloženju i pažnji”, pojašnjava.

Simptomi ovisnosti o ekranima

Ekranizam utječe na ponašanje pri čemu se pojavljuju jasni obrasci. “Ako je dijete često pretjerano uzbuđeno, neorganizirano, neposlušno i prkosno, ako ga je teško udaljiti od ekrana, ako mu je teško zadržati prijatelje zbog nezrelog ponašanja, ako se raspon interesa djeteta suzio samo na ekrane, postiže slab uspjeh u školi, čini se da je lijeno, nemotivirano i nepažljivo, moguće da je uzrok svemu tome ekranizam”, navodi stručnjakinja.

Naša sugovornica navodi da su među simptomima ekranizma:

• česte promjene raspoloženja
• jezično-govorne teškoće
• siromašniji rječnik
• sporiji kognitivni razvoj
• teškoće u komunikaciji
• nekontrolirani pretjerani bijes
• slaba samokontrola emocija i ponašanja
• neorganiziranost ponašanja
• poremećaji spavanja
• poteškoće u učenju
• depresija
• pad školskog uspjeha
• premalo vremena provedenog na svježem zraku i u fizičkim aktivnostima
• problemi s težinom
• nedostatak vremena za učenje i igru te opuštanje

Simptomi ovisnosti o ekranima mogu uključivati i:

• intenzivnu potrebu za vremenom ispred ekrana ili igranjem video igrica, a ta želja blokira druge misli
• to da dijete pokazuje znakove razdražljivosti, tjeskobe ili ljutnje kada je prisiljeno prestati gledati sadržaj na ekranu ili igrati igru, čak i na kratko
• gubitak interesa; ekran je jedina stvar koja motivira dijete
• smanjenje društvenih ili rekreacijskih aktivnosti zbog preferiranja vremena ispred ekrana ili videoigara
• nastavak igranja videoigara ili sudjelovanja u vremenu ispred ekrana, iako znate da vam to uzrokuje probleme u životu, kao što je loš uspjeh u školi ili na poslu, ili prepuštanje kućanskih obaveza
• laganje drugima o vremenu provedenom uz ekrane
• zanemarivanje vlastitog izgleda, uključujući i osobnu higijenu
• porast tolerancije; vrijeme koje dijete provodi uz ekrane se s vremenom sve više povećava

Zbog svega navedenog, Američka pedijatrijska akademija obeshrabruje korištenje medija kod djece mlađe od 2 godine navodeći šest potencijalnih rizika koji se povezuju s prekomjernim korištenjem ekrana.

Previše vremena ispred ekrana može se povezati s:

• pretilošću: što više TV-a i videa dijete gleda, to je veći rizik od prekomjerne težine, dok postavljanje TV-a ili druge elektronike u dječju sobu povećava ovaj rizik. Također, djeca mogu razviti apetit za nezdravu hranu koja se promovira u oglasima, kao i prejedati se ako istovremeno jedu i koriste ekrane
• neurednim spavanjem: što više vremena provedu gledajući na ekranu, veća je vjerojatnost da će djeca imati problema s uspavljivanjem ili imati nepravilan raspored spavanja. Gubitak sna može dovesti do umora i pojačanje želje za nezdravom hranom
• problemima u ponašanju: osnovnoškolci koji provode više od dva sata dnevno gledajući televiziju, igrajući video igrice ili koristeći računalo ili pametni telefon imaju veću vjerojatnost da će imati emocionalne, socijalne probleme i probleme s pažnjom. Također, izloženost video igricama povezuje se s povećanom mogućnošću problema s pažnjom kod djece
• lošijim rezultatima u školi: osnovnoškolci koji imaju televizor ili druge ekrane u svojoj sobi obično postižu lošije rezultate na testovima od onih koji ih nemaju
  nasiljem: previše izloženosti nasilju putem medija može desenzibilizirati djecu za nasilje. Kao rezultat toga, djeca bi mogla naučiti prihvaćati nasilno ponašanje kao normalan način rješavanja problema
• manje vremena za igru: provođenje previše vremena ispred ekrana ostavlja manje vremena za aktivnu, kreativnu igru

Utjecaj ekranizma na razvoj mozga

“Prve tri godine života ključne su za razvoj mozga koji raste brže od bilo kojeg drugog dijela tijela. Tijekom ovog perioda, dječji mozak je osjetljiviji na pozitivne utjecaje, ali i ranjiviji na negativne utjecaje nego što će biti ikada više u životu”, napominje Šramek Barišić.

Logopedinja ističe da TV i drugi elektronički medijski uređaji mogu stati na put i usporiti razvoj mozga jer ne uključuju istraživanje, igru i vrijednu interakciju s roditeljima i drugim osobama koja potiče učenje i zdrav fizički te psihosocijalni razvoj.

