Analiza Foreign Policyja: Orbanove teze da sankcije više štete Europi nego Putinu potpuna su besmislica, ove brojke to dokazuju

S obzirom na povećanje broja populističkih stranaka koje se pripremaju za izbore za Europski parlament u lipnju, kao i na rast njihovih ambicija, takvi će narativi vjerojatno postati još češći. Agathe Demarais, kolumnistica magazina Foreign Policy i viša suradnica za geoekonomiju pri Europskom vijeću za vanjske odnose, napisala je analizu u kojoj raskrinkava argumentaciju populista bliskih Vladimiru Putinu.

Ne, sankcije ne uništavaju europske tvrtke

Među političarima koji su naklonjeni Rusiji najpopularnija je teza kako sankcije uništavaju europske tvrtke i potrošače. Najrasprostranjeniju od ovih tvrdnji — da su sankcije uzrokovale visoke cijene energije (i inflaciju) u Europi — najlakše je opovrgnuti: ruski napad na Ukrajinu i plinska ucjena protiv Europe pokrenuli su skok globalnih cijena ugljikovodika početkom 2022. Zapadne zemlje počele su uvoditi sankcije na ruski izvoz energije tek u studenome te godine, kada su cijene nafte i plina već bile u padu, ističe Demaris.

Druga česta tvrdnja jest da se sankcijama kažnjavaju brojne izvozno orijentirane tvrtke iz zemalja članica EU-a koje su izgubile pristup ruskom tržištu. Podaci demantiraju i tu tezu: Rusija nikada nije bila glavno tržište za tvrtke iz EU-a, a ruska poduzeća kupovala su svega četiri posto izvoza iz Unije tijekom 2021. godine. Uzimajući u obzir da je pod sankcijama oko polovice izvoza iz EU-a u Rusiju, očito je kako je svega dva posto izvoza Europske unije pogođeno mjerama protiv Moskve, što neće biti pogubno za europsku ekonomiju.

Zanemariv utjecaj sankcija na gospodarstva

Podaci iz Centre d’Etudes Prospectives et d’Informations Internationales, francuskog istraživačkog centra, potvrđuju ovu procjenu. Ti podaci pokazuju da je utjecaj koji sankcije protiv Rusije imaju na francusko gospodarstvo gotovo zanemariv, budući da je pogođeno samo 0,8 posto francuskog izvoza, što iznosi četiri milijarde eura štete. To predstavlja oko 0,1 posto francuskog BDP-a.

Studija pokriva samo Francusku, ali ovi rezultati vjerojatno ne bi bili drastično drugačiji u ostalim gospodarstvima EU-a. Uz njemačke tvrtke, francuske su bile među onima u Europi koje su imale najdublje veze s Rusijom. To sugerira da su tvrtke u mnogim drugim europskim zemljama još manje pogođene sankcijama.

Tvrtke su same bježale iz Rusije

Neke kritike koje odlaze od političkih opcija naklonjenih Kremlju temelje se na ideji da su tvrtke iz EU-a bile prisiljene napustiti svoja ulaganja u Rusiji zbog sankcija. Financial Times je primjerice izračunao da su europske tvrtke zabilježile gubitke od oko 100 milijardi eura zbog zatvaranja svojih poslovnih operacija u Rusiji u razdoblju od početka invazije na Ukrajinu u veljači 2022. do kolovoza 2023.

Ova brojka možda jest točna, ali taj gubitak nema previše veze sa sankcijama. Naime, sankcije ne sprječavaju europske tvrtke da posluju u Rusiji, osim u nekim specifičnim sektorima poput obrane. Gubici europskih tvrtki u Rusiji imaju dva uzroka. Prvo, mnoge tvrtke same su se odlučile povući s ruskog tržišta, zbog straha od reputacijskog rizika ili zato što ne žele plaćati ruski porez i tako potpomagati rane napore Moskve.

Drugi uzrok gubitaka je nagli porast zapljena imovine, pri čemu je Kremlj prisilio mnoge europske tvrtke da prodaju imovinu ispod vrijednosti – u nekim slučajevima za samo jednu rublju. Drugim riječima, čak i u hipotetskom svijetu bez sankcija, europske tvrtke koje su se svojevremeno kladile na rusko tržište sada bi se suočile s gubicima velikih razmjera. Naravno, Kremlj tvrdi da su izvlaštenja odmazda zbog sankcije, ali treba imati na umu da tu tezu plasiraju isti ljudi koji nas uvjeravaju da se Moskva samo želi obraniti od agresije Zapada.

Trgovina s Indijom ne može nadoknaditi gubitke

Europski populistički političari vole ponavljati kako europske sankcije na rusku energiju nisu samo skupe nego i beskorisne. Postoji nekoliko verzija ovog mita, ali najpopularnija je ona prema kojoj naftni embargo EU-a i gornja cijena nafte dogovorena između članica G7 i zemalja članica EU-a ne utječu na ruske proizvođače nafte jer su mogli preusmjeriti isporuke nafte u Indiju.

Indijske rafinerije doista preuzimaju većinu izvoza sirove nafte iz ruskih baltičkih luka, koje su ranije služile za izvoz nafte u Europu. No, prodaja nafte indijskim rafinerijama znatno je manje unosna za Moskvu nego što je bila prodaja Europljanima. Pomorski putevi do Indije daleko su duži (a time i skuplji) od onih do Europe. Osim toga, indijski kupci su u odličnom položaju za cjenkanje: vjeruju da Kremlju čine uslugu nadoknađujući gubitke koje trpi povlačenjem s europskog tržišta i da stoga imaju pravo na velike popuste pri kupnji ruske nafte.

Istraživanje Kijevske škole za ekonomiju pokazuje kako je šteta koju trpi Rusija daleko od zanemarive. Tijekom protekle dvije godine, Kremlj je izgubio 113 milijardi dolara zarade od izvoza nafte, uglavnom zbog embarga EU-a na rusku naftu. Prošle godine, kada su embargo EU-a i ograničenje cijena nafte G7/EU-a postali potpuno učinkoviti, ukupni trgovinski suficit Rusije smanjio se za 63 posto, na 118 milijardi dolara, značajno ograničavajući financijska sredstva Kremlja za vođenje rata u Ukrajini.

Sankcije se primjenjuje sve strože

Ova godina vjerojatno neće biti ništa bolja za ruske izvoznike nafte. Prošlog mjeseca Kremlj je objavio da će se naftne tvrtke morati odreći dijela dobiti kako bi državi nadoknadile niže prihode od izvoza. Ovo je prvi put da Moskva od domaćih energetskih tvrtki traži izravnu pomoć u financiranju ratnih napora.

Važno je imati na umu i to da Zapad aktivno radi na zatvaranju rupa koje beskrupulozne tvrtke koriste za zabranjeno trgovanje s Rusijom, čineći embargo sve efikasnijim. Tako su Sjedinjene Države od listopada do danas uvele sankcije za 27 tankera koji su prevozili rusku naftu zaobilazeći ograničenje cijena nafte G-7/EU. Sada bilo koja tvrtka čije se sjedište nalazi u zemljama EU-a ili G7 krši zakon ako posluje s tim tankerima.

Indija popušta pod pritiskom Zapada

Takav postupak Amerikanaca naglašava ozbiljnu modifikaciju u primjeni sankcija. Naime, odluka o ograničenju cijena ruske nafte, koja je stupila na snagu u prosincu 2022., omogućuje da se ona prodaje trećim zemljama koristeći tankere zemalja G7 i EU-a, njihove osiguravateljske tvrtke i kreditne institucije, ali samo ako se nafta prodaje ispod cijene od 60 dolara. Istoga dana na snagu je stupio i embargo na uvoz ruske nafte u EU, uz nekoliko iznimki.

Donedavno je vrijedilo pravilo doneseno 2022., da se gornja cijena primjenjuje samo kada je brodarska ili osiguravajuća tvrtka iz G7 ili EU-a uključena u transport ruske nafte. Washington sada daleko šire tumači vezu sa zapadnim tvrtkama zbog koje se primjenjuje odluka o gornjoj cijeni nafte. Na primjer, tankeri pod zastavom Liberije, koji čine značajan dio flote duhova pomoću koje Kremlj distribuira svoju naftu diljem svijeta, sada podliježu gornjoj cijeni nafte jer je u tu operaciju uključena i tvrtka sa sjedištem u SAD-u.

Istovremeno, zapadne su zemlje pojačale pritisak na indijske rafinerije u pokušaju da ih potaknu na odustajanje od kupnje ruske nafte. Na zaprepaštenje Kremlja, čini se da su ovi napori učinkoviti: od početka ove godine indijski uvoz ruske sirove nafte postupno je pao za oko jednu trećinu u odnosu na vrhunac u svibnju 2023.

Kremlj ulaže enormnu energiju u potkopavanje sankcija

Dakle, argumenti populista prema kojima sankcije više štete Europi nego Rusiji ne drže vodu. U stvarnosti je učinak ovih mjera na europske tvrtke malen, dok se Rusija suočava sa sve većim preprekama u pokušajima da preusmjeri svoju sirovu naftu na nova tržišta. Premda je tvrdnje da su sankcije skupe i neučinkovite lako opovrgnuti, evidentno je da simpatizeri Kremlja neće odustati od njihova širenja.

Dok predizborne kampanje političara sklonih Rusiji ulaze u finalnu fazu uoči izbora za Europski parlament, može se očekivati ​​da će takve teze postati još prisutnije u javnosti. No, čak se i to može protumačiti kao još jedan znak da je riječ o pukim mitovima: kada sankcije ne bi imale ozbiljan učinak na Rusiju, Kremlj i njegovi saveznici na Zapadu vjerojatno ne bi trošili toliko energije pokušavajući ih potkopati, ističe analitičarka Foreign Policyja.