Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) u svom Registru dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti ima upisanu 31 tvrtku kojima je odobrena djelatnost “distribucije plina” te 36 poduzeća s dozvolom djelatnosti “trgovina plinom”. Zbog preklapanja vlasničke strukture tvrtki cijelo hrvatsko tržište plina brojem svojih sudionika nije veće od jednog školskog razreda. U onoj prvoj skupini nalazi se i Plinara istočne Slavonije d.o.o. (PIS), tvrtka čiji su osnivači Vukovarsko-srijemska županija i Croplin d.o.o., tvrtka kći INA-e.
U 2020. godini PIS je kupio prirodnoga plina u vrijednosti od 51,6 milijuna kuna, a prošle godine 117,7 milijuna kuna te je zbog svoje skromne veličine mogao biti samo pomoćna poluga u ambicioznim planovima prvookrivljenoga u plinskoj aferi Damira Škugora, direktora Sektora plina i energije INA-e, direktora Croplina d.o.o. te zamjenika predsjednika nadzornog odbora PIS-a.
Trebala mu je tvrtka koja će po upisu u registar HERA-e moći kupovati plin iz jadranskih i panonskih nalazišta INA-e po ugovorenoj fiksnoj cijeni i zatim ga prodavati inozemnim kupcima po tržišnim cijenama. Tako je 2019. osnovan OMS-Upravljanje d.o.o., tvrtka u vlasništvu Josipa Šurjaka, predsjednika Hrvatske odvjetničke komore i Gorana Husića, koji je postao direktor. OMS je upisan u registar HERA-e 12. lipnja 2020., ali te godine nije zabilježio nikakve prihode.
Posao je mogao početi
Uskok u svom priopćenju navodi da je ugovorena fiksna kupoprodajna cijena plina između INA-e i OMS-a bila 19,46 €/MWh, a budući da je to cijena koja odgovara cijenama TTF-a iz prosinca 2020. i siječnja 2021. Škugor je trebao pričekati da tržišne cijene plina budu iznad te cijene i posao je mogao početi.
Nakon kratkotrajnoga pada cijena plina u rano proljeće prošle godine, u svibnju je cijena počela nezadrživo i kontinuirano rasti pa je prosječna cijena TTF-a za četvrti kvartal bila 79,47 €/MWh, šest puta viša od cijene u istome tromjesečju 2020. odnosno četiri puta viša od fiksne ugovorene cijene po kojoj je INA ugovorila prodaju plina OMS-u.
Zamjetna anomalija
Ako je Damir Škugor imao ovlasti za samostalno sklapanje ugovora s OMS-om, kako u svom priopćenju tvrdi Uprava INA-e, nije vjerojatno da nitko od onih koji su hijerarhijski iznad njega nije primijetio da INA prodaje plin tvrtki koja je netom registrirani trgovac, a ne etablirani distributer plina, po cijenama koje su višestruko niže od tržišnih. Jednostavno nije moguće da neka od internih kontrola ili eksterna revizija ne primijeti tu anomaliju po kojoj jedan od nekoliko desetaka kupaca plina ima takvu povlaštenu poziciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prije će biti, kako navodno tvrdi Škugor u svojoj obrani, da to nije bilo nikakvo odstupanje od “Ugovornih uvjeta za prodaju prirodnog plina”, nego uobičajena praksa prodaje plina po cijenama koje su bitno niže od tržišnih. Za provjeru te tvrdnje Uskoku je dovoljno nekoliko sati, a ako je ona istinita Damir Škugor bi mogao izgubiti status prvookrivljenog, a hoće li ga dobiti netko drugi u Zagrebu ili pak u Budimpešti pitanje je na koje treba pričekati odgovor.
