Analiza energetske politike: Vlada je poštedjela građane skupe nafte i plina. Ali je propustila spriječiti da se profit pokrade

Tako, primjerice, još uvijek ne znamo kako je HEP poslovao u 2023. godini

Prije gotovo osam godina, u Banske dvore ušao je bivši eurozastupnik Andrej Plenković, čovjek koji je obećao da će promijeniti HDZ da bi promijenio Hrvatsku. Plenkovićeve godine na čelu Vlade obilježene su globalnim i lokalnim krizama, ali i nizom kontroverzi. Njegova vladavina ostat će upamćena po činjenici da mu je iz Vlade otišlo ili bilo prisiljeno otići čak 30 ministara. Kakva je politička, ekonomska i društvena ostavština jedinog hrvatskog premijera koji je odradio dva puna mandata – i sad se nada trećem? Odgovore na to pitanje Telegram će sve do parlamentarnih izbora, pokušati dati u serijalu tekstova, komentara i analiza naših autora.

Od sredine veljače najveće su hrvatske kompanije počele objavljivati osnovne podatke o svom poslovanju u prošloj godini, pa su to učinili i Ina, Podravka, HT, Adris. O svom poslovanju izvijestila je i većina banaka, a Hrvatska narodna banka dala je objedinjene podatke o poslovanju bankarskog sektora.

No, kako je u 2023. godini poslovala najvažnija kompanija u državnom vlasništvu – Hrvatska elektroprivreda – još ne znamo ni okvirno. Naime, HEP za prošlu godinu nije objavio ni polugodišnje rezultate.

Još ne znamo kako je HEP poslovao

Na naš upit zašto još uvijek nema barem osnovnih podataka o poslovanju HEP-a u 2023. godini, dobili smo odgovor resornog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, uz koji je priloženo i očitovanje HEP-a. U tom se odgovoru objašnjava da HEP, otkad je u listopadu 2022. godine otplatio obveznice, više nema zakonsku obvezu objavljivati polugodišnja izvješća.

Navode i to da su najkasnije do 30. lipnja dužni Fini dostaviti godišnje financijske izvještaje za prošlu godinu. Prije toga, do 30. travnja, moraju toj agenciji dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka.

Nas su zanimali podaci o poslovanju HEP-a, a ne dinamika predaje financijskih izvješća, ali na pitanje kako je HEP poslovao lani te koliki su mu bili prihodi i rashodi, dobit ili gubitak nisu odgovorili. Iako su od svih tvrtki spomenutih u ovom tekstu jedini u stopostotnom vlasništvu države, hrvatsku bi javnost vjerojatno najviše zanimali podaci o poslovanju HEP-a.

Što je pronašla Filipovićeva revizija?

Ništa o tome kako je HEP poslovao lani nije rečeno ni prije dva tjedna na sjednici na kojoj je Vlada odustala od dokapitalizacije HEP-a i odlučila da će toj kompaniji isplatiti naknadu jer je električnu energiju poduzetništvu i kućanstvima prodavala po cijenama koje su bile niže od nabavnih. Ova crtica možda najbolje govori o tome kako Vlada doživljava i konzumira činjenicu da upravlja najvažnijom energetskom kompanijom u Hrvatskoj.

Dok do utikača dolazi jeftina struja, građani ne moraju ništa znati o poslovanju HEP-a. Javnost još uvijek nije doznala ni što je pokazala izvanredna revizija koju je u HEP-u još u jesen 2022. godine zatražio tadašnji ministar gospodarstva Davor Filipović.

Pod tepih pometena i afera plin za cent

Pod tepih je pometena i afera plin za jedan cent. HEP, kojem je država 2022. godine nametnula obvezu da od Ine kupuje sav plin proizveden u Hrvatskoj po cijeni od 47 eura po megavatsatu, lani je u lipnju taj isti plin prodavao po višestruko nižim cijenama. U nekim transakcijama i po jedan cent.

HEP nije birao prodavati plin po nižim cijenama, morao je to činiti jer je imao viškove plina i stvarao je neravnoteže u transportnom sustavu. Radi ravnoteže morao je prodati plin bez obzira kolika se cijena nudila. Nitko u Vladi nije se cijeli mjesec dosjetio da je vrijeme da HEP-u ukine obvezu kupnje plina od Ine. Sve dok javnost o cijenama od nekoliko eura ili centi nije izvijestio zastupnik Mosta Zvonimir Troskot.

