Stres: uzroci, simptomi i liječenje
Kronični stres može prouzročiti promjene u mozgu koje mogu doprinijeti razvoju anksioznosti i depresije
Tekst je revidirala prim. dr. sc. Marija Kušan Jukić, spec. psihijatar, subspecijalista socijalne psihijatrije, Voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”
Što je stres?
Gužva u prometu, kratki rokovi na poslu, financijske brige, teška dijagnoza… U situacijama koje izazivaju stres srce ubrzano lupa, mišići se napinju, disanje se ubrzava, a želudac se doslovno grči. Odgovor tijela i uma na stres razvijen je još u čovjekovoj prapovijesti kada je ljudima pomagao da prežive po život opasne situacije poput napada medvjeda, velikih požara i poplava. Danas svaka situacija koju čovjek doživljava kao prijeteću, pa čak i one koje od njega zahtijevaju da se prilagodi promjeni mogu predstavljati stres. Previše stresa može ozbiljno narušiti zdravlje, a kronični stres može dovesti do razvoja visokog krvnog tlaka i bolesti srca, oslabiti imunološki sustav, povećati osjetljivost na infekcije, ali i prouzročiti promjene u mozgu koje mogu doprinijeti razvoju anksioznosti i depresije. Novija su istraživanja pokazala da kronična izloženost visokim razinama stresa ubrzava proces starenja. Izvori stresa (stresori) su vanjska zbivanja ili unutarnji poticaji koje procjenjujemo kao ugrožavajuće.
Stresori mogu biti:
- fizički: izloženost jakoj buci, vrućini, hladnoći i boli
- psihološki: sukobi s članovima obitelji, prijateljima ili kolegama na poslu
- socijalni: ekonomske krize i ratovi
Što se događa u tijelu tijekom stresa?
Reakcija na stres počinje u mozgu. Primjerice, kada osoba dok prelazi cestu uoči automobil koji juri u njezinom smjeru, oči i uši šalju informacije u amigdalu, područje mozga koje sudjeluje u emocionalnoj obradi slike i zvukove. Amigdala registrira opasnost, odmah šalje signal za pomoć hipotalamusu. Hipotalamus je svojevrsni zapovjedni centar koji pali alarme u cijelom tijelu i mobilizira resurse koji su potrebni za borbu ili bijeg iz opasne situacije. Hipotalamus mijenja način rada što utječe na funkciju hipofize, ali i noradrenergičke neurone u produženoj moždini koji aktiviraju autonomni (vegetativni) živčani sustav.
Autonomni živčani sustav ima dvije komponente – simpatički i parasimpatički živčani sustav putem kojih kontrolira nevoljne tjelesne funkcije kao što su disanje, krvni tlak i otkucaji srca. Simpatički živčani sustav funkcionira poput “papučice gasa u automobilu”. Pokreće takozvanu reakciju borbe ili bijega (engl. fight or flee) i pritom osigurava tijelu nalet energije kako bi ono moglo odgovoriti na uočenu opasnost. Parasimpatički živčani sustav pak djeluje poput “kočnice“. Kada mozak registrira da je opasnost prošla, parasimpatički sustav pokreće procese pomoću kojih se tijelo smiruje. Aktiviran simpatički živčani sustav djeluje na srž nadbubrežne žlijezde koja otpušta hormon epinefrin (adrenalin) direktno u krvotok. Dok adrenalin cirkulira tijelom, dolazi do niza fizioloških promjena.
Srce kuca brže i brže pumpa krv, pritom raste krvni tlak i ubrzava se disanje. Široko se otvaraju mali dišni putovi u plućima kako bi pluća mogla uzeti što više kisika sa svakim udisajem. Dodatni kisik šalje se u mozak te se tako povećava budnost. Vid, sluh i ostala osjetila postaju izoštrenija. U međuvremenu, adrenalin pokreće oslobađanje šećera i masti koji ulaze u krvotok i energijom opskrbljuju sve dijelove tijela. Ove promjene događaju se toliko brzo da ih ljudi uopće ne zamjećuju. Zapravo, amigdala i hipotalamus pokreću ove procese prije nego što centri za vid u mozgu stignu obraditi što se događa.