Višestruka šteta za RH
INA je prošle godine na hrvatskome tržištu prodala 590 milijuna prostornih metara prirodnoga plina iz jadranskih i panonskih nalazišta. Ministarstvo financija još nije objavilo Izvješće o provedenoj politici koncesija za 2021. godinu, a 2020. prihodi državnoga i lokalnih proračuna od naknade za eksploataciju prirodnoga plina iznosili su 64,69 milijuna kuna. Budući da se koncesijska naknada obračunava ovisno o prodajnoj cijeni plina, Ministarstvo financija mora znati po kojim je cijenama INA ugovarala prodaju plina.
Ili drugačije, prodajom plina ispod tržišne cijene i mogućim obračunom koncesijske naknade u skladu s tom sniženom cijenom, bio bi izravno umanjen prihod državnoga i lokalnih proračuna što je samo po sebi dovoljan razlog za pokretanje postupka protiv INA-e i njenih odgovornih osoba bez obzira na njihovu moguću umiješanost u slučaju Škugor & Company. Republika Hrvatska nije oštećena samo pogrešnim obračunom koncesijske naknade, već je i kao vlasnik 44,8 posto udjela u nacionalnoj naftnoj kompaniji pretrpjela izravnu štetu prodajom plina po cijeni višestruko manjoj od tržišne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prema priopćenju Uskoka u 2021. i 2022. godini OMS je ostvario razliku između nabavne i prodajne cijene plina u iznosu većem od milijarde kuna pa je Republika Hrvatska kao dioničar INA-e oštećena za najmanje 450 milijuna kuna. Kakve će sve posljedice snositi Uprava i Nadzorni odbor, odnosno službe unutrašnje kontrole i eksterni revizor nije razvidno, ali nije baš izgledno da će netko od njih preživjeti ovu aferu.
Sofisticiranije izvedbe?
Uprava MOL-a morat će se u potpunosti distancirati od svega što se događalo u Zagrebu, u ponedjeljak je vrijednost dionice mađarskoga vlasnika INA-e pala na budimpeštanskoj burzi za 7,32 posto što znači da se ukupna tržišna vrijednost kompanije smanjila za 400 milijuna dolara. Reputacijski rizik za MOL je tim veći jer je cijela operacija izvedena na amaterski način uz gomilanje stotina milijuna kuna po privatnim računima u ovdašnjim bankama.
MOL Grupa je u prošloj godini ostvarila ukupni konsolidirani prihod od 20 milijardi dolara, trenutačna tržišna vrijednost kompanije je 5,5 milijardi dolara, a afera u Zagrebu dovodi u pitanje i samu kvalitetu upravljanja svim tim milijardama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako je ovakvo kokošarenje vrijedno milijardu kuna bilo moguće na “četvrtoj razini upravljanja” u INA-i, i ako njega niti nakon rabote duge barem godinu dana nije primijetila nijedna druga kompanijska razina, postavlja se pitanje ima li boljih i sukladno veličini i značaju kompanije sofisticiranijih izvedbi i na nekim drugim razinama i to ne samo u Zagrebu, već i u Budimpešti.
Lopta na volej
U osamdesetim i devedesetim godinama prošloga stoljeća nije se znalo gdje završava INA, a počinje (S)R Hrvatska i obrnuto. Nakon što je INA postala mađarskom svojinom, lokalni politički i medijski promotori interesa MOL-a pokušali su to preuzimanje prikazati i kao hvalevrijedan napredak u korporativnome upravljanju.
Škugor & Company samo su potvrdili da MOL ima sličan problem kao i INA prije dva-tri desetljeća – ne zna se gdje počinje MOL, a završava mađarska država Viktora Orbana, i naravno obrnuto. Premijer Andrej Plenković dobio je ovom aferom loptu na volej, ali bojim se da je zbog svoje poslovične neodlučnosti neće iskoristiti i da će stanje na relaciji INA – MOL odnosno Hrvatska – Mađarska i dalje ostati isto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako je ovakva amaterska krađa moguća na nižim razinama, kakve se tek sofisticirane operacije odvijaju u vrhu Ine i MOL-a?