“Prema novim istraživanjima, pretjerano gledanje ekrana, bilo koje vrste, mijenja strukture dječjeg mozga na negativan način. Rezultati pokazuju da što duže dijete gleda televiziju ili video sadržaje na ekranima to su promjene u mozgu dublje”, govori pa pojašnjava:

“Snimke magnetne rezonance pokazuju da djeca koja mnogo vremena provode pred ekranima imaju manje bijele tvari u prednjem dijelu mozga što je, između ostalog, povezano i s nižom verbalnom inteligencijom.”

Bijela tvar je važna da bi mozak funkcionirao brzo i učinkovito. “Izloženost malih beba i djece u dobi do tri godine ekranima povezano je s usporenim razvojem jezika i govora, sporijim razmišljanjem, teškoćama s usmjeravanjem i zadržavanjem pažnje”, nabraja ističući da su ovo samo neke od posljedica prekomjernog korištenja ekrana.

Ekrani u toj dobi, dodaje, također često dovode i do problema sa spavanjem, problema u ponašanju, dugoročnih problema u socijalnom razvoju, uključenosti i sposobnosti praćenja na nastavi te nedostatnog akademskog uspjeha.

Kako djeca uče govoriti?

Djeca uče jezik kroz svakodnevne interakcije s važnim osobama iz svog života. Ništa, napominje stručnjakinja, ne može zamijeniti vrijeme i kvalitetu interakcije roditelj-dijete, koja je pritom zabavna – kroz nju dijete uči, govori i zadovoljene su mu emocionalne potrebe.

“Dijete najbolje uči jezik u interakciji koja se odvija unutar odnosa povjerenja s poznatom osobom. Taj jezik je tada fleksibilan, pun nijansi i bogat dok su jezik i komunikacija koji se uče u interakciji s ekranom, rigidni, suhoparni i pomalo robotski”, objašnjava.

Utjecaj ekranizma na govorne vještine

Naša se sugovornica osvrnula i na utjecaj ekranizma na razvoj govornih vještina u djece. “Prekomjerno izlaganje ekranima negativno utječe na jezično-govorni razvoj. Pregled 42 znanstvene studije iz 2022. godine ukazuje na to da su djeca, koja su više vremena provodila ispred ekrana, imala slabije jezične vještine”, govori Šramek Barišić.

Jedna studija, koja je promatrala djecu u dobi od 17 do 36 mjeseci, koja su provodila više vremena ispred ekrana, utvrdila je da ta djeca imaju smanjen opseg rječnika.

“Istraživanja, koja su pratila djecu mlađu od dvije godine pronašla su povezanost između dobi u kojoj su djeca počela koristiti ekrane, odnosno bila njima izložena, s njihovim kasnijim jezičnim i kognitivnim vještinama. Djeca koja su ranije bila izložena ekranima, imala su slabije razvijene vještine”, kaže logopedinja.

To je, nastavlja, jedan od razloga zbog kojeg smjernice oko upotrebe i izloženosti ekranima, preporučuju potpuno izbjegavanje izlaganja ekranu barem do djetetove druge godine života.

Pustite ih da istražuju svijet oko sebe

Malim bebama i djeci do tri godine za razvoj je najpotrebnija mogućnost upoznavanja svijeta oko sebe kroz senzoriku i motoriku. Što znači da im je, za razvoj mozga, potrebno istraživanje svega onoga što ih okružuje podraživanjem svih osjetilnih organa kako bi se stvorile veze u mozgu koje će im omogućiti da uče i žive na adekvatan način, napominje Šramek Barišić.

“Bez tih iskustava, dijete se neće moći i znati nositi sa svakodnevnim izazovima i događajima onako kako bi trebalo. Neće razviti primjerene načine komunikacije s okolinom i ljudima oko sebe, neće se znati služiti sa stvarima koje ga okružuju i neće imati funkcionalna znanja i vještine koje bi mu omogućile zdrav razvoj”, upozorava.

Preporuke o korištenju ekrana u djece i mladih

Uzevši ova saznanja u obzir, prirodno se nameće pitanje – što kažu preporuke i koliko je vremena uz ekrane previše? Stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije napominju da bi djeca u prvih pet godina života trebala što više vremena provoditi u aktivnoj igri te što manje sjediti.

“Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije su potpuno izbjegavanje ekrana za djecu u dobi do godinu dana, a u dobi od godinu do pet godina do jedan sat dnevno”, ističe logopedinja.

Djeca u dobi od 5 do 17 godina pak ne bi trebala koristiti ekrane više od dva sata dnevno, osim ako je to potrebno za pisanje domaće zadaće. “Također, vrijeme ispred ekrana ne bi trebalo biti provedeno u samoći, što znači da bi uz dijete uvijek trebala biti odrasla osoba koja će kontrolirati sadržaje kojima je dijete izloženo i komentirati ono što gleda”, upozorava logopedinja.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da:

• djeca mlađa od dvije godine ne bi trebala biti izložena ekranima. Točnije, djeca mlađa od 12 mjeseci bi trebala biti tjelesno aktivna nekoliko puta dnevno na razne načine, posebno kroz interaktivnu igru ​​na podu. Za bebe koje još nisu u pokretu to uključuje najmanje 30 minuta u potrbušnom položaju raspoređenih tijekom dana dok su budni. Stručnjaci navode da se djeci mlađoj od godinu dana ne preporučuje vrijeme ispred ekrana. Za pravilan rast i razvoj, djeca u dobi do 3 mjeseca trebala bi spavati od 14 do 17 sati, a djeca u dobi od 4 do 11 mjeseci 12 do 16 sati na dan, uključujući i drijemanje. “Kada dijete sjedi, potiče se čitanje i pričanje priča”, stoji na stranicama SZO-a
• djeca u dobi od 2 godine ne bi smjela provoditi više od sat vremena pred ekranom na dan. Djeca u dobi od 1 do 2 godine trebala bi provesti najmanje 180 minuta u različitim vrstama tjelesnih aktivnosti bilo kojeg intenziteta, uključujući tjelesne aktivnosti umjerenog do jakog intenziteta, raspoređene tijekom dana. I u ovoj se dobi preporučuje paziti na kvalitetu djetetova sna, pa bi djeca trebala imati od 11 do 14 sati kvalitetnog sna, uključujući drijemanje, s redovitim vremenom spavanja i buđenja
• djeca u dobi od 3 do 4 godine također ne bi trebala provoditi više od jednog sata pred ekranima; te je potrebno poticati čitanje i pričanje priča. Trogodišnjaci i četverogodišnjaci bi trebali biti fizički aktivni najmanje 180 minuta na dan, u raznim vrstama tjelesnih aktivnosti bilo kojeg intenziteta, od čega je najmanje 60 minuta tjelesna aktivnost umjerenog do jakog intenziteta. I u ovoj dobi je spavanje iznimno važno pa bi trebali spavati od 10 do 13 sati na dan.

Preporuke logopeda o korištenju ekrana

I logopedi preporučuju izlaganje ekranima u što manjoj mjeri. Također, preporuke su da, kad dijete već koristi ekran, sadržaj biraju – roditelji.

“Idealan sadržaj je onaj na materinskom jeziku, budući da predškolska djeca još uvijek uče i ovladavaju jezičnim zakonitostima materinskog jezika koji im je kasnije važan za uspješno usvajanje vještina čitanja i pisanja, a samim time i učenja”, ističe naša sugovornica.

Kako djeci odrediti što će gledati?

“Ako već izlažu dijete ekranu, onda je najbolji izbor za to televizor. Televizor kao uređaj nije u rukama djeteta, kao što su to tablet i mobitel. Ako maknemo daljinski upravljač, dijete neće prebacivati s programa na program, sa sadržaja na sadržaj već će gledati ono što mu mi odredimo”, govori logopedinja pojašnjavajući:

“Ako ima mobitel i tablet u rukama, dijete najčešće prebacuje s crtića na crtić, videa na video, tražeći sadržaj koji će biti zanimljiviji od prethodnog, koji će pobuditi još više osjećaja zadovoljstva.”

Nažalost, sve je to kratkotrajno. “A pritom jako stradava sposobnost usmjeravanja i zadržavanja pažnje na nekom sadržaju i takva djeca kasnije imaju mnogo problema u školi jer se ne mogu usmjeriti na papir i olovku, knjigu i bilježnicu budući da oni ne pružaju ni približno toliko zadovoljstva kao ekran i, za razliku od ekrana, za određeni rezultat i osjećaj zadovoljstva, potrebno je uložiti puno više truda”, dodaje Šramek Barišić.

Logopedinja otkriva kako roditelji mogu djeci ograničiti korištenje ekrana:

