Hipertenzija: rizični faktori, simptomi, prevencija i liječenje visokog tlaka

Nepravilna prehrana odgovorna je za 50, a pretilost za 30 posto svih hipertenzija

FOTO: Shutterstock

Što je hipertenzija?

Arterijski krvni tlak je pritisak krvi na stijenku arterije, a hipertenzija je stanje u kojem je taj tlak kontinuirano povišen. Zašto je visoki krvni tlak opasan? Krv se iz srca žilama prenosi u sve dijelove tijela. Svaki put kada srce kuca, ono pumpa krv u krvne žile. Krvni tlak nastaje silom krvi koja gura stijenke krvnih žila, a što je tlak viši to srce mora jače pumpati. Mjerenjem krvnog tlaka određuju se gornji tlak (sistolički) koji nastaje kontrakcijom kada srce izbacuje krv u arterije i donji tlak (dijastolički) koji nastaje kada se srce opušta da bi primilo krv. Krvni tlak se mijenja tijekom dana, ovisno o aktivnostima, a optimalnim arterijskim krvnim smatra se tlak čije su izmjerene vrijednosti manje od 120/80 mmHg. Sve vrijednosti koje dulje vrijeme prelaze optimalne razine preduvjet su za postavljanje dijagnoze hipertenzije. Točnije, hipertenzija se dijagnosticira kada su jedan ili oba ova broja viši od optimalnih vrijednosti. Prema posljednjim dostupnim podacima više od milijardu ljudi ima hipertenziju te je ona glavni uzrok prerane smrti u cijelom svijetu. Naime, nekontrolirani visoki krvni tlak povećava rizik od niza ozbiljnih kroničnih bolesti pa tako i od prijevremene smrti.

Simptomi visokog tlaka

Povišeni krvni tlak ili hipertenzija je tiha podmukla bolest koja godinama ne pokazuje simptome te se zato naziva tihim ubojicom. Preciznije, gotovo 50 posto ljudi s hipertenzijom ne zna da ima povišeni krvni tlak.

Simptomi hipertenzije mogu uključivati:

  • ​​jutarnje glavobolje
  • krvarenje iz nosa
  • kratkoća daha
  • nepravilan srčani ritam
  • promjene vida
  • zujanje u ušima

Kod težih oblika hipertenzije mogu se javiti:

  • umor
  • mučnina
  • povraćanje
  • zbunjenost
  • tjeskoba
  • bol u prsima
  • tremor, odnosno drhtanje mišića

Rizični faktori za razvoj hipertenzije

Postoje dva tipa hipertenzije:

  • primarna hipertenzija je ona kod koje se ne može utvrditi uzrok povišenom krvnom tlaku
  • sekundarna hipertenzija je ona kod koje se zna uzrok povišenom krvnom tlaku. Hipertenzija se u ovom slučaju povezuje s poremećajima u radu štitne žlijezde, bolestima nadbubrežne žlijezde te bubrega

Čimbenici koji povećavaju rizik nastanka hipertenzije mogu biti:

  • promjenjivi rizični čimbenici hipertenzije: nezdrava prehrana, nedovoljna tjelesna aktivnost, pušenje, pretilost, prekomjerna tjelesna težina i alkohol. Važno je napomenuti da se na ove čimbenike može utjecati promjenom životnih navika te tako smanjiti rizik od razvoja hipertenzije ili pak kvalitetno držati bolest pod kontrolom
  • nepromjenjivi rizični čimbenici hipertenzije: nasljeđe (bliski obiteljski srodnici koji imaju hipertenziju), dob (hipertenzija je češća u starijih od 65 godina) i pridružene bolesti poput dijabetesa ili bolesti bubrega
holter tlaka, visoki tlak, hipertenzija
Shutterstock

Dijagnoza hipertenzije

Najčešće se povišeni krvni tlak otkriva slučajno ili kad nastupe ozbiljne komplikacije poput srčanog ili moždanog udara. No, hipertenzija se može otkriti vrlo jednostavno – mjerenjem krvnog tlaka. Mjerenje krvnog tlaka je ključna pretraga u postavljanju dijagnoze hipertenzije, odabira načina liječenja i u praćenju tijeka bolesti.