MOL je zbog krađe stoljeća u Ini u jednom danu na burzi izgubio 400 milijuna dolara
Premijer Andrej Plenković dobio je ovom aferom loptu na volej, ali bojim se da je zbog svoje poslovične neodlučnosti neće iskoristiti i da će stanje na relaciji INA – MOL odnosno Hrvatska – Mađarska i dalje ostati isto
Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) u svom Registru dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti ima upisanu 31 tvrtku kojima je odobrena djelatnost “distribucije plina” te 36 poduzeća s dozvolom djelatnosti “trgovina plinom”. Zbog preklapanja vlasničke strukture tvrtki cijelo hrvatsko tržište plina brojem svojih sudionika nije veće od jednog školskog razreda. U onoj prvoj skupini nalazi se i Plinara istočne Slavonije d.o.o. (PIS), tvrtka čiji su osnivači Vukovarsko-srijemska županija i Croplin d.o.o., tvrtka kći INA-e.
U 2020. godini PIS je kupio prirodnoga plina u vrijednosti od 51,6 milijuna kuna, a prošle godine 117,7 milijuna kuna te je zbog svoje skromne veličine mogao biti samo pomoćna poluga u ambicioznim planovima prvookrivljenoga u plinskoj aferi Damira Škugora, direktora Sektora plina i energije INA-e, direktora Croplina d.o.o. te zamjenika predsjednika nadzornog odbora PIS-a.
Trebala mu je tvrtka koja će po upisu u registar HERA-e moći kupovati plin iz jadranskih i panonskih nalazišta INA-e po ugovorenoj fiksnoj cijeni i zatim ga prodavati inozemnim kupcima po tržišnim cijenama. Tako je 2019. osnovan OMS-Upravljanje d.o.o., tvrtka u vlasništvu Josipa Šurjaka, predsjednika Hrvatske odvjetničke komore i Gorana Husića, koji je postao direktor. OMS je upisan u registar HERA-e 12. lipnja 2020., ali te godine nije zabilježio nikakve prihode.
Posao je mogao početi
Uskok u svom priopćenju navodi da je ugovorena fiksna kupoprodajna cijena plina između INA-e i OMS-a bila 19,46 €/MWh, a budući da je to cijena koja odgovara cijenama TTF-a iz prosinca 2020. i siječnja 2021. Škugor je trebao pričekati da tržišne cijene plina budu iznad te cijene i posao je mogao početi.
Nakon kratkotrajnoga pada cijena plina u rano proljeće prošle godine, u svibnju je cijena počela nezadrživo i kontinuirano rasti pa je prosječna cijena TTF-a za četvrti kvartal bila 79,47 €/MWh, šest puta viša od cijene u istome tromjesečju 2020. odnosno četiri puta viša od fiksne ugovorene cijene po kojoj je INA ugovorila prodaju plina OMS-u.
Zamjetna anomalija
Ako je Damir Škugor imao ovlasti za samostalno sklapanje ugovora s OMS-om, kako u svom priopćenju tvrdi Uprava INA-e, nije vjerojatno da nitko od onih koji su hijerarhijski iznad njega nije primijetio da INA prodaje plin tvrtki koja je netom registrirani trgovac, a ne etablirani distributer plina, po cijenama koje su višestruko niže od tržišnih. Jednostavno nije moguće da neka od internih kontrola ili eksterna revizija ne primijeti tu anomaliju po kojoj jedan od nekoliko desetaka kupaca plina ima takvu povlaštenu poziciju.
Prije će biti, kako navodno tvrdi Škugor u svojoj obrani, da to nije bilo nikakvo odstupanje od “Ugovornih uvjeta za prodaju prirodnog plina”, nego uobičajena praksa prodaje plina po cijenama koje su bitno niže od tržišnih. Za provjeru te tvrdnje Uskoku je dovoljno nekoliko sati, a ako je ona istinita Damir Škugor bi mogao izgubiti status prvookrivljenog, a hoće li ga dobiti netko drugi u Zagrebu ili pak u Budimpešti pitanje je na koje treba pričekati odgovor.