Navedene promjene u tijelu omogućavaju nam tjelesne reakcije u stresnim okolnostima kao što je pretrčavanje ceste prije nego što smo dobro promislili što trebamo napraviti. Kako se početni val adrenalina počinje smanjivati, hipotalamus aktivira drugi sustav koji sudjeluje u odgovoru tijela na stres. To je sustav naziva HPA osovina (engl. hypothalamic-pituitary–adrenal axis), u kojem sudjeluju hipotalamus, hipofiza i nadbubrežna žlijezda. Ukoliko se prolongira stresna situacija i mozak je dalje doživljava kao opasnu, hipotalamus će pokrenuti proizvodnju niza hormona koji će potaknuti koru nadbubrežne žlijezde da oslobodi drugi hormon stresa – kortizol i tijelu omogućiti da ostane u stanju pripravnosti. Prolaskom prijetnje razina kortizola će početi padati, a parasimpatički živčani sustav će zaustaviti reakciju na stres i pomoći tijelu da se opusti.
Koje su posljedice kroničnog stresa?
Kada se sustav prenapregne te kada ljudi ne mogu pronaći način za otpuštanje stresa, tijelo ulazi u stanje kroničnog stresa. HPA osovina je cijelo vrijeme drži aktivirana što se može usporediti s “motorom koji predugo radi u leru”. Ako to stanje potraje, stvara se podloga za razvoj zdravstvenih problema koji su povezani s kroničnim stresom. Primjerice, konstantne navale adrenalina mogu oštetiti krvne žile, povećavajući krvni tlak te time i rizik od srčanog i/ili moždanog udara. Povišene razine kortizola, hormona koji sudjeluje u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina, stvaraju fiziološke promjene koje potiču obnavljanje zaliha energije koje tijelo troši tijekom reakcije na stres. Navedene fiziološke promjene istovremeno pridonose nakupljanju masnog tkiva i debljanju. Kortizol povećava apetit, pa ljudi koji su izloženi kroničnom stresu više jedu kako bi tijelu osigurali dodatnu energiju. Problem je u tome što se pritom povećava skladištenje neiskorištenih hranjivih tvari koje tijelo čuva u obliku masti.
Stres simptomi
Kronični stres može doprinijeti mnogim zdravstvenim problemima poput visokog krvnog tlaka, bolesti srca, pretilosti i dijabetesa, a može ostaviti posljedice na naše tijelo, misli, osjećaje i ponašanje.
Tjelesni simptomi stresa su:
- nervoza i drhtanje
- zujanje u ušima
- hladne ruke i stopala
- suha usta
- ubrzani rad srca
- suha usta
- zimica
- glavobolja
- vrtoglavica
- napetost i bol u mišićima
- bol ili pritisak u prsima
- umor
- bol u trbuhu
- nadutost
- problemi sa spavanjem
- gubitak apetita
- povraćanje
- želučani problemi
- zatvor ili opstipacija
- proljev ili dijareja
- promjene u spolnom nagonu
- škrgutanje zubima (bruksizam)
Emocionalni, psihički simptomi stresa su:
- razdražljivost
- tjeskoba
- potištenost
- bespomoćnost
- osjećaj preopterećenosti
- pad samopouzdanja
- osjećaj usamljenosti
- manjak motivacije
- napadaji panike
- depresija
- nesanica
Kognitivni simptomi stresa su:
- zaboravljivost
- neorganiziranost
- nemogućnost koncentracije
- nesposobnost prosuđivanja i odlučivanja
Kronični stres može izazvati promjene u ponašanju, odnosno neka rizična ponašanja kao što su:
- prejedanje ili preskakanje obroka
- prekomjerno pušenje
- prekomjerno pijenje alkohola
- uzimanje droga
- povlačenje u sebe i socijalnu samoizolaciju
- odgađanje ili izbjegavanje obaveza
- griženje noktiju
Zdravstveni problemi i kronični stres
Kronični stres može uzrokovati ili pogoršati zdravstvene probleme:
- mentalnog zdravlja: anksiozne poremećaje i depresiju
