Totalnu kavgu u javnosti zametnula je Vlada novim Zakonom o trgovini koji zabranjuje rad trgovina nedjeljom i praznicima. Zakoni bi trebali smirivati tenzije, ovaj razjedinjuje društvo, diže mu živce i huška ljude jedne na druge.
Što bi, ako ne takva široka uzrujanost, trebalo biti razlog da suci Ustavnog suda reagiraju odmah i što je prije moguće i da hitno prekinu ovo opće rastrojstvo barem oko toga prolazi li Plenkovićev zakon test ustavnosti ili ne prolazi? Dvaput ista pisanija nije prošla i morala je biti povučena, dajte recite kako stvar stoji sada pa da se s tim završi. Od Ustavnog suda, međutim, ni glaska.
Negdje je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, sa zahtjeva za ocjenu ustavnosti na stolu, promumljao kako ”čeka očitovanje Vlade”, ali nije jasno što će im to, niti se on zamarao objašnjenjima. Zakon je napisan kako je napisan, HDZ-ova ga je većina izglasala, tu je, inspekcije po njemu moraju djelovati i Ustavni sud ima sve što mu je potrebno da ga stavi na dnevni red i odluči.
Mimikrijski kozmos hrvatske demokracije
Ali to nije tako jednostavno kako ja to postavljam u svome dubokom neznanju, a stvarno nisam imala pojma kako to u Hrvatskoj ide. Zato sam nazvala i raspitala se. Dakle, jedina osoba koja bilo koji predmet može staviti na dnevni red Ustavnog suda Republike Hrvatske je osobno predsjednik Ustavnog suda, a trenutno je to rečeni Miroslav Šeparović.
Šeparović je 2009. godine postao sudac Ustavnog suda, a 2016. i predsjednik, isključivo kao provjereni HDZ-ov kadar. Stranačka iskaznica plasirala ga je 1995. na poziciju ministra pravosuđa, a kasnije ravnatelja Hrvatske izvještajne službe i zamjenika predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost te ga je Franjo Tuđman, bog zna zašto, odlikovao nizom odlikovanja.
Nakon Tuđmanove smrti i poraza HDZ-a na izborima 2000. godine, zaposlio se na neko vrijeme u istoj firmi u kojoj sam i ja radila, a značaj njegove prisutnost mogao se zamijetiti samo u kompanijskom kafiću. U mimikrijskom kozmosu hrvatske demokracije, Šeparović se ulaskom u Ustavni sud, dakako, morao povući iz stranačkog stroja kako bi se – formalno nepristrano i nadstranački – svesrdno posvetio pitanjima Ustava. No, korijeni su korijeni pa se sudac općinskog suda u doba Jugoslavije i dandanas zna ponašati po pravilima koja će ti omogućiti karijerne uzlete i mirnu budućnost do mirovine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zakon je bio i ostao loš, štetan i opasan
Zato Miroslav Šeparović i u ovoj stvari oko neradne nedjelje igra po uzusima svojih političkih stvoritelja kloneći se i sada štetne i djetinjaste namjere da im se zamjeri točno pred izbornu kampanju. Odatle valjda smicalica da se za bilo kakav korak prvo mora čekati očitovanje Vlade. Valjda se prvo zakaže sjednica na kojoj će se Zakon o trgovini staviti na dnevni red Ustavnog suda, odredi se sudac izvjestitelj, a onda se išću razna pismena i očitovanja.
Tema, uglavnom, nije na dnevnom redu, a kada će i hoće li biti, to je zakučasto pitanje. Jer Šeparović ju je već mogao utefteriti, a ako mu se prohtije, jednako tako ne mora nikad. U hipotetičkom slučaju da pojedini suci smatraju kako je stvar zbilja važna i kako bi o njoj trebalo brzo zauzeti stav da se strasti bar malo smire, oni to mogu reći Šeparoviću, ali on ih nije dužan uzeti u obzir. Ni 50 posto sudaca, ni 75 posto sudaca ne može ga natjerati da učini ono što sam ne želi. Takav je zakon. Loš, štetan i opasan. Bio i ostao.
Utoliko se ne treba nadati skoroj odluci budući da se Šeparoviću može. Samo on ima ekskluzivno pravo razvlačiti čak i ovo jednostavno pitanje u nedogled. Možda nekad poslije izbora, kad njegov HDZ već pokupi poene. Tako se i prethodnoj predsjednici Ustavnog suda Jasni Omejec moglo da nikad, to jest desetljećima, ne stavi na dnevni red zakon o abortusu. Kome se može – može mu se. Ima netko nešto protiv? Ponaša li se Šeparović zakonito? O, Bože! Pa naravno da da.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A zašto šef Ustavnog suda ne prekine opće rastrojstvo oko zabrane rada? Pa neće se prije mirovine zamjeriti HDZ-u koji ga je stvorio
Vlada je Zakonom o trgovini zametnula totalnu kavgu u javnosti
U mimikrijskom kozmosu hrvatske demokracije, Šeparović se ulaskom u Ustavni sud, dakako, morao povući iz stranačkog stroja kako bi se - formalno nepristrano i nadstranački - svesrdno posvetio pitanjima Ustava. No, korijeni su korijeni pa se sudac općinskog suda u doba Jugoslavije i dandanas zna ponašati po pravilima koja će ti omogućiti karijerne uzlete i mirnu budućnost do mirovine
Totalnu kavgu u javnosti zametnula je Vlada novim Zakonom o trgovini koji zabranjuje rad trgovina nedjeljom i praznicima. Zakoni bi trebali smirivati tenzije, ovaj razjedinjuje društvo, diže mu živce i huška ljude jedne na druge.
Što bi, ako ne takva široka uzrujanost, trebalo biti razlog da suci Ustavnog suda reagiraju odmah i što je prije moguće i da hitno prekinu ovo opće rastrojstvo barem oko toga prolazi li Plenkovićev zakon test ustavnosti ili ne prolazi? Dvaput ista pisanija nije prošla i morala je biti povučena, dajte recite kako stvar stoji sada pa da se s tim završi. Od Ustavnog suda, međutim, ni glaska.
Negdje je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, sa zahtjeva za ocjenu ustavnosti na stolu, promumljao kako ”čeka očitovanje Vlade”, ali nije jasno što će im to, niti se on zamarao objašnjenjima. Zakon je napisan kako je napisan, HDZ-ova ga je većina izglasala, tu je, inspekcije po njemu moraju djelovati i Ustavni sud ima sve što mu je potrebno da ga stavi na dnevni red i odluči.
Mimikrijski kozmos hrvatske demokracije
Ali to nije tako jednostavno kako ja to postavljam u svome dubokom neznanju, a stvarno nisam imala pojma kako to u Hrvatskoj ide. Zato sam nazvala i raspitala se. Dakle, jedina osoba koja bilo koji predmet može staviti na dnevni red Ustavnog suda Republike Hrvatske je osobno predsjednik Ustavnog suda, a trenutno je to rečeni Miroslav Šeparović.
Šeparović je 2009. godine postao sudac Ustavnog suda, a 2016. i predsjednik, isključivo kao provjereni HDZ-ov kadar. Stranačka iskaznica plasirala ga je 1995. na poziciju ministra pravosuđa, a kasnije ravnatelja Hrvatske izvještajne službe i zamjenika predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost te ga je Franjo Tuđman, bog zna zašto, odlikovao nizom odlikovanja.
Nakon Tuđmanove smrti i poraza HDZ-a na izborima 2000. godine, zaposlio se na neko vrijeme u istoj firmi u kojoj sam i ja radila, a značaj njegove prisutnost mogao se zamijetiti samo u kompanijskom kafiću. U mimikrijskom kozmosu hrvatske demokracije, Šeparović se ulaskom u Ustavni sud, dakako, morao povući iz stranačkog stroja kako bi se – formalno nepristrano i nadstranački – svesrdno posvetio pitanjima Ustava. No, korijeni su korijeni pa se sudac općinskog suda u doba Jugoslavije i dandanas zna ponašati po pravilima koja će ti omogućiti karijerne uzlete i mirnu budućnost do mirovine.
Zakon je bio i ostao loš, štetan i opasan
Zato Miroslav Šeparović i u ovoj stvari oko neradne nedjelje igra po uzusima svojih političkih stvoritelja kloneći se i sada štetne i djetinjaste namjere da im se zamjeri točno pred izbornu kampanju. Odatle valjda smicalica da se za bilo kakav korak prvo mora čekati očitovanje Vlade. Valjda se prvo zakaže sjednica na kojoj će se Zakon o trgovini staviti na dnevni red Ustavnog suda, odredi se sudac izvjestitelj, a onda se išću razna pismena i očitovanja.
Tema, uglavnom, nije na dnevnom redu, a kada će i hoće li biti, to je zakučasto pitanje. Jer Šeparović ju je već mogao utefteriti, a ako mu se prohtije, jednako tako ne mora nikad. U hipotetičkom slučaju da pojedini suci smatraju kako je stvar zbilja važna i kako bi o njoj trebalo brzo zauzeti stav da se strasti bar malo smire, oni to mogu reći Šeparoviću, ali on ih nije dužan uzeti u obzir. Ni 50 posto sudaca, ni 75 posto sudaca ne može ga natjerati da učini ono što sam ne želi. Takav je zakon. Loš, štetan i opasan. Bio i ostao.
Utoliko se ne treba nadati skoroj odluci budući da se Šeparoviću može. Samo on ima ekskluzivno pravo razvlačiti čak i ovo jednostavno pitanje u nedogled. Možda nekad poslije izbora, kad njegov HDZ već pokupi poene. Tako se i prethodnoj predsjednici Ustavnog suda Jasni Omejec moglo da nikad, to jest desetljećima, ne stavi na dnevni red zakon o abortusu. Kome se može – može mu se. Ima netko nešto protiv? Ponaša li se Šeparović zakonito? O, Bože! Pa naravno da da.