1. Obratite pažnju na ono što vaše dijete gleda i kako provodi vrijeme ispred ekrana. Birajte interaktivne sadržaje koji traže sudjelovanje.
2. Budite u interakciji s djetetom dok je ispred ekrana; pitajte, komentirajte, povezujte sadržaj koji gledate s dosadašnjim iskustvima i svakodnevicom. Gledajući s njima emisije i razgovarajući o tome što vide, možete im pomoći da nauče nove stvari i pojmove.
3. Pokušajte se držati preporuka i smjernica oko ograničenja vremena ispred ekrana s obzirom na dob djeteta.
4. Ne zaboravite na igru, posebno onu u kojoj je dijete vođa, a vi nadograđujete te u kojoj dijete stvara svoje scenarije i pravila.
5. Ne nudite ekran kad je djetetu dosadno, pustite neka mu bude dosadno! Dosada kod djece potiče maštu i kreativnost. Ekran ih ‘ubija’.
6. Neka ekran ne bude dadilja, posebice neka ne zabavlja djecu dok jedu, dok se voze automobilom, osobito na kraćim relacijama. Komentirajte sve što vidite kroz prozor, prirodu i promjene u prirodi, životinje, vozila i sl.
7. Ne zaboravite na važnost slikovnica i čitanja, igra je ‘dječji posao’ i djeca kroz igru jako mnogo uče o jeziku i interakciji, posebice kada su u to uključeni roditelji i skrbnici. Osiguravajući djetetu dovoljno kvalitetnog vremena za igru i slikovnice, pružit će mu mnogo prilika u kojima može čuti nove riječi, jezične konstrukcije i vježbati ja-ti interakciju.

Što bi djeca do pet godina smjela gledati?

Logopedinja ističe da je odabir sadržaja koji će djeca gledati i konzumirati iznimno važan. Zato, dodaje, imaju roditelje i druge odrasle osobe u svom okruženju koje su odgovorne za sadržaje kojima su djeca izložena.

“Djeca nemaju razvijeno kritičko mišljenje i upijat će svaki sadržaj pred kojim se nađu. Mnogi sadržaji neprimjereni su za djecu i djeca nisu u stanju obraditi niti shvatiti mnoge sadržaje kojima su izložena, ali će ih lako reproducirati, što ometa funkcionalnu i smislenu komunikaciju te socijalizaciju”, govori.

Djeca su često sklona imitirati neprimjerena ponašanja, a kada su izložena takvom sadržaju, rizik od neprimjerenog ponašanja raste. “Neprimjereni sadržaji mogu poticati djecu na agresivna ili opasna ponašanja po sebe ili okolinu, kasnije, u tinejdžerskoj dobi, kao i na pretjerano seksualizirana ponašanja i slično”, napominje naša sugovornica.

Važnost edukativnog sadržaja

S obzirom da to da današnja djeca ipak odrastaju u digitalnom svijetu, nemoguće ih je u potpunosti izolirati. Također, roditelji često ne znaju što njihova djeca gledaju ni koliko vremena provode uz ekrane. Nisu svjesni da su djeca izložena nasilju, videozapisima vratolomija ili izazova koji mogu potaknuti nesigurno ponašanje, kao i negativnim stereotipima i seksualnom sadržaju.

Stoga smo logopedinju upitali postoji li sadržaj koji mala djeca ipak smjela gledati. Navodi da su istraživanja pokazala da gledanje određenih edukativnih programa kao što su Dora istražuje ili Ulica Sezam, mogu imati pozitivan učinak na djetetove jezične sposobnosti.

“Postoji mnogo krasnih programa, sadržaja, video igara i crtanih filmova koji obrađuju teme o životinjama, svemiru, međuljudskim odnosima, emocijama, ljudskom tijelu i slično, na djetetu razumljive načine, koji su izrađeni u suradnji sa stručnjacima ili odobreni od stručnjaka za dječji razvoj”, navodi.

Takvi sadržaji napravljeni su tako da likovi često imenuju predmete, izravno se obraćaju djetetu i potiču ga da verbalno odgovara i komunicira, govori ističući da djeca mlađa od dvije godine nemaju benefita od takvih programa. Također ističe da je važno napomenuti da se navedeno odnosi na djecu urednog razvoja i jezično-govornih vještina.

Djeca s poteškoćama u razvoju

Za djecu koja imaju neke razvojne poteškoće, poželjno je što manje izlaganja ekranima, a ako i gledaju televiziju ili on-line sadržaj, poželjno je da su to sadržaji na materinskom jeziku.

“Veliku razliku čini to je li roditelj ili skrbnik prisutan uz dijete i čini gledanje nekog sadržaja, na televizoru ili tabletu, interaktivnim, komentira li to što se događa na ekranu, postavlja pitanja i slično”, pojašnjava.

Na ovom području nema puno istraživanja no možemo zaključiti da djeca, koja imaju poteškoća u jezično-govornom razvoju, trebaju mnogo prilika u kojima mogu čuti i koristiti jezik u okviru ugodnih i zanimljivih aktivnosti.

Što više vremena provode u interakciji, igrajući se, razgovarajući s roditeljima i skrbnicima, to više prilika imaju za komunikaciju i učenje novih riječi. Ako puno vremena provode sami ispred ekrana, to znači da nemaju toliko kvalitetnih prilika za uključivanje u razgovor i komunikaciju što znači da manje vremena uče i vježbaju jezično-govorne vještine.