Ako imate neke od spomenutih rizičnih faktora te sumnjate da imate visoki krvni tlak, prvi korak koji možete učiniti je tjedan dana tlak mjeriti kod kuće i voditi dnevnik mjerenja u koji ćete zapisivati vrijeme i izmjerene vrijednosti, ali i aktivnosti koje ste radili netom prije. Pritom imajte na umu da kod svakog postupka tlak izmjerite dva puta, da tlak mjerite ujutro i uvečer, ali i da odbacite vrijednosti izmjerene u prvom navratu, odnosno da izračunate srednju vrijednost.

Prilikom mjerenja tlaka važno je pridržavati se smjernica zato što rezultati mogu jako varirati ako, primjerice, ne sjedite pravilno. U svojim smjernicama Hrvatsko društvo za arterijsku hipertenziju Hrvatskog liječničkog zbora navodi da ako tijekom mjerenja tlaka osoba sjedi tako da nije leđima oslonjena o stolac, vrijednosti dijastoličkog tlaka mogu biti više za 6 mm Hg, te da ako su noge prekrižene vrijednosti sistoličkog tlaka mogu biti više za od 8 do 10 mm Hg.

Kako pravilno izmjeriti krvni tlak kod kuće?

  1. izbjegavajte kofeinska i alkoholna pića te pušenje 30 minuta prije mjerenja
  2. po mogućnosti se pomokrite prije mjerenja
  3. sjedite uspravno u stolac, leđima se oslonite o stolac, a noge postavite tako da stopala dodiruju pod
  4. postavite ruku na stol tako da vam lakat bude u razini srca
  5. omotajte manšetu na golu kožu
  6. mirno sjedite pet minuta
  7. pokrenite tlakomjer
  8. nemojte razgovarati tijekom mjerenja
  9. očitajte tlak i zapišite dobivene vrijednosti
  10. pričekajte minutu, pa ponovno očitajte tlak
  11. izračunajte srednju vrijednost koju ste dobili nakon dva mjerenja i zapišite je (ili jednostavno zapišite obje vrijednosti u dnevnik)
  12. u dnevnik mjerenja tlaka zapišite i doba dana u kojem ste mjerili tlak

Hrvatsko društvo za arterijsku hipertenziju sastavilo je popis stvari zbog kojih je moguće dobiti pogrešne rezultate tijekom mjerenja tlaka.

Na točnost izmjerenih vrijednosti tlaka mogu utjecati:

  • neposredan obrok prije mjerenja
  • neposredna konzumacija alkohola prije mjerenja
  • neposredna konzumacija kave prije mjerenja
  • pun mokraćni mjehur
  • izlaganje hladnoći netom prije mjerenja
  • umor izazvan tjelesnim naporom prije mjerenja
  • razgovor u vrijeme mjerenja
  • nevalidiran tlakomjer
  • učinak bijelog ogrtača, pojava kod koje osobe tijekom mjerenja u ambulantni imaju povišene vrijednosti arterijskoga tlaka dok kod kuće mjere uredne vrijednosti tlaka

Prema smjernicama Europskog društva za hipertenziju (ESH) i Europskog kardiološkog društva (ESC) kada vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog tlaka ulaze u različite kategorije onda se koristi viša kategorija za klasifikaciju hipertenzije.

Kategorije krvnog tlaka:

  • optimalan krvni tlak: gornji tlak (sistolički) je niži od 120 mm Hg, a donji tlak (dijastolički) je niži od 80 mm Hg
  • normalan krvni tlak: gornji tlak (sistolički) se kreće od 120 do 129 mm Hg, a donji tlak (dijastolički) se kreće od 80 do 84 mm Hg
  • visoko normalan krvni tlak: gornji tlak (sistolički) se kreće od 130 do 139 mm Hg, a donji tlak (dijastolički) se kreće od 85 do 89 mm Hg
  • hipertenzija 1. stupnja: gornji tlak (sistolički) se kreće od 140 do 159 mm Hg, a donji tlak (dijastolički) se kreće od 90 do 99 mm Hg
  • hipertenzija 2. stupnja: gornji tlak (sistolički) se kreće od 160 do 179 mm Hg, a donji tlak (dijastolički) se kreće od 100 do 109 mm Hg
  • hipertenzija 3. stupnja: gornji tlak (sistolički) se kreće od 180 mm Hg i više, a donji tlak (dijastolički) se kreće od 110 mm Hg i više