- kardiovaskularne bolesti: bolesti srca, visoki krvni tlak, aritmija, srčani i moždani udar
- pretilost i drugi poremećaji prehrane
- menstrualni problemi
- seksualna disfunkcija: impotencija i prerana ejakulacija kod muškaraca i gubitak seksualne želje kod muškaraca i žena povezani su s kroničnim stresom
- dermatološka stanja: problemi s kožom i kosom poput akni, psorijaze i ekcema, te trajnog gubitka kose usko su povezani s konstantnim stresom
- gastrointestinalni (probavni) problemi: gastritis, ulcerozni kolitis i sindrom iritabilnog crijeva
Dijagnosticiranje stresa
Dijagnosticiranje stresa može biti izazovno. Iako liječnici koriste razne upitnike, tehnike i testove za prepoznavanje stresa, u velikoj je mjeri riječ o subjektivnoj prosudbi te osoba koja ga doživljava može najbolje odrediti je li stres prisutan i koliko je ozbiljan. Psihijatar ili psiholog pomoću određenih upitnika mogu utvrditi u kolikoj mjeri stres utječe na kvalitetu života osobe te odrediti adekvatnu terapiju.
Liječenje stresa
Osobe koje se suočavaju s teretom stresa se ne bi trebale bojati niti sramiti potražiti stručnu pomoć.
U borbi protiv stresa učinkovite mogu biti:
- kognitivno bihevioralna terapija (KBT) može pomoći u smanjenju stresa promjenom načina na koji razmišljate o stresnim situacijama
- mindfullness tehnike svjesnosti kao što je terapija smanjenja stresa temeljena na svjesnosti (Mindfulness Based Stress Reduction ili skraćeno MBSR) je terapija meditacije izvorno je osmišljena, a koristi se u tretmanu anksioznih i depresivnih poremećaja
- tehnike opuštanja poput meditacije ili tehnika disanja dokazano pridonose otpuštanju stresa
Kako savladati stres?
“Osobno savjetujem svojim pacijentima koji su u kroničnom stresu promjenu tipa aktivnosti kojom se bave. Ako je moj posao slušanje teških ljudskih priča i iskustava ljudi dok sjedim u ordinaciji – najbolji način opuštanja za mene će biti kretanje, šetnja u prirodi, vožnja bicikla, vrtlarenje, čak i kućanski poslovi”, kaže prim. dr. sc. Marija Kušan Jukić.
Mnogi svakodnevni rituali mogu ublažiti utjecaj stresa na zdravlje, a to su:
- pravilna i redovita prehrana: potrebno je jesti uravnoteženo i u pravilnim intervalima te piti dovoljno tekućine. Zdrava prehrana poput mediteranske koja se temelji na cjelovitim žitaricama, povrću, voću te ribi i zdravim masnoćama idealan je izbor. pritom se preporučuje izbaciti ili smanjiti kofein, nikotin i šećer.
- redovita tjelovježba: tjelesna aktivnost može poništiti negativne učinke stresa, uključujući i utjecaj stresa na imunološki sustav. Jedna od studija na ovu temu je pokazala da je redovita tjelovježba povezana s emocionalnom otpornošću na akutni stres kod zdravih odraslih ljudi.
- rutina: dnevni raspored pruža osjećaj kontrole nad situacijom i omogućava da bolje koristimo svoje vrijeme. Zato se preporučuje sastaviti popis zadataka koje taj dan trebate odraditi na poslu, ali i odrediti vrijeme za redovite obroke, vrijeme s obitelji i prijateljima, vježbanje i druge aktivnosti.
- higijena spavanja: dovoljno sna važno je i za tijelo i za um te također može poništiti negativne učinke stresa. Dobre navike spavanja, poznate i kao higijena spavanja, uključuju dosljednost što znači da svaki dan treba ići u krevet u isto vrijeme i ustajati u isto vrijeme svako jutro, uključujući i vikende. Ako je moguće, mjesto za spavanje bi trebalo biti tiho, tamno, opuštajuće i ugodne temperature.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije