Velike boginje, dječja paraliza i difterija uzele su milijune života. Iskorijenili smo ih, a ove žene su zaslužne za to

Od izbijanja pandemije koronavirusa do 28. veljače ove godine zabilježeno je 758.390.564 slučaja zaraze te, nažalost i 6.859.093 smrti, stoji u izvješću Svjetske zdravstvene organizacije koja posljednjih mjeseci najavljuje proglašenje kraja pandemije. Nakon proglašenja kraja pandemije Covid-19 će biti endemska bolest, što znači da će se i dalje pratiti dinamika zaraze kako bi se moglo pravodobno reagirati ako se situacija pogorša.

Ono što je, između ostalog, omogućilo povratak starom normalnom je – cjepivo koje je, uslijed infodemije, kod jednog dijela građana izazvalo zbunjenost. Poplava informacija koja je po izbijanju pandemije uslijedila u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, kod jednog dijela javnosti izazvala je i nepovjerenje u zdravstvene institucije.

Posljedice infodemije

U istraživanju zdravstvene pismenosti koje je Telegram u suradnji s njemačkom farmaceutskom kućom STADA po prvi puta proveo u Hrvatskoj, četvrtina ispitanika je kazala da teško razumije zašto su nam cjepiva potrebna, njih 24 posto reklo je da ima poteškoća u pronalasku informacija o cjepivima, dok je više od 50 posto ispitanika kazalo da nije sigurno u vjerodostojnost informacija koje pronalaze u medijima.

Slični podaci dobiveni su u posljednjem istraživanju zdravstvene pismenosti koje je provela Svjetska zdravstvena organizacija prema kojem je više od 30 posto građana Belgije, Njemačke, Italije i Bugarske kazalo da teško pronalazi informacije o cjepivima. A u tome je iznimno važna – zdravstvena pismenost.

Upravo ovakvi podaci jedan su od razloga zašto je Telegram pokrenuo portal Pitanje zdravlja, kojem je cilj poboljšati zdravstvenu pismenost građana. Zdravstvena pismenost definira se kao sposobnost brige o vlastitom zdravlju te obuhvaća ponašanja kao što su razumijevanje uputa liječnika, razumijevanje vlastite dijagnoze, razumijevanje važnosti cjepiva, ali i kritičko tumačenje zdravstvenih informacija u medijima.

Čemu služe cjepiva?

S obzirom na to da je jedan dio ispitanika u našem istraživanju kazao da ne zna zašto su nam cjepiva potrebna, donosimo ključne pojmove i podatke kojima ćemo pomoći odgovoriti na ovo pitanje.

Cijepljenjem se štiti i cijepljene osobe i osobe iz njihova okruženja koje su podložne bolestima, a tako se smanjuje rizik od širenja bolesti među članovima obitelji, prijateljima i drugim ljudima u zajednici. Kada je dovoljan broj osoba imun na zarazne bolesti, mala je vjerojatnost da će se bolest prenositi dalje s osobe na osobu. Ta stečena kolektivna otpornost zove se kolektivni imunitet ili imunitet zajednice.

Tako se neizravno štiti i druge ljude koji su podložni bolesti, primjerice bebe, djecu, starije ljude, osobe sa oslabjelim imunitetom, oboljele od karcinoma te sve ljude koji se zbog određenih zdravstvenih razloga ne smiju cijepiti. Naime, kada su ljudi oko njih cijepljeni, bolest se ne može lako proširiti u zajednici pa su, primjerice osobe koje se ne mogu cijepiti zato što su premlade ili zato što su alergične na sastojke cjepiva, djelomično zaštićene.

Koristi cijepljenja

Utjecaj cjepiva na širenje zaraze vidljiv je na nizu cjepiva koja se koriste više od 70, 80 godina, a pomoću kojih su neke od najzaraznijih bolesti doslovno iskorijenjene. Na primjer, ospice su vrlo zarazna virusna bolest od koje se može oboljeti u bilo kojoj dobi, koja se brzo širi te može prouzročiti niz komplikacija pa čak i smrt.

Virus ospica širi se zrakom, odnosno kapljicama koje izdišu ili iskašljavaju zaražene osobe. Kapljice zaražene virusom mogu ostati u zraku nekoliko sati, a virus ostaje aktivan na kontaminiranim površinama i do dva sata. Zaražena osoba može zaraziti druge osobe čak četiri dana prije pojave osipa te četiri dana nakon što osip izbije.

Oko 17 posto oboljelih ima jednu ili više komplikacija bolesti kao što su upala pluća, febrilne konvulzije (grčenje uslijed visoke temperature) ili upala mozga (encefalitis) dok se upala pluća javlja u oko 6 do 13 posto oboljelih i vodeći je uzrok smrti od ospica.

Jedna osoba može zaraziti do 18 ljudi

Koliko se ospice među necijepljenim osobama brzo šire svjedoči podatak da jedna osoba zaražena ospicama u prosjeku može zaraziti od 12 do 18 nezaštićenih ljudi.

Da bi se u zajednici osigurala imunost na ospice, zavodi za javno zdravstvo preporučuju da se 95 posto stanovništva cijepi s dvije doze cjepiva protiv ospica – takozvanim cjepivom MMR (akronim od (M)easles – morbili, odnosno ospice (M)umps – zaušnjak i (R)ubella – rubeola) koje štiti od ospica, zaušnjaka i rubeole.

Uzmimo za primjer Hrvatsku u kojoj je cijepljenje protiv ospica uvedeno još 1968. godine. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u razdoblju od 1965. do 1974. godine zabilježena su 88.362 slučaja zaraze ospicama te je preminulo 40 osoba, a u razdoblju od 2005. do 2013. godine zabilježeno je 76 slučajeva zaraze, dok je broj smrti sveden na nulu.

Bolest je iskorijenjena

Isti učinak pokazalo je i uvođenje cjepiva protiv dječje paralize (poliomijelitis), virusne bolesti koja zahvaća središnji živčani sustav i koja je u prošlosti bila jedan od glavnih uzroka smrti, akutne paralize i doživotnog invaliditeta. Ova se zarazna bolest jako brzo širi kontaminiranim rukama, posuđem, hranom i vodom koji sadrže fekalni sadržaj zaražene osobe te putem kapljica ili aerosola iz grla zaražene osobe.

Prepoznavanje zaraze je izazovno budući da oko 70 posto zaraženih dječjom paralizom nema simptoma dok se kod oko 25 posto zaraženih javljaju samo blagi simptomi poput vrućice, glavobolje, povraćanja i proljeva – što su simptomi koji su prisutni i kod mnogih bezazlenih virusnih infekcija. No, znanstvena zajednica je pronašla rješenje. Cjepivo protiv dječje paralize u Hrvatskoj je na popisu obaveznih cjepiva još od 1961., a posljednji slučaj zaraze zabilježen je 1989. godine.

Žene koje su ostavile trag u imunizaciji

Stoljećima su znanstvenici istraživali načine kako da se ljudi međusobno zaštite od smrtonosnih bolesti. Iako su u prošlosti provedeni mnogi eksperimenti koji danas ne bi bili etički prihvatljivi, cjepiva su spasila više ljudskih života nego bilo koji drugi medicinski izum u povijesti. Primjerice, najraniji postupak prevencije boginja bila je inokulacija, poznata kao i variolacija. Ta praksa namjernog izlaganja zdravih ljudi boginjama u Indiji se provodila tisuću godina prije Krista, a uključivala je ili udisanje smrvljenih krasti ili unos virusa u kožu.

Više je takvih primjera. U dugoj povijesti imunizacije kao jedan od ključnih navodi se slučaj Lady Mary Wortley Montagu (1689. – 1762.) koja se prilikom posjete Osmanskom Carstvu upoznala s praksom namjernog izlaganja boginjama. Po povratku u London zatražila je da se njezine dvije kćeri na isti način ‘cijepe’ protiv velikih boginja, a 1721. u Velikoj Britaniji uvedena je variolacija. Njezini napori doveli su do otkrića doktora Edwarda Jennera koji je 1796. osmislio cjepivo protiv velikih boginja.

Izolirala soj difterije

No, Lady Wortley Montagu nije jedina. U razvoju cjepiva snažan otisak ostavile su mnoge žene. Američka patologinja, dr. Anna Wessels Williams (1863. – 1954.) tijekom svoje bogate karijere izolirala je soj difterije što je omogućilo razvoj antitoksina (protuotrova) protiv difterije, a kasnije i cjepiva.

Difteriju uzrokuje bakterija Corynebacterium diphtheriae koja stvara kolonije na sluznici ždrijela i gornjih dišnih putova te može proizvesti toksin koji štetno utječe na druge organe. Difterija može izazvati srčani zastoj zbog upale srčanog mišića i zalistaka. Najopasnija komplikacija difterije je začepljenje dišnih putova koje dovodi do smrti, a jedna zaražena osoba kihanjem i kašljanjem bolest može prenijeti na 6 do 7 osoba u svojoj okolini.

Koliko je otkriće dr. Wessels Williams važno ilustrira podatak da samo u Hrvatskoj od 1975. nije zabilježen nijedan slučaj zaraze ili smrti od difterije.

Cjepivo su testirale na sebi

Iako su na raspolaganju imale skroman budžet, dr. Pearl Kendrick (1890. – 1980.) i dr. Grace Eldering (1900. – 1988.) neumorno su istraživale hripavac (pertusis). Bile su toliko predane svojoj misiji da su prije kliničkog ispitivanja, cjepivo prvo testirale na sebi. Isplatilo se. Prvo cjepivo uvedeno je u Americi 1940-ih. Kasnije je cjepivo protiv hripavca kombinirano s cjepivima protiv difterije i tetanusa te se koristi danas.

Pionirka bakteriologije, dr. Margaret Pittman (1901. – 1995.) koja je surađivala i s Kendrick i Eldering na razvoju njihova cjepiva, otkrila je šest tipova bakterije Haemophilus-influenzae, od kojih je jedan tip (Hib) bio povezan s ozbiljnim infekcijama, uključujući često smrtonosni meningitis kod male djece. Njezin je rad doveo do razvoja cjepiva protiv Hib-a.

Važna otkrića

Tijekom 40-ih godina prošloga stoljeća dr. Isabel Morgan (1911. – 1996.) s timom u SAD-u radila je na razumijevanju virusa dječje paralize. Prvi su dokazali da neaktivni ili “umrtvljeni” virus može stvoriti imunitet kod primata te tako pobili prethodno uvjerenje da samo živi virusi mogu stvoriti imunitet na dječju paralizu. Njezin je rad izravno utjecao na razvoj cjepiva protiv dječje paralize koji je prvi puta primijenjen 1955. godine.

Otkriću cjepiva protiv dječje paralize doprinijela je i epidemiologinja i virologinja dr. Dorothy Horstmann (1911. – 2001.), prva žena koja je imenovana profesoricom na Medicinskom fakultetu Yale. Ona je dokazala da poliovirus dospijeva u mozak krvlju. Dječja paraliza je sada gotovo potpuno iskorijenjena. Broj registriranih slučajeva zaraze od 1988. naovamo pao je za više od 99 posto. Točnije, 2021. registrirano je tek 6 slučajeva u cijelome svijetu.

Prepreke za cijepljenje

No, kod nekih osoba cjepivo može biti kontraindicirano, što znači da ga ne smiju primiti. Primjerice, cjepivo je kontraindicirano kod osoba koje su alergične na bilo koju aktivnu tvar ili sastojak naveden u informacijama o cjepivu. Isto tako, anafilaksija ili druge ozbiljne alergijske reakcije nakon cijepljenja kontraindikacija su za dodatne doze istog cjepiva.

Anafilaksija je rijetka, jaka alergijska reakcija koja može uzrokovati oticanje i teškoće pri disanju. Iznimno brzo nastupa pa se najčešće razvije nekoliko minuta od izlaganja alergenu. Osoba koja doživi anafilaktičku ili neku drugu ozbiljnu alergijsku reakciju nakon određenog cjepiva, ne smije više primiti to cjepivo, osim ako je ono u potpunosti isključeno kao uzrok alergije.

Određeni poremećaji imunosnog sustava i terapije poput kemoterapije, presađivanja koštane srži ili organa kontraindicirani su za neka cjepiva. Također, tijekom trudnoće kontraindicirana su cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole pa se prije cijepljenja uvijek treba posavjetovati s liječnikom.

Ovaj članak dio je kampanje za promociju zdravstvene pismenosti koju je pokrenuo Telegram u suradnji s njemačkom farmaceutskom kućom STADA. U sklopu kampanje provedeno je prvo nacionalno istraživanje zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj. Više pročitajte ovdje.