Višestruka šteta za RH
INA je prošle godine na hrvatskome tržištu prodala 590 milijuna prostornih metara prirodnoga plina iz jadranskih i panonskih nalazišta. Ministarstvo financija još nije objavilo Izvješće o provedenoj politici koncesija za 2021. godinu, a 2020. prihodi državnoga i lokalnih proračuna od naknade za eksploataciju prirodnoga plina iznosili su 64,69 milijuna kuna. Budući da se koncesijska naknada obračunava ovisno o prodajnoj cijeni plina, Ministarstvo financija mora znati po kojim je cijenama INA ugovarala prodaju plina.
Ili drugačije, prodajom plina ispod tržišne cijene i mogućim obračunom koncesijske naknade u skladu s tom sniženom cijenom, bio bi izravno umanjen prihod državnoga i lokalnih proračuna što je samo po sebi dovoljan razlog za pokretanje postupka protiv INA-e i njenih odgovornih osoba bez obzira na njihovu moguću umiješanost u slučaju Škugor & Company. Republika Hrvatska nije oštećena samo pogrešnim obračunom koncesijske naknade, već je i kao vlasnik 44,8 posto udjela u nacionalnoj naftnoj kompaniji pretrpjela izravnu štetu prodajom plina po cijeni višestruko manjoj od tržišne.
Prema priopćenju Uskoka u 2021. i 2022. godini OMS je ostvario razliku između nabavne i prodajne cijene plina u iznosu većem od milijarde kuna pa je Republika Hrvatska kao dioničar INA-e oštećena za najmanje 450 milijuna kuna. Kakve će sve posljedice snositi Uprava i Nadzorni odbor, odnosno službe unutrašnje kontrole i eksterni revizor nije razvidno, ali nije baš izgledno da će netko od njih preživjeti ovu aferu.
Sofisticiranije izvedbe?
Uprava MOL-a morat će se u potpunosti distancirati od svega što se događalo u Zagrebu, u ponedjeljak je vrijednost dionice mađarskoga vlasnika INA-e pala na budimpeštanskoj burzi za 7,32 posto što znači da se ukupna tržišna vrijednost kompanije smanjila za 400 milijuna dolara. Reputacijski rizik za MOL je tim veći jer je cijela operacija izvedena na amaterski način uz gomilanje stotina milijuna kuna po privatnim računima u ovdašnjim bankama.
MOL Grupa je u prošloj godini ostvarila ukupni konsolidirani prihod od 20 milijardi dolara, trenutačna tržišna vrijednost kompanije je 5,5 milijardi dolara, a afera u Zagrebu dovodi u pitanje i samu kvalitetu upravljanja svim tim milijardama.
Ako je ovakvo kokošarenje vrijedno milijardu kuna bilo moguće na “četvrtoj razini upravljanja” u INA-i, i ako njega niti nakon rabote duge barem godinu dana nije primijetila nijedna druga kompanijska razina, postavlja se pitanje ima li boljih i sukladno veličini i značaju kompanije sofisticiranijih izvedbi i na nekim drugim razinama i to ne samo u Zagrebu, već i u Budimpešti.
Lopta na volej
U osamdesetim i devedesetim godinama prošloga stoljeća nije se znalo gdje završava INA, a počinje (S)R Hrvatska i obrnuto. Nakon što je INA postala mađarskom svojinom, lokalni politički i medijski promotori interesa MOL-a pokušali su to preuzimanje prikazati i kao hvalevrijedan napredak u korporativnome upravljanju.
Škugor & Company samo su potvrdili da MOL ima sličan problem kao i INA prije dva-tri desetljeća – ne zna se gdje počinje MOL, a završava mađarska država Viktora Orbana, i naravno obrnuto. Premijer Andrej Plenković dobio je ovom aferom loptu na volej, ali bojim se da je zbog svoje poslovične neodlučnosti neće iskoristiti i da će stanje na relaciji INA – MOL odnosno Hrvatska – Mađarska i dalje ostati isto.