Ako se vaše dobivene vrijednosti kreću prema visokom rasponu, obratite se obiteljskom liječniku i ponesite dnevnik mjerenja krvnog tlaka, a on će vas uputiti na daljnje pretrage. Uz mjerenje krvnog tlaka u ordinaciji, za postavljanje dijagnoze bit će potrebno i kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka. Pritom se nosi uređaj koji se zove holter tlaka, a koji pruža pouzdanu procjenu stvarnih vrijednosti koje bilježi kontinuirano 24 sata.

Pri postavljanju dijagnoze, otkrivanju uzroka hipertenzije i mogućih komplikacija koje je uzrokovao visoki krvni tlak, liječnik će vas prema potrebi uputiti na dodatne dijagnostičke testove kao što su:

  • analiza urina
  • krvne pretrage (hemoglobin i/ili hematokrit, glukoza u krvi natašte, ukupni kolesterol, trigliceridi, kalij i natrij u serumu, urati, serumski kreatinin)
  • EKG (snimanje elektrokardiograma) kojim se mjere električne aktivnosti srca te se tako procjenjuje stanje srca i njegove funkcije
  • doppler karotida
  • doppler krvnih žila nogu
EKG, visoki tlak, hipertenzija
Shutterstock

Liječenje hipertenzije

Prema dostupnim podacima, 50 posto osoba koje imaju postavljenu dijagnozu hipertenzije ne provodi propisanu terapiju niti mijenjaju štetne životne navike te tako, između ostalih, riskiraju srčani i moždani udar te bolesti bubrega.

Hipertenzija se liječi:

  • nefarmakološki: prvi korak u liječenju hipertenzije je promjena nezdravih životnih navika. Izbjegavanjem pušenja, regulacijom tjelesne težine, umjerenom tjelesnom aktivnošću i balansiranom prehranom mogu se sniziti vrijednosti krvnog tlaka te izbjeći komplikacije i razvoj pridruženih bolesti.
  • farmakološki: budući da nefarmakološke mjere često nisu dovoljne u liječenje uključuje terapija lijekovima. Farmakološku terapiju čine antihipertenzivni lijekovi, a to su inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori), antagonisti angiotenzinskih receptora (ARB), diuretici, blokatori kalcijskih kanala i beta blokatori.

Prevencija hipertenzije

Poznato je da su mnogi čimbenici odgovorni za razvoj primarne hipertenzije, one kod koje se ne može utvrditi točan uzrok nastanka, a najveći utjecaj imaju pušenje, nezdrava prehrana, pretilost, tjelesne neaktivnost i stres. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je nepravilna prehrana odgovorna za oko 50 posto slučajeva hipertenzije, pretilost za 30 posto svih hipertenzija, a tjelesna neaktivnost za 20 posto slučajeva hipertenzije.

Na rizik za razvoj visokog krvnog tlaka može se utjecati promjenom štetnih životnih navika:

  • smanjenjem unosa soli, preporučeni dnevni unos je 5 miligrama, odnosno 1 čajna žličica soli
  • pravilnom prehranom, potrebno je smanjiti unos masnoća te povećati unos povrća i voća – više pročitajte ovdje
  • prestankom pušenja
  • izbjegavanjem prekomjernog pijenja alkohola
  • redovitom tjelesnom aktivnošću, preporučuje se barem pola sata umjerene tjelesne aktivnosti na dan
  • održavanjem normalne tjelesne težine

Također, provođenje godišnjih preventivnih pregleda nužno je svim osobama s povišenim krvnim tlakom, a preporučuje se i svim osobama s povećanim rizikom od hipertenzije.


Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko neretvanske županije

Hrvatsko društvo za arterijsku hipertenziju Hrvatskog liječničkog zbora

World Health Organization

Mayo Clinic

Centers for Disease Control and Prevention

Harvard Medical School