Vlada nije imala sustav koji bi reagirao

Vlada je priču zatvorila objašnjenjem da tržište tako funkcionira i da to, kako je u više navrata isticao premijer Andrej Plenković, razumije tek nekoliko ljudi u Hrvatskoj. U situaciji kad je HEP, jer je bio stup Vladinih antiinflacijskih mjera, trpio stotine milijuna eura gubitaka, Vlada nije imala sustav koji bi odmah reagirao u slučaju da se kod HEP-a pojave viškovi plina. Pa da ga poštedi barem desetak milijuna eura minusa. Koliko god od toga premijer radio nuklearnu fiziku, ovo vjerojatno tek nekoliko ljudi u Hrvatskoj ne razumije.

Iz Vlade su poručili da su oni poštedjeli građane stotina milijuna eura troškova zamrzavanjem cijena struje i plina. I valjda je onda red da ti isti građani, odnosno javnost, ne propituju nekoliko milijuna eura gubitka. Kojeg ne bi bilo da su bivši ministar Filipović i tadašnji predsjednik uprave HEP-a Frane Barbarić komunicirali i surađivali onako kako se to očekuje od dva najvažnija čovjeka u energetskom sektoru.

Dva ključna čovjeka ne razgovaraju

Premijera ta situacija, koju je uostalom sam kreirao, nije pretjerano zabrinjavala. Kao ni činjenica da je Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) u rujnu 2022. godine ostala bez čelnog čovjeka. Predsjednik Upravnog vijeća HERA-e Danijel Žamboki ostavku je dao, također, nakon plinske afere.

Taj put afera je izbila u Ini, drugom najvećem stupu energetske politike u Hrvatskoj. U kojoj je država još uvijek vlasnik više od 44 posto dionica. Žamboki se našao na udaru jer je HERA dala dozvolu za trgovanje plinom tvrtki OMS, koja je kupovala plin od Ine i zarađivala prodajući ga po višestruko većim cijenama.

Da zarada nije završila na računu oca jednog od direktora u Ini Damira Škugora i da banka nije alarmirala Poreznu upravu, tko zna koliko bi se još taj posao nastavio. Premijer je tada inzistirao na smjeni svih članova uprave Ine, iako je tvrdio da je štetu Ini počinio direktor četvrte razine.

Nije se dogodila kupnja Ininih dionica

Onda je objavio da će s mađarskim MOL-om, koji je najveći pojedinačni vlasnik Ine, razgovarati o promjeni modela upravljanja u Ini, kako se tako nešto više ne bi ponovilo. Kao da taj model nije na snazi već više od 15 godina. Naravno da model nije promijenjen, ali premijer je, kad se nađe pred zidom, uvijek bio sklon velikim gestama.

Tako je, kad je Hrvatska izgubila arbitražu od MOL-a, najavio da će država vratiti Inu u pretežno državno vlasništvo. Nejasna je od prvog dana njegova pretjerana reakcija s obzirom na to da nije sudjelovao ni u prodaji Ine niti u pokretanju arbitražnih sporova. Naravno da ni od otkupa MOL-ovih dionica u Ini nije bilo ništa.

No, puno je lakše najaviti da će država ponovno vratiti u svoje vlasništvo Inu nego dosadno i uporno doista raditi na tome da se Inom upravlja po modelu koji odgovara hrvatskom Zakonu o trgovačkim društvima. Ili inzistirati na tome da se, kad je Vlada pristala da se rafinerija u Sisku ugasi, prvo modernizira rafinerija u Rijeci. Tako da Hrvatska ni u jednom trenutku ne ostane bez rafinerijske proizvodnje.

Vlada se trebala potruditi sve držati pod kontrolom

Pogotovo ne u trenutku kad cijene naftnih derivata rastu baš zbog cijena rafinerijske prerade, jer je Europska unija uvela sankcije na uvoz nafte i naftnih derivata iz Rusije. Da je bilo drukčije Hrvatska bi u svakom trenutku u dvije godine rata u Ukrajini imala vlastitu preradu nafte.

Ali ako se nebriga o rafinerijama može sadašnjoj Vladi upisati kao minus, onda joj je svakako plus to što je u Hrvatskoj godinu dana prije energetske krize s radom počeo LNG terminal za ukapljeni plin. Hrvatska je tako, u trenutku kad je prestao uvoz ruskog plina, imala alternativu. Kao što je zbog svog položaja puno lakše mogla zamijeniti i rusku naftu.

Uz 20 posto domaće nafte i 25 posto domaćeg plina, proizvodnju struje u hidrocentralama i NE Krško, Hrvatska rat u Ukrajini nije dočekala u poziciji Norveške, ali je bila u puno boljoj situaciji od primjerice Njemačke. Vlada se trebala potruditi samo da drži sve pod kontrolom i onemogući bilo kome da profit nezasluženo skrene u privatne džepove. Nije to tražilo nikakve velike poteze, samo je trebalo u osam godina uporno i dosadno izgrađivati sustav i jačati regulatore